Iztok Kapušin od ove je sezone trener u slovenskom Celju, no mnogi ga više pamte po njegovom angažmanu u Bistri i u Hrvatskom Dragovoljcu iz kojeg je i otišao u Celje. U trenutku kad je iz Dragovoljca odlazio u slovenskog prvoligaša, Celje se nalazilo na posljednjem mjestu tablice, a nakon nepune polusezone otkako je Kapušin trener bore se za vrh tablice i drže šestu poziciju. Sve je krenulo u Bistri prije tri godine, objašnjava nam Kapušin:
„Zahvaljujem se predsjedniku Bistre Maroltu, jer mi je prije tri godine pružio priliku u Bistri koja je tada bila trećeligaš. Sa Bistrom sam ušao u drugu ligu i u toj ligi kad sam odlazio, klub je bio na sredini tablice. Od trenutka kad sam došao u Bistru moja karijera je u uzlaznoj putanji.“
Iz Bistre ste preselili u Hrvatski Dragovoljac s kojim ste imali dobre rezultate, no onda je došao poziv Celja.
„Da, dobri rezultati iz Bistre doveli su me u priliku da treniram Hrvatski Dragovoljac. Na toj prilici se također zahvaljujem predsjedniku Dragovoljca Perkoviću. Bila mi je čast voditi takav klub koji ima tradiciju i svojevrsna je institucija. S Dragovoljcem sam u trenutku kad je došla ponuda Celja bio na sredini tablice, ali ono što je važnije od dobrih rezultata je to da smo stvorili prepoznatljiv stil igre. Igrači i navijači prihvatili su moje zamisli i prepoznali stil kojim igramo. Teška srca sam se rastao od Hrvatskog Dragovoljca, ali Celje je jedan od najvećih klubova u Sloveniji i takvu ponudu nisam mogao odbiti.“
Nije Vam bilo ni lako kad ste došli u Celje. Klub se nalazio na zadnjem mjestu, a očekivanja navijača i uprave sigurno su bila puno viša od toga. Kako ste se snašli u Celju?
„Nije bilo lako. Novinari i navijači me nisu prihvatili kad sam dolazio, jer za njih sam bio nepoznat. U Hrvatskoj sam se odlično snašao, čak sam ostao iznenađen koliko sam se dobro snašao u Hrvatskoj. Jezik mi nije problem i ljudi su dobri. Tako sam u Hrvatskoj izgradio trenersko ime, a u Sloveniji sam bio nepoznat. Kad sam došao nisam imao dobre rezultate. Krenuli smo s porazima. Ipak, imao sam ogromnu podršku od predsjednika Stevana Đorđevića i uprave i na tome im hvala. Svojim radom smo pokazali da možemo.“
Kakva je situacija na polusezoni?
„Trenutno smo šesti na tablici, ali ovdje su ljudi navikli na više. Celje je uz Maribor i Olimpiju jedan od najjačih klubova u Sloveniji. U Celju nije dovoljno samo pobjeđivati, morate i prikazati dobru igru. Ipak, drago nam je da imamo taj pritisak navijača i da im možemo ispuniti očekivanja. U prvenstvu smo šesti, a u kupu smo u polufinalu. U četvrtfinalu smo izbacili Olimpiju. Kroz kup i prvenstvo borit ćemo se za mjesto u Europi. Sad nam slijedi jako težak raspored, ali ne predajemo se. Dat ćemo sve od sebe da dođemo do Europe.“
Danas ste počeli s pripremama. Ima li pojačanja koja bi mogla biti interesantna za hrvatsku publiku?
„Kad sam došao, preporučio sam klubu Marka Pajača iz Lokomotive i oni su poslušali moj savjet. Pajač je zabio nekoliko ključnih golova za pobjede protiv Olimpije, Domžala i Zavrča i pridobio naklonost navijača. U ovom prijelaznom roku dolaze još tri igrača iz Hrvatske. To su Mario Brlečić, Lovre Čirjak iz Zadra i Josip Serdarušić iz Dugopolja. Volim raditi s Hrvatima, poznajem i jezik i do sad imam pozitivna iskustva. Naravno, igrači se moraju dokazati kvalitetom bez obzira od kuda dolaze.“
Za kraj, prošle godine ste rekli da Vam je san voditi nekog od hrvatskih prvoligaša. San je još uvijek nepromijenjen?
„Da, to sam rekao i stvarno bi mi to bila velika čast. To je i dalje moj san. Ipak, trenutno sam koncentriran na Celje i uspjehe s njima. Ugovor mi vrijedi do kraja sezone, a onda ću s upravom vidjeti što dalje.“
Sportnews.hr
