Tako je, nekad igra u tin krajevima, naravno ka gost, ali osta san prijatelj s dosta ljudi iz svoje generacije. To je jedino šta mi je i ostalo pozitivno od toliko godina na travnjacima.
Nekad smo lipo feštali mišajući pisme zagorske, međimurske i dalmatinske.
Ali tad je još Lipa naša bila mlada pa nije bilo regionalne netrepeljivosti.
A komentiran u svrhu dobrobiti domaćeg baluna, ja živin za dan kad će Slaven i Varaždin imat sve doli do Zaboka di preuzima Inker...
To je naš balun kojeg ja volin gledat.
Kamo sreće za mene da Slaven ima više ovakvih ka Božić, Mudražija, a Varaždin ka Brodić i Postonjski...
To je moj san i ne znan dali me neko može shvatit u tome. Kako za ova dva kluba tako i za sve klubove prve, druge lige pa i tog Inkera koji je peti,šesti rang.
Ja san gušta početkon stoljeća kad je liga bila po mom guštu.
Da ne iden previše van teme...