Ovo i jest nekako grupa s najviše izjednačenosti, odnosno četiri reprezentacije svaka sa svojim ograničenjem. baš ko u onom filmu kad kaže: pod falinkom on, pod falinkom ona. Kolumbiji fali Falcao, Grčkoj klase, Obali ideje, a Japanu bolji selekor.
Ovaj sijedi Argentinac mi nije bio jasan kad je vodio domovinu 2006. godine, ali sada vuče poteze logično. Povrda prve zvijezde obično je najgore što se može desiti, ali možda njima skine teret očekivanja s vrata i opusti kočnice. Kolumbija u bilo kom formatu djeluje neugodno za protivnika, a sad će im ovaj hendikep od njih samo stvoriti još više radnu ekipu, bar bi tako trebalo biti. Ineče, će priča biti loša.
Lijepo je i da su Grci postali simpatični, ali ako su kao nepopularni bili onako uspješni, sad ovaj preokret može biti samo na gore. Ne sumnjam u Santosa, on će svoje odraditi. Već sad se vidi kako pametno uklapa nove kotačiće u stari stroj. Ovo je grupa po mjeri...
Obala je kao i uvijek pretrpana talentom, ali s vječnim ograničenjem ideje i taktičke zrelosti. za razliku od 2010. godine upali su u mnogo lakšu grupu. Vidjećemo je li Yaya zaista nezaustavljiv.
Zaccheroni pojedinačno ima najjači Japan u istoriji. Oni nikad nisu imali tako jaka imena, ali se bojim da je Zak sve malo zaštopao. Japan je uvijek djelovao kao video igrica, sa Zakom djeluju kao nijemi crtani film, a mogu biti kao Pokemoni.
Znači, da prognoziram stvarno ne znam šta bih igrao.
[uredio riki_mo - 08. lipnja 2014. u 13:54]