dalo bi se raspravljati što je sreća, a što nesreća.

što konkretno je nesreća protiv turske 2008?

imali prilike, nismo iskoristili, napokon zabili gol u produžecima, umjesto da su mirno priveli utakmicu kraju, zasrali vlastitom glupošću, umjesto da se čuva lopta, građenje uz aut, korner, iznuđivanje prekršaja, zamjene, izležavanje, išlo se po drugi gol i onda se primio gol, nakon što su nas upecali u zaleđe. međutim, ni to nije bio poraz, moglo se dobiti na penale, ali su i oni katastrofalno izvedeni.

najlakše je okriviti sreću, a dečki su od 117. minute zasrali apsolutno sve što se moglo zasrati.

Ja zbog hejtera želim dečkima svu sreću svijeta i da na kraju karijere nešto naprave za sebe i Hrvatsku. Evo, nek danas pobjede, pa ćemo korak po korak. Vidim da se stranim novinarima dojavljuju priče, huška kontra Luke, ima te ološi premrežene, nisu brojni, al su glasni.

to se zove izazivanje sreće.

isto kao i glupi cibonin poraz u finalu aba lige.

mislim, ako pustiš profi igraču da puca šut s centra, onda moraš prihvatiti i da postoji mogućnost pogotka.

tako i kad pustiš protivniku prekid na centru, ubacit će u 16m pa što bude.

ja mislim da ne kompliciram, već ti banaliziraš.

do oba poraza ne bi došlo da je koncetracija igrača bila na razini, da se nisu pogubili i mislili da je gotovo.

najlakše je okriviti sreću, odnosno nesreću.