Starački dom
Eric Delko je napisao/la:
Pele,Maradona,Ronaldo.....tako ja to nekako doživljavamsigurno najbolji igrač svijeta zadnjih 15-tak godina,jedini pravi Ronaldo(za razliku onog falšeg iz Portugala)
najviše golova na SP-u,2 SP-a(doduše jedan neaktivno ali kao dio ekipe),jedno finale SP-a,bezbroj osobnih nagrada
svaka čast i Zidaneu i Raulu i Ronaldinhu i Ševčenku i ostalima(Niki Kranjčaru ) al Ronaldo je bio i ostao iznad svih
meni osobno jedan od najdojmljivijih golova
http://www.youtube.com/watch?v=LEOFxq2vbiw
Vidi cijeli citat
sjećam se tog gola još iz petice dok je bila na tv-u
Evo da napišem crticu o igraču zbog kojeg sam se
navukao u srednjoškolskim danima na Liverpool,
igrač koji je prvi među sto koji su oduševljavali navijače među Kopom,na Anfieldu
legendarni Škot
Kenneth Mathieson "Kenny" Dalglish,
od milja prozvan među navijačima Kopa King Kenny
U karijeri je igrao u dva od najvećih otočkih klubova.
u dresu Celtica
i u dresu Liverpoola
koji je ovo mladac pored njega na slici
(hint:mali zeleni)
Jedna od najvećih legendi nogometa obilježio je slavne dane Liverpoola.
Tako je posljednjih šest sezona i kao igrač i trener osvojio tri prvenstva i dva FA kupa.
Tako među ostalim ima četiri prvenstva i četiri kupa sa Celticom, sedam prvenstava
i dva FA kupa te tri Kupa prvaka sa Liverpoolom.
U vremenu dok je igrao nije bilo ni interneta ni kabelske ni satelitske televizije,
a o dresovima,zastavama,naljepnicama da ne govorim.
Jedino ako si imao barbu ili rođaka pomorca pa da ti donese nešto s broda.
Tako bi uglavnom upijao vijesti o njemu iz sportskih novina ili magazina a gledati ga na TV
je bilo sve na bokune,ili prijenos Liverpoola ili kratke crtice u nedjeljno popodne.
Tako zahvaljujući mom prijatelju u srednjoj počeo sam simpatizirati Liverpool,
s tim da bi podijelili uloge, ja sam preuzeo ulogu legendarnog Škota,a moj prijatelj
ulogu jedne druge Liverpoolove veličine o kojoj imam namjeru napisati crticu nekom drugom
prilikom,ako me tko ne pretekne.
Evo uživajte
http://www.youtube.com/watch?v=LZgpqKSyQRs&feature=related King Kenny
http://www.youtube.com/watch?v=9xXkydFvIKA&feature=related tribute
http://www.youtube.com/watch?v=LB2nwwFgZy4&feature=related sa engleskim komentarom
navukao u srednjoškolskim danima na Liverpool,
igrač koji je prvi među sto koji su oduševljavali navijače među Kopom,na Anfieldu
legendarni Škot
Kenneth Mathieson "Kenny" Dalglish,
od milja prozvan među navijačima Kopa King Kenny
U karijeri je igrao u dva od najvećih otočkih klubova.
u dresu Celtica
i u dresu Liverpoola
koji je ovo mladac pored njega na slici
(hint:mali zeleni)
Jedna od najvećih legendi nogometa obilježio je slavne dane Liverpoola.
Tako je posljednjih šest sezona i kao igrač i trener osvojio tri prvenstva i dva FA kupa.
Tako među ostalim ima četiri prvenstva i četiri kupa sa Celticom, sedam prvenstava
i dva FA kupa te tri Kupa prvaka sa Liverpoolom.
U vremenu dok je igrao nije bilo ni interneta ni kabelske ni satelitske televizije,
a o dresovima,zastavama,naljepnicama da ne govorim.
Jedino ako si imao barbu ili rođaka pomorca pa da ti donese nešto s broda.
Tako bi uglavnom upijao vijesti o njemu iz sportskih novina ili magazina a gledati ga na TV
je bilo sve na bokune,ili prijenos Liverpoola ili kratke crtice u nedjeljno popodne.
Tako zahvaljujući mom prijatelju u srednjoj počeo sam simpatizirati Liverpool,
s tim da bi podijelili uloge, ja sam preuzeo ulogu legendarnog Škota,a moj prijatelj
ulogu jedne druge Liverpoolove veličine o kojoj imam namjeru napisati crticu nekom drugom
prilikom,ako me tko ne pretekne.
