Bugarske legende :
Hristo Vaistinu Stoičkov, Jordan Lepi Lečkov i Trifon Nenadjebivi Ivanov :

Greh bi bilo zaboraviti i Njega :

zaboravio si stvarno dobro bugarskog igraca - Krasimira Balakova


onaj Stuttgart iz sredine devedesetih: Bobic i Elber u napadu, Balakov playmaker, a Soldo im cuva ledja

Da, Balakov...kakva levica....
Mri me da stavljam slike, ali Milan sa Van Bastenom,Gullitom,Rijkaardom,Maldinijem,Baresijem i ostalima (Donadoni,Ancelotti,Chicco Evani,Virdis,Tassoti,Galli) je bio nešto sjajno...
Naravno, od svega toga (tim, trofeji) verovatno ne bi bilo ništa da se one večeri nije spustila neverovatna magla na Marakanu, neposredno pre nego što je Dejo zabio za 1:0 (btw. ja na sredini Severa, nisam video ništa, a kamoli gol)...

...Atletico Madrid sa Antićem i Pantićem....neverovatna dupla kruna...
Molina,Geli,Santi,Toni,Solozabal,Vizcaino,Roberto,Caminero,Kiko,Pantić,Lubo Penev,Diego Simeone...

Neki baš ne razumiju kad se kaže da treba stavit osobni osvrt o nekom igraču

ian, dobro si se sjetio Overmarsa, uvijek sam ga obožavao gledat, i na SP-u '98 je bio odličan.

Evo malo njegovih majstorija: http://www.youtube.com/watch?v=lKiqzLoxEvg&feature=related

Vincenzo ''Aeroplanino'' Montella

Po meni odličan napadač koji je bio malo podcjenjen, nažalost nikada nije imalo priliku pokazati sav svoj potencijal jer je pomalo bio u sjeni drugih igrača a najviše tu mislim na Batistutu, i imao je dosta problema sa ozljedama.

1990–1995	Empoli	85	(76)
1995–1996	Genoa	34	(27)
1996–1999	Sampdoria	90	(77)
1999–2009	Roma	267	(118)
2007	› Fulham (loan)	10	(3)
2007–2008	› Sampdoria (loan)	13	(4)
National team‡
1999–2005	Italy	20	(3)

ostat će zapamćen po svojoj proslavi gola.
http://www.youtube.com/watch?v=tp90OViwfC4




Vincenzo Montella rođen je 18.7.1974. godine kao peto i ujedno najmlađe dijete u porodici Montella.Njegov otac je bio uposlenik u automobilskoj kompaniji Alfa Romeo, te je na taj način svojoj porodici osiguravao ono najpotrebnije. Vincenzo je od malih nogu pokazivao naklonost ka lopti i nogometu. Uočivši njegov talenat njegov otac se odlučuje na veliki i riskantan korak, ispisuje Vicenza iz škole i šalje ga u Empoli sa nadom da će uspjeti kao nogometaš.

U Empoliju Montella je živio u stanu koji je pripadao klubu, dijelivši sobu sa drugim mladićima koji su krenuli istim putem kao i on. Omaleni Montella prvu utakmicu odigrao je 1991. godine protiv Varesea, a uskoro su usljedili i mini turniri na kojima je Montella pokazao veliki potencijal. 10.5.1992. godine Montella postiže svoj prvi profesionalni pogodak, protiv Arezza.

Sljedeće sezone Montella je pokazao odlike velikog strijelca. U prvih 6 utakmica postigao je 5 golova, te je na taj način počeo privlačiti pažnju novinara i drugih ljudi iz talijanskog nogometa. U istoj sezoni Montella je doživio tešku povredu, zbog koje su mnogi, a i on sam, mislili da neće moći nastaviti karijeru. Ipak, zahvaljujući ljudima koji su u Montelli vidjeli veliki talenat, Vicenzu je omogućeno prvoklasno lječenje, te je nakon jedne sezone provedene u bolnici dobio zeleno svjetlo za povratak na teren.

U prvoj sezoni nakon povrede Montella je skupio 30 nastupa i postigao 17 golova. Uprkos tome, njegov tim nije napredovao u viši rang, ali je Vincenzo kupljen od strane Genoe. U svojoj prvoj sezoni za svoj novi klub Montella postiže 21 pogodak i time postaje najbolji strijelac Serie B. U toj sezoni Montella je počeo proslavljati pogotke raširenih ruku, što je asociralo na let aviona, pa dobija nadimak Aeroplanino, koji i danas nosi.

Nova etapa nogometne karijere za omalenog Montellu počinje prelaskom u Sampdoriu 1996 godine. U debitantskoj sezoni za Đenovljane Vincenzo je postigao 22 pogotka u 28 utakmica. Nakon te sezone Serie A je bila bogatija za još jednu zvjezdu i velikog napadača. Montella je dobvao podršku od velikih igračkih legendi kao što su Roberto Mancini te Paulo Rossi, sa kojim je bio i upoređivan od strane italijanskih nogometnih stručnjaka. U periodu od tri sezone koje je proveo u Sampdoriji, Montella je postao omiljen među navijačima Đenovljana. To mjesto Montella je preuzeo od Roberta Mancinija. Uprkos njegovim dobrim igrama, Sampdoriju je tresla velika kriza i nisu se uspjeli održati u društvu najboljih.

Montella čini najveći korak u svojoj karijeri, te u sezoni 1999. prelazi u AS Romu. U novom klubu Montella je zabilježio odličan start postigavši 18 pogodaka. Time je popularni Aeroplanino pridobio naklonost navijača "Vučice". Ipak, u Romi Montella nailazi na težak period u svojoj karijeri, a glavni razlog za to bio je Fabio Capello, koji je u Romu doveo Gabriela Omara Batistutu, te mu ukazao potpuno povjerenje u napadu. Time je Montella izgubio status prvog napadača Rome. Iako nije bio u zavidnom položaju Montella je nastavio pogađati, te je u nekim utakmicama jednostavno primorao Capella da promjeni svoj sistem igre i uvrsti ga u prvu postavu zajedno sa Batistutom. U sezoni koju je Roma završila kao prvak Italije, Montella je postigao 13 golova.

U narednim sezonama Vincenzo je i dalje bio u nemilosti Fabia Capella, te je u 2003. godini doživio sezonu ispod njegovog ranga i prosjeka, točnije, Montella je postigao svega 5 golova. Mnogi su nagađali da se Montellina karijera polako gasi, ali u sezoni 2004./05. usljedio je demant na takve priče. Montella je postigao 21 pogodak za Romu.

U sezoni 2005/06 Montella je doživio tešku povredu zbog koje je propustio veći dio sezone. U tom periodu Montella dobija veliki broj ponuda od drugih talijanskih klubova, ali ih odbija sa nadom da će ponovo uspjeti u Romi...

U sezoni 2006./07. ipak je odlučio prihvatiti ponudu o posudbi engleskog Fulhama i karijeru nastaviti u Premier ligi.

Treba spomenuti da je utakmica Montellinog života, veliki gradski derbi Lazio - Roma, u kojem je Aeroplanino postigao 4 pogotka, a inače Roma je tu utakmicu dobila rezultatom 5:1. http://www.youtube.com/watch?v=lLDcTANMUK4

Zaboravio je i tekst