Španjolci su pobjedom u Parizu preuzeli opet kontrolu nad skupinom, i mišljenja sam da ju neće do kraja prokockati.
Bila je ovo nešto drugačija postavka Španjolaca u odnosu na zadnji EURO.
Tamo se znalo dogoditi da izvan obrane ekipa ima na terenu 6 playmakera odjednom(Xabi, Busq, Xavi, Iniesta, Silva, Fabregas). Ovdje su započeli s 2 igrača prostora,Villom i Pedrom.
To je rezulritalo nešto manjim posjedom nego je uobičajeno, ali uz Villin povratak u formu (njegov nedostatak na EURU je i jedan od razloga one strikerless Španjolske) i ipak jednom dozom mini-imperativa da pobjede, nije nimalo iznenađujuće.
Postavka igre je bila takva da su obje momčadi u svakom trenutku izgledale kao da kontroliraju utakmicu, ususret svom planu. Gusto, koncentrirano, s prvom mišlju kako se obraniti.
Francuzi su tu odigrali dosta dobro u defanzivnom dijelu, ali nemojmo zaboraviti- kontrolirana utakmica je španjolska komfort zona, oni su tu kraljevi.
Stajali su u dvije linije, uz onu zadnju koja je postavljena bila na oko 30-ak metara, vezu su čiila trojica spremnih na rudarski posao (Cabaye, Matuidi, Pogba), uzValbuenu i Riberya kao pokretljiva krila.
Inače je protiv Španjolske čest odabir igranja više zadnje linije, jer često oskudijeva igračima koji traže loptu u for i prostor.
Ovdje je to ipak bilo malo drugačije, Villa je konstantno nastojao vezati stopere uza sebe, a Pedro iz drugog plana koristio njegovve kontre tražeći loptu direktno na gol.
Ta njihova kretnja u dužinu su imali za posljedicu da je Španjolska ipak uspjela malopovećati teren kada napada. U onoj drugoj soluciji sredina je pretrpana, ovako se stoperi kretnjama ove dvojice puno češće povlače bliže svojem golu, samim time nema mogućnost ravne linije i ofsajd zamke, i ostali Španjolci imaju veći teren u kojem aktivno mogu igrati.
Francuzi su se branili gusto, s veznom linijom od svih 5 igrača, dakle jedino jeBenzema bio ispred lopte. Igrali su strpljivu obranu, bez ispadanja sa pozicija, a u zoni oko centra su ostavili prostora Xaviju, Alonsu i Busquetsu. Umjesto njih (čovjeka), blokirali su im linije dodavanja prema ofanzivnijim igračima.
Drugi razlog je taj što srednja vezna trojka mora igrati bliže obrani kako im se ne bi Iniesta ili netko drugi išuljao iza leđa.
To je opet značilo španjolski posjed- koji je prije svega ultimativna koncepcija obrane- protivnik ti ne može zabiti gol ako nema loptu!
U vezi s tim javlja se jedan problem- Xavijeva rola u odnosu na ostale veznjake- to je čest predmet rasprave u njihovim medijima.
On je metronom- onaj koji je zadužen za davanje ritma napadu, okomitog ili ultra sporog- ovisno što situacija zahtjeva. U Barceloni on igra uz samo jednog pivota(zadnjeg veznog), ovdje su to dvojica- Alonso i Busquets.
Budući da su njih dvojica po prirodi igrači iz dubine, to Xaviju onemogućava manevarske sposobnosti kolike ima u Barci. Ukoliko se spušta preduboko po loptu, nastaje gužva- protok lopte postaje spor, otežan.
Možda bi najbolje odgovore našli na ovo kada bi Španjolska morala u jednoj utakmici (ili kraćem razdoblju) loviti, nadoknađivati prednost- da sami nemaju pravo umrtviti utakmicu jer trebaju igrati proaktivno i tražiti šanse.
Međutim, postoji razlog za sve ovo, više njih:
- playmakerska uloga ne mora biti toliko koncentrirana u samo jednom igraču, ima ih dosta u ekipi
-sporiji ritam odgovara Španjolskoj, dok god je ona ta (a uvijek je) koja ga zadaje-kao što rekoh.- posjed je najbolja obrana, jedina koja postoji a protiv koje protivnik ne može ništa, dok god imaš loptu-po gubitku lopte postoje čak 2 zadnja vezna spremna za prekinuti akciju i kontru
- uz strašnu povratnu trku i 2 defanzivna manevra koja su usavršili- skraćivanje prostora i pressing kada se to dogodi
-napad je nešto rigidniji, s manje fluidnosti i izmjena pozicija kako je to u nekim drugim konceptima koji se oslanjaju na posjed
- to čini ovu ekipu najkompaktnijom u defanzivi sigurno za cijelog mojeg životnog vijeka
Nitko ne prima tako malo golova, nitko ne dopušta protivniku tako malo šansi.
Ako bih morao tražiti segment igre u napadu gdje ima prostora za napredak, to je rješenje ovog problema- kako omogućiti, uskladiti ulogu veznjaka kako svi mogu dati doprinos napadu, a da svi djeluju u svojem prirodnom okolišu- Xavi ovdje puno češće mora tražiti loptu u ofanzivnijim pozicijama, s protivnikom na leđima okrenut svome golu,nešto na što nije navikao.
To se često rješava tako da Busquets ili Alonso u ranoj fazi napadaa se spuste kao treći stoper i time omoguće preostalim veznjacima malo više prostora u centrali terena.
Bekovi u tom slučaju odlaze malo više, u vezu- i tamo su uvijek najbočnije pas opcije, oni koji daju širinu.