Evo uživajte
http://www.youtube.com/watch?v=LZgpqKSyQRs&feature=related King Kenny
http://www.youtube.com/watch?v=9xXkydFvIKA&feature=related tribute
http://www.youtube.com/watch?v=LB2nwwFgZy4&feature=related sa engleskim komentarom
M.K.:" Nisam nikoga poslao u materinu, nego sam im rekao da su pederčine." "Ich bin ein Venezianer" Hvala šta ste ubili Hajduk, osta nan je samo kaštelanski crljenak
na današnji dan 1971. godine rođen je Jari Litmanen (Lahti)
Personal information | |||
---|---|---|---|
Full name | Jari Olavi Litmanen | ||
Date of birth | 20 February 1971 (1971-02-20) (age 40) | ||
Place of birth | Lahti, Finland | ||
Height | 1.82 m (5 ft 11 1/2 in) | ||
Playing position | Attacking midfielder Second striker |
||
Youth career | |||
1977–1987 | Reipas | ||
Senior career* | |||
Years | Team | Apps† | (Gls)† |
1987–1990 | Reipas | 86 | (28) |
1991 | HJK | 27 | (16) |
1992 | MyPa | 18 | (7) |
1992–1999 | Ajax | 159 | (91) |
1999–2001 | FC Barcelona | 21 | (3) |
2001–2002 | Liverpool | 26 | (5) |
2002–2004 | Ajax | 20 | (5) |
2004 | Lahti | 11 | (3) |
2005 | Hansa Rostock | 13 | (1) |
2005–2007 | Malmö FF | 10 | (3) |
2008 | Fulham | 0 | (0) |
2008–2010 | Lahti | 40 | (10) |
JAAP STAM
Po meni jedan od deset najboljih stopera ikad.
Profesionalnu karijeru je započeo u Zwolleu u 2. nizozemskoj ligi 1992. Tri godine kasnije prešao je u prvoligaša Willem II. U Willemu je impresionirao svojom kvalitetom te je 1996. prešao u PSV. U svojoj prvoj sezoni u PSV-u osvojio je svoj prvi trofej, nizozemski kup, a potom i kup Johanna Cruyffa(nizozemski superkup). U sezoni 1996./97. Stam je predvodio PSV do naslova nizozemskog prvaka. U ljeto 1998. prešao je u Manchester United za 15 milijuna funti. U Manchesteru je proveo 3 sezone i pritom s klubom osvojio 3 naslova prvaka, FA kup, Ligu prvaka i Interkontinentalni kup. U ljeto 2001. dogodio se njegov kontroverzni prelazak u Lazio, navodno zbog kritiziranja Sir Alexa Fergusona. Kasnije je Ferguson rekao da mu je prodaja Stama bila najveća greška u karijeri. U 3 sezone provedene u Laziju osvojio je samo talijanski kup. Nakon Europskog prvenstva 2004. prešao je u Milan. S Milanom je osvojio talijanski superkup, a 2005. je igrao u finalu Lige prvaka koje su izgubili na jedanaesterce nakon što su vodili 3:0 u prvom poluvremenu. U srpnju 2006. prelazi u Ajax i s njima osvaja nizozemski kup i 2 kupa Johanna Cruyffa. U listopadu 2007. objavio je kraj karijere.
Za nizozemsku reprezentaciju je debitirao 1996. protiv Njemačke. Ukupno je skupio 67 nastupa i pritom zabio 3 pogotka. Nastupao je na 3 europska i jednom svjetskom prvenstvu. Reprezentativnu karijeru je zaključio nakon europskog prvenstva 2004.
http://www.youtube.com/watch?v=W8sUYdjVUCg
http://www.youtube.com/watch?v=ukfhsJcaxko
"Who will win the league? It's a toss of a coin between three of them." - M.L.T.
Niko Kovač, vjerovatno najveći kapetan u našoj reprezentaciji, nije imao kvalitete tehničke, ali igrač koji je tjerao sebe i svoju ekipu na maksimum, i nikad se nije zadovoljavao sa ičim manje od tega!
Krenimo laganini, rodio se u zemlji Gastarbajtera, i odmah od malih nogu, počeo trčat za loptom, igrao je Herthi II, gdje ga zapažaju skauti iz prve ekipe, potpisuje prvi pravi ugovor s Herthom, gdje nije ostavio neki trag po igrama, igrao je od 1991-1996, poslije prelazi u Leverkusen, tada je bila soldna kolonija gastarbajterskih Hrvata tamo, počinje igrati redovno, i odmah ga tata Ćiro snimi te ga poziva u reprezentaciju, mislim da je debitirao na kupu Kralja Hasana u Egiptu, kad smo osvojili. Valja napomenuti, da je u Leverkusenu igrao skupa sa bratom i da je nastupio za Hrvatsku u utakmici playoffa protiv Ukrajine, u Kijevu, gdje nas je Bokšić prvi puta poveo na SP! Igrao je tamo sve do 1999!
1999. god na ljeto prelazi u prvog velikana Njemačkog nogometa, to je HSV, tu se Niko etablirao kao jedan od najboljih defanzivnih veznih u ligi, tada igra na vrhuncu, pruza nevjerovatne partije, zabija jako puno golova za defanzivnog veznog, nažalost u Reprezentaciji nije bilo mjesta kod tate Ćire, a iskreno nitko nje ni plakao za njim, tada je još bio van očiju hrvatske javnosti!
Na Ljeto 2001, prelazi u najveći njemački klub Bayern, tada su bili prvaci Europe, sa njim prelazi i njegov brat Robert isto, Robi je prešao iz Leverkusena. Nažalost, nikad nije dobio pravu priliku u Bayernu, ipak njemački veznjaci su bili ispred. Niko se tada nametnuo svojim igrama izborniku Joziću, koji ga stavlja u sastav za