Obrisan korisnik

Pristupio: 20.02.2006.
Poruka: 35.530

16. veljače 2011. u 22:59

bravo zidanes

odlicno napisano. cudi me jedino da nisi spomenuo da je za onaj gol petom alexa u finalu LP asistirao boksic u punom trku iz mrtvog kuta

inace jedna zanimljivost. zidaneov idol je bio http://en.wikipedia.org/wiki/Enzo_Francescoli

po kojemu je i nazvao sina. on je taj koji je kao uzor zasluzan za fluidnost kojom je zidane izvodio poteze. osobno ne pamtim nekog drugog igraca koji je takvom lakocom odigravao sve poteze kao da su mu urodjeni...

[uredio Marko Marušić - 16. veljače 2011. u 23:03]

tom0

Mali dioničar

Pristupio: 04.09.2006.
Poruka: 8.577

16. veljače 2011. u 23:26

http://www.tumspor.com/photos-inner/829454630.jpg

Dwight Yorke

1998–2002	Manchester United	95	(47)

Andrew Cole

1995–2001	Manchester United	195	(93)

iako sam bio mal (10-11 godina

) kada su obojica bili u Unitedu oni su mi jedan od najboljih tandema koje sam gledao ! bilo ih je užitak gledati kako igraju zajedno, navodno si izvan terena nisu bili dobri! Najbolje su igrali kada su igrali skupa. Zato sam ih i u ovu temu stavio skupa, jer meni osobno ih nije bilo zanimljivo gledati kada su otišli iz Uniteda, kada sam gledao jednog od njih, uvijek mi je drugi falio

...

...Yorke-Cole...

i da ne zaboravim, ako nekome od ove dvojice nije baš bio dan, to bi se rješilo ulaskom

http://www.footballfancast.com/wp-content/uploads/2010/09/solskjaer_682x400_489521a-300x175.jpg

Ole Gunnar Solskjar

1996–2007	Manchester United	366	(126)

samo što je on nastavio jednako dobro i kada su oni otišli ....

[uredio tom0 - 16. veljače 2011. u 23:44]

_

Obrisan korisnik

Pristupio: 12.03.2009.
Poruka: 17.274

16. veljače 2011. u 23:49

Marko Marušić je napisao/la:

bravo zidanes

odlicno napisano. cudi me jedino da nisi spomenuo da je za onaj gol petom alexa u finalu LP asistirao boksic u punom trku iz mrtvog kuta

inace jedna zanimljivost. zidaneov idol je bio http://en.wikipedia.org/wiki/Enzo_Francescoli

po kojemu je i nazvao sina. on je taj koji je kao uzor zasluzan za fluidnost kojom je zidane izvodio poteze. osobno ne pamtim nekog drugog igraca koji je takvom lakocom odigravao sve poteze kao da su mu urodjeni...

Vidi cijeli citat

ma to se za Boskica podrazumjeva! To za Enza sam znao, samo onda mogao sam reć da je dobio i nagrade koje sve, više sam htio pričat o igrama! Tebe čeka Ruud, a ja čekam Raula!

dr.Damir

Većinski vlasnik Foruma

Pristupio: 12.06.2006.
Poruka: 20.131

17. veljače 2011. u 00:00

Marko Marušić je napisao/la:

bravo zidanes

odlicno napisano. cudi me jedino da nisi spomenuo da je za onaj gol petom alexa u finalu LP asistirao boksic u punom trku iz mrtvog kuta

inace jedna zanimljivost. zidaneov idol je bio http://en.wikipedia.org/wiki/Enzo_Francescoli

po kojemu je i nazvao sina. on je taj koji je kao uzor zasluzan za fluidnost kojom je zidane izvodio poteze. osobno ne pamtim nekog drugog igraca koji je takvom lakocom odigravao sve poteze kao da su mu urodjeni...

Vidi cijeli citat

Uvijek je igrao u odvratnim mi klubovima, a svejedno sam ga obožavao. To dovoljno govori kakav je kralj bio.

sve prolazi sve se mijenja, idu dani idu godine, samo Zrinjski ostaje ponos moje Hercegovine

szlaja

Potencijal za velika djela

Pristupio: 05.10.2002.
Poruka: 4.559

17. veljače 2011. u 00:03

ANDREAS MÖLLER

http://shop.sportsworldcards.com/ekmps/shops/sportsworld/images/borussia-dortmund-andreas-moller-23-1996-panini-bundesliga-96-football-trading-card-30371-p.jpg

http://www.ndr.de/sport/fussball/moeller130_v-contentgross.jpg

koja igracina...

05.06.1998.

Obrisan korisnik

Pristupio: 10.06.2010.
Poruka: 412

17. veljače 2011. u 00:11

Fernando Hierro

Apsolutni vladar Realove obrane.

