u prici o "tragedijama multikulturalizma" uporno zaboravljate jednu stvar, a to je vrijeme potrebno za asimilaciju

Potrebno je bar tri generacije da bi se doseljenici asimilirali. Danasnji "problematicni" doseljenici su tamo prva ili druga generacija, a to je jos prerano za asimilaciju. Narocito ne u vrijeme gdje su udaljeni dva sata leta avionom od svoje domovine i rodjaka koji su ostali tamo

jedan primjer iz povijesti: nisu ni americki robovi prve ili druge generacije zaboravili ni otkud su, ni na svoj jezik, niti na islam (ili neku drugu vjeru kojoj su pripadali), a zivjeli su u neprijateljskom okruzenju koje je njihov identitet htjelo izbrisati... tek 50 godina poslije su njihovi unuci i praunuci postali Amerikanci u punom smislu rijeci

Francuska hendikepom

zar ima sumnji...
allez République Française

kapetanu je otac musliman, a mama hrvatica

kakve veze ovo ima s utakmicom nigerija - francuska?

Jedini tamnoputi igrač koji NIKAD nije trebao igrati za Francusku je gospodin Lillian Thuram.

Svi znamo sve - znamo zašto. Dakle, vratimo se na temu odnosno na koje će sve načine i koliko brutalno Francuska razapeti bosanske krvnike.

Tu bi stvarno moglo biti svašta. Petarda ne bi bila ništa čudno.

Meni je žalosnije kako mi imamo baš toliko 'osjećaja nacionalne pripadnosti'.

Neka zemlja te ugostila, dala ti mogućnost boljeg života (jer u 95% slučajeva si zato emigrirao), a naši ljudi joj se 'oduže' na način da ne uče njihov jezik mimo osnova, druže se samo sa Balkancima, izlaze u svoje klubove, drže se skupa i samo kukaju kako nije med i mlijeko vani, kako se teško uklopit, kako si građanin drugog reda itd. Naravno da jesi ako se želiš ponašat u tuđoj državi kao da imaš svoju malu enklavicu hrvatstva.

Na kraju krajeva, u vecini slucajeva je to pitanje toga gdje će igrač dobiti prije šansu, u kojoj reprezentaciji, nikakvo srce, ponos, emocije i ine apstraktne stvari.