charlie st je napisao/la:
@ schintor
U 20. stoljeću, poglavito za razdoblja dviju Jugoslavija, pravoslavlje se
u Hrvatskoj proširilo prirodnim doseljavanjem Srba sa sela u obližnje gradove
odnosno u velike gradove i industrijska središta.
Pravoslavlje u Hrvatskoj je nažalost bilo obilježeno i velikosrpskom politikom, koja je, primjerice, planirala naseljavati Macedonce u Hrvatskoj, jer su velikosrpski ideolozi smatrali da Macedonci s područja Kraljevine Srbije pokazuju sklonost bugarstvu, a u Hrvatskoj će prikloniti se srpstvu i postati Srbima; praksa to nije pokazala.
Drugi zanimljiv slučaj je bilo privođenje hrvatskog katoličkog stanovništva k pravoslavlju na otocima, gdje se stanovnicima dijelila zemlja uz uvjet da prijeđu na pravoslavlje (o toj pojavi piše hrvatski književnik Brešan). Ipak, ta politika nije uspila polučiti značajnije rezultate.
Najveće rezultate je polučivala planskim naseljavanjem državnih službenika, Srba i Crnogoraca u gradove. Nakon drugog svjetskog rata, pravoslavlje se širilo koloniziranjem Srba i Crnogoraca iz pasivnih krajeva u iseljena njemačka sela te u hrvatska sela koja su bila proglašena "ustaškima", čije je stanovništvo bilo prisilno raseljeno uz zabranu povratka.
Od 1942.-1945. godine, na području NDH, djelovala je Hrvatska pravoslavna crkva, koja je sjedište svoje patrijaršije imala u Zagrebu. Na čelu joj je bio patrijarh Germogen. . 1990-ih godina su krenule incijative za obnovu njena rada.
Boze o cemu vi pisete.........