Istina, mislio sam u pogledu žutih u stvari na finale Lige prvaka, sjetivši se Nedveda 2003., ali tamo su u polufinalu i uzvrati. Dakle, žuti se ovdje brišu samo nakon četvrtfinala.
Inače, što smo uvjereniji u našu pobjedu nad Islandom, to su veće šanse Argentinaca za drugo mjesto u skupini, jer će tada njima biti dovoljna bilo kakva pobjeda, a time - na žalost - i vjerojatnost za kalkuliranje Francuza koji igraju popodne i u stvari onda unaprijed biraju između nas i Messija. Dancima, ako se njih nešto pita, bod nije dovoljan, a i oni će imati istu dilemu kao i pijetlovi, ali Nigeriji gotovo da jest, obzirom na gol razliku njih i Islanda.
Siguran sam da će i pet ili deset naših "rezervi" navaliti na Vikinge kao Bilićevi grijači klupe na Poljake 2008., ili Čačićevih 4-5 zamjena 2016., ne bi li povećali osobne šanse za nastup dalje, a bome pomalo i brojke na transfermarktu, pa o našem kalkuliranju nema govora. A čuvati načete, ozlijeđene ili kartonirane i umjesto njih staviti igre gladne igrače, to je taktika; ona je sastavni dio sporta.
Stvar našeg uspjeha u Rusiji krije se u formuli: koliko ćemo manje biti "mi" toliko ćemo dalje dogurati. Jer, igrati maksimalno disciplinirano, ne gubiti koncentraciju, držati pozicije, čekati tuđe greške i biti strpljiv, toliko je različito od pristupa - mi smo talenti, lako ćemo. Ovdje će presudni biti detalji. Jedan udarac, jedna greška, jedan karton. Jedan čas slabosti ili umora više.
Naša mitska crna mačka, Turska ili Portugal ili kako se već zove, sigurno već čeka iza busije. Ali, nema straha. Ovaj put uvjeren sam da je možemo proći, ali samo sa jobovskim strpljenjem iz odigrane dvije utakmice i pogledom uperenim tek u prvu slijedeću loptu.
Jer ovdje nas ždrijeb stvarno nije mazio.