To su vrlo rijetko penetracije i lopte u prostor, napadačka igra- uglavnom se radi o prenošenju težišta igre- Španjolska često nema prava krila, koji igraju široko (Iniesta, Silva) već također teže sredini terena. Onda kad se jedan dio terena preoptereti suparnik nagomila igrače i postoji mogućnost gubitka lopte, onda se najčešće lopta šalje na suprotnog beka koji je skroz uz aut liniju i slobodan. On primi loptu, čeka da se suigrači pomjere, i napad počinje ispočetka. Vrlo frustrirajuće za protivnike.
Možda bi najbolje odgovore našli na ovo kada bi Španjolska morala u jednoj utakmici (ili kraćem razdoblju) loviti, nadoknađivati prednost- da sami nemaju pravo umrtviti utakmicu jer trebaju igrati proaktivno i tražiti šanse.
Kada uzmete u obzir sve ove mehanizme u ekipi u kojoj imat Iniestu, Villu, Silvu, Fabregasa- gotovo je nemoguće 90 minuta tim koji se tako dobro osjeća na terenu, koji ima šampionski mentalitet i takvu individualnu klasu za stvoriti višak ostaviti bez ikakvog napadačkog učinka. Uz svo strpljenje koje imaju pri gradnji napada, to se obično negdje "otvori", pa čak i na neki atipičan način.
Ovdje je to bila Pedrova dijagonala lijevom nogom preko obrane(!), kriva procjena Jalleta, centaršut Monreala i Pedro stiže zabiti gol.
Čak i kad prepoznate njihovu snagu i uspjevate ju anulirati veći dio susreta (takve su im bile mnoge utakmice na EURU)- ne postoji ta šablona koja će vas sapsiti u zadnjoj trećini terena. Iniestin dribling, Pedrovo lažno kretanje kojim izbacuje čuvare, Xavijeva podvaljena lopta, Villin instinkt za gol- nevjerojatan talent uza ovako dobro organiziranu igru.
U ovoj utakmici su baš napadači bili na neki način žrtve igre.
S jedne strane Benzema je u onim rijetkim situacijama kada je Francuska imala loptu bio prisiljen tražiti loptu u prostor, kao rješenje da se brzo lopta prenese iz veze gdje je španjolska premoć a to mu nije forte.
Najbolje francuske šanse nastale su onda kada bi se on spustio malo dublje, izvukao tom kretnjom Ramosa ili Piquea- a Ribbery mu otrčao iza leđa- dvije najbolje šanse su odigrane upravo na ovaj način, obje je imao Ribbery.
S druge strane Villa je imao suprotnu zadaću- bilo "mu je zabranjeno" spuštati se duboko po loptu kako ne bi stvarao još veću gužvu. Morao je stalno probijati ofsajd zamku, kretnjom razvlačiti obranu- puno je veći doprinos utakmici dao u igri bez lopte nego s njom. Rijetko ju je imao, posebno tamo gdje bi on htio- licem okrenut prema golu.
Francuski bekovi su za razliku od španjolskih imali ofanzivniju ulogu- što je možda teže primjetiti jer je Francuska imala mnogo manje napada- posebno se to odnosi na Jalleta koji je na svojoj strani imao Iniestu- kojemu povratni trk i nije najvća vrlina. Ali imali su balans jer se vezna trojka vrlo stidljivo priključivala napadu, čak su se i tada držali blizu obrani, vrlo kompaktno, rezervirano.
Španjolci su ih dobar dio utakmice pokušavali "izmamiti da izađu"- povratne lopte na Bussquetsa ili Alonsa, ali Francuzi se nisu dali navući na to , bili su izrazito strpljivi. Zapravo, u vezi je Španjolska svega par puta stvorila višak, iako je imala de facto čovjeka viška.
Francuzi nisu bili spremni igrati na postavljenu obranu, premalo igrača je sudjelovalo u igri- nadali su se iskorištavanju prostora iza zadnje linije što im je donjelo 2 odlične prigode. Kada to ne bi uspjeli, obično bi vrlo brzo izgubili loptu nakon što se Španjolska postavi.
Nakon vodstva, promjenila se situacija- sada su Francuzi bili ti kojima treba lopta i gol. Benzema se spustio dublje, dobio se jedan igrač više u vezi koji je sada onemogućavao koliko je mogao povratne pasove Alonsu i Busquetsu, koji su sada ipak morali igrati pod pritiskom s obje strane i brže se rješavati lopte.
Genijalni Del Bosque je odmah poslije gola (minutu)napravio izmjenu- uveo je Navasa umjesto Ville - jedan igrač koji je pravo krilo, a osim prodora i driblinga sada nudi pravu širinu i više prostora pa je Španjolskoj bilo mnogo lakše izdržati taj presing.
Čak je iz tog razloga nekoliko puta odustao od driblinga, gdje je beka mogao proći 1 na 1, nego je pričekao ostatak tima i odlučio ne riskirati izgubljenu loptu.
Međutim, nakon 5 minuta u kojima je izgledalo kao da Francuzi imaju neki moment (Španjolska je tek tada bila prisiljena koristiti golmana za igru da se oslobode presinga) konačno je utakmicu prelomio crveni karton Pogbe.
Općenito je velik problem ekipama koje su navikle svojom kvalitetom dominirati utakmice, doći na pravi ritam kada trebaju zabiti Španjoslkoj-jer ga nisu imali cijelu utakmicu!
Francuzi uz igrača manje više nisu mogli do lopte, ušao je Cesc kao još jedan passer i utakmicu su uspjeli umrtviti.
Mislim da su zadnji put u kvalifikacijama izgubili u listopadu 2006. godine, priča se nastavlja...
