Podsjetimo na paradoksalnu situaciju u redovima talijanskog velikana Fiorentine. Klub je to koji je mene, a vjerujem i brojne druge nogometne sladokusce moje generacije pridobio sa onom generacijom Batistute i Rui Coste.
Lani otprilike u ovo vrijeme nalazili su se na začelju ljestvice kada su smjenili Piolija. Klupu je preuzeo Vanoli i pragmatičnim stilom igre je uspio klub sačuvati u elitnom rangu. Upravo taj pragmatičan nogomet bio je kamen spoticanja za nastavak suradnje, iz kluba su se umislili da su i dalje bitan faktor u Seriji A i doveli su, prema njihovom mišljenju, mladog i progresivnog stručnjaka Fabia Grossa na čelo seniorske ekipe. Podsjetimo, Grosso je prije toga uspješno vodio Sassuolo kojeg je vratio iz Serije B u elitu. No međutim Grosso u Fiorentini nije kliknuo niti sa upravom niti igračima i smjenjen je nakon 3 katastrofalne utakmice i tri poraza.
Grossa se sjećamo kao igrača koji je Italiji donio SP 2006., a trenerske uspjehe bilježi kroz Seriju B promocijom Frosinonea, ako se ne varam i Sassuola u najviši rang.
Klub se nakon ekspresnog otkaza Grossu odlučio ponovo na Vanolija koji, evo, opet radi dobar posao i osvaja bodove tamo gdje treba.
Fiorentina je solidna ekipa kojoj je mjesto u sredini ljestvice, Mastuono briljira ove sezone, podsjetimo to je veliki talent na posudbi iz Real Madrida, tu je i Dragusin, sjećamo ga se u dresu Genoe kada je briljirao i zaslužio transfer u Spurse.
Podsjetimo, za Fiorentinu nastupa Vatreni Marin Pongračić.
Pratiti ćemo nastavak prvenstva, ali siguran sam kako će Vanoli dobrim starim talijanskim tvrdim stilom osigurati klupske ciljeve.
[uredio Floskulator3000 - 02. studenog 2026. u 21:16]