Osvajač tri Lige prvaka u razmaku od 5 godina. Jedan od rijetkih u modernom nogometu koji su se zadržali u istom klubu tako dugo. Pogotovo ako se uzme u obzir da mu Real nije bio "matični" klub. Karijeru je započeo u predgrađu Malage gdje je i rođen, da bi prvu seniorsku sezonu odigrao za Valladolid. Nakon tri sezone mijenja dres te prelazi u Real Madrid. Taman te Godine stiže i poziv u španjolsku reprezentaciju za koju je nastupio 89 puta te je njen treći strijelac u povijesti iza Raula i D. Ville. Za Real je nastupio skoro 600 puta te zauzima peto mjesto na tablici igrača s najviše nastupa za kraljevski klub. Još bitnije je da je postigao više od 100 pogodaka, kao obrambeni igrač! Vođa na terenu što je i dokazao nošenjem kapetanske trake kako u klubu tako i u reprezentaciji.

Godinu dana nakon osvojene treće Lige prvaka, te uslijed projekta "galacticos", Hierrosa svojih 35 godina na leđima biva praktički potjeran od strane tadašnjeg, a i sadašnjeg predsjednika Florentina Pereza. Skupa s njim je potjeran i trener Vicente del Bosque koji trenutačno vodi nacionalnu momčad. Odlaskom njih dvojice te nikad dovoljno cijenjenog Makelelea (nap. a. : za kojeg jedva čekam da se umirovi da mogu i o njemu napisat :D), počeo je krah Galacticosa. Hierro se skrasio u katarskom Al Rayyanu za finu plaću kao što većina igrača ode na azijski kontinent nakon što prođu vrhunac karijere. Ipak, vratio se u Europu te karijeru zaključio igrajući sezonu 2004/2005 za Bolton Wandererse.

Sveukupno nakon 16 trofeja s Realom i jednim sa Al Rayyanom, te indiviualne nagrade za najboljeg obrambenog igrača svijeta u sezoni 1997/98 može se reći da se radi o jednom od najvećih legendi Reala koja je ikad obukla bijeli dres!

Obrisan korisnik

Pristupio: 10.06.2010.
Poruka: 412

17. veljače 2011. u 00:21

szlaja je napisao/la:

ANDREAS MÖLLER

koja igracina...

Vidi cijeli citat

Moller poznat po izjavi: "Milano ili Madrid, bitno da je Italija"

vinko

Potencijal za velika djela

Pristupio: 25.07.2006.
Poruka: 2.747

17. veljače 2011. u 01:17

Dennis Bergkamp

Igrač koji me "kupio" golom protiv Argentine...

Rođen je u Amsterdamu i ime je dobio po poznatom nogometašu Denisu Lawu budući da su mu roditelji bili opsjednuti nogometom.
Produkt je Ajaxove omladinske škole i osim Ajaxa igrao je samo u Interu i Arsenalu, u kojem je ostavio najveći trag.
Za Ajax je odigrao 316 utakmica i dao 87 golova. Nikada nije igrao špicu nego više povučenog napadača, nosio je desetku na dresu. Zapamtio sam ga kao igrača poteza, nije bio atraktivan kao primjerice Ronaldinho ali svako njegovo dodavanje je bilo savršeno, jednostavno je imao posebnu nogometnu inteligenciju.
Nikada nije bio zvijezda, i nije se isticao po medijima, uvijek je bio povučen i živio je normalan obiteljski život.
Za vrijeme Bergkampa, Arsenal je osvojio 3 prvenstva, 4 kupa i 4 Community Shield kupa.
Dvaput je nominiran za zlatnu loptu ali je nije osvojio.
Karijeru je završio 2006. godine i dvije godine kasnije je upisao trenersku školu te bio pomoćni asistent trenera u Ajaxu, da bi sada preuzeo ulogu trenera Ajaxove U19 momčadi.

Iako ne navijam za Arsenal, uvijek sam ga simpatizirao i bio sam oduševljen njegovim potezima, jedan od najboljih mi je ostao gol koji je zabio Newcastleu, i mislim da to nitko nikada neće ponoviti: http://www.youtube.com/watch?v=8DNfgibZO5o feature=related

...Grad bez ljubavi, sumrak ideja, na jugu i zime su od zlata...

staropramen

Potencijal za velika djela

Pristupio: 12.08.2010.
Poruka: 3.330

17. veljače 2011. u 03:12

Ravanelli je rođen 11. prosinca 1968. godine u Perugi. U karijeri je branio boje čak dvanaest klubova ali je svakako najdublji trag ostavio u Juventusu. Svoj nogometni put je započeo 1986. u rodnoj Perugi i odigrao tri odlične sezone, postigao 41 gol u 90 utakmica. 1989. prelazi u Avellino ali se kratko zadržava jer je poslan na posudbu u Casertanu, gde je bio godinu dana i ubrzo se opet vratio u Avellino. Ali ni iz drugog pokušaja nije zaigrao za Avellino. Odmah po povratku, dakle pred sezonu 1991/1992 prelazi u Reggianu, gde bilježi 8 golova u 32 utakmice.

