Gotovo bi se moglo reći da nije Bilić postao brand zbog hrvatske reprezentacije, već upravo obrnuto: reprezentacija se sve više poistovjećuje s Bilićem. U svim anketama upravo se Bilića spominje kao najvažniju osobu u nacionalnoj vrsti, ispred Eduarda, Luke Modrića, Nike Kranjčara i drugih zvijezda koje su izvukle kvalifikacije. Kao da je upravo zahvaljujući njegovu trenerskom geniju, a ne talentiranoj momčadi (očajnim protivnicima i uz puno sreće) Hrvatska otišla na Euro.

Ni o jednom izborniku prije Bilića nije napisana biografija. Čak ni o Ćiri koji je bio treći na svijetu. Postao je legenda prije nego što je bilo što postigao. Nitko prije njega nije u medijima uživao toliku zaštitu i obožavanje. Ako se kritizira igra reprezentacije (a već dugo nije odigrala poštenu utakmicu), oštrica se usmjerava na igrače: Kranjčar nema snage, Ćorluka je indolentan, Pranjić preležeran, Budan sramotan... Ali nitko ne kritizira Bilića koji ih je postavio u momčad.