Poslije te sezone konačno dolazi bolja ponuda za Ravanellija. Njegov talent spoznali su skauti najtrofejnijeg kluba Italije i u Torino stiže pred sezonu 1992/1993.
Prepoznatljiv po svojoj sijedoj kosi, Fabrizio Ravanelli je postao u Juventusu jedan od najubojitijih napadača Europe, sredinom devedesetih. Igrajući za Juventus osvojio je Scudetto u sezoni 1994/1995, Kup Italije 1995, Super Kup Italije 1995, UEFA Kup 1993, i kao najveći uspjeh izdvaja se pobjeda u finalu Lige Prvaka nad amsterdamskim Ajaxom 1996. godine.

Kao njegova najbolja utakmica u bijelo-crnom dresu ostaće upamćena utakmica protiv CSKA iz Sofije, 27. rujna 1994. godine kada je postigao svih 5 golova u pobjedi od 5:1. Također, u finalu Lige Prvaka 1996. postigao je vodeći gol za Juventus. Na kraju, kada se sabere njegov učinak u ''Staroj Dami'' dobije se da je za četiri sezone, odigrao 111 utakmica i postigao 41 gol. Hvala mu na tome!

Nakon izuzetno uspješne četiri godine u Juventusu, prelazi u Premierligu, točnije u Middlesbrough, kojeg je tada s klupe predvodio legendarni Bryan Robson. Iz perioda kada je branio boje kluba s Riverside stadiona, ostaće upamćen njegov hattrick protiv Liverpoola na otvaranju sezone 1996/1997. U mnogome je pomogao Middlesbroughu da dođe do finala FA Kupa i Liga Kupa 1997. godine, ali u ni u jednom od ova dva natjecanja nije ostvarena pobjeda.
To je bila njegova prva a ujedno i jedina sezona za Middlesbrough. Za tih godinu dana provedenih u ovom klubu zabilježio je sasvim solidan skor od 34 utakmice i 17 golova.
Pred sezonu 1997/1998. seli se u Francusku, točnije na jug ove zemlje u grad Marseille, gdje potpisuje za Olympique. Tu se zadržao tri sezone i u 45 utakmica upisao je 21 gol.
To je bilo dovoljno vodećim ljudima Lazija da ga dovedu u svoje redove pred početak šampionske 2000. godine za ovaj klub iz glavnog grada Italije. Pomogao je u osvajanju Scudetta i Kupa Italije sa 4 gola u 27 utakmica.

Do kraja svoje duge i vrlo uspješne karijere branio je još boje Derby Countyja, Dundeeja, a karijeru je završio u klubu u kojem je započeo svoju nogometnu priču - Perugi.

Za nacionalni tim Italije igrao je četiri godine, od 1995. do 1999. i u 22 utakmice postigao je 8 golova.

Pored sijede kose ostao je upamćen i po načinu na koji je proslavljao gol. Nakon pogotka navukao bi dres preko glave i tako trčao po terenu. Fabrizio Ravanelli je i veliki protivnik FIFA-ine odluke, da skidanje dresa prilikom gola bude kažnjeno žutim kartonom.

[uredio staropramen - 17. veljače 2011. u 03:16]

Hezonja + Fortnite = Hezonite

Hugh Jackman

Potencijal za velika djela

Pristupio: 23.09.2009.
Poruka: 2.972

17. veljače 2011. u 14:41

Jürgen Klinsmann (Göppingen, 30. lipnja 1964.), njemački nogometni trener i bivši nogometaš,

od srpnja 2008. do travnja 2009. trener minhenskog Bayerna^[1]. Klinsmann je imao uspješnu klupsku i reprezentativnu karijeru: osvojio je Kup UEFA s Interom i Bayernom te svjetsko i europsko prvenstvo sNjemačkom. Kao izbornik Njemačke, vodio je momčad na SP 2006. Reprezentacija je osvojila broncu, prezentirajući atraktivan i napadački nogomet, što je Klinsmannu pribavilo simpatije domaće i svjetske javnosti. Nakon prvenstva, Klinsmann se povukao s kormila reprezentacije, a naslijedio ga je dotadašnji pomoćnik Joachim Löw.

Svoju profesionalnu karijeru počeo je 1981. u dresu Stuttgarter Kickersa, a završio je 1998. nakon poraza od Hrvatske u četvrtzavršnici svjetskog prvenstva u Francuskoj, premda je 2003. imao kratku igračku epizodu u SAD-u. U sedamnaest godina igranja Klinsmann je stekao reputaciju jednog od najboljih svjetskih napadača. Bio je standardan u svim klubovima u kojima je igrao, kao i u reprezentaciji, gdje je s Rudijem Völlerom činio ubojiti dvojac, postigavši 47 pogodaka u impresivnih 108 nastupa.

Igračka karijera*
Godina	Klub	Nast. (gol.)
1981.–1984. 1984.–1989. 1989.–1992. 1992.–1994. 1994.–1995. 1995.–1997. 1997. 1998. 2003.	Stuttgarter Kickers Stuttgart Inter Monaco Tottenham Bayern Sampdoria Tottenham Orange County Blue Star	61 (22) 156 (79) 95 (34) 65 (29) 41 (21) 65 (31) 8 (2) 15 (9) 8 (5)
Reprezentativna karijera
1987.-1998.	Njemačka	108 (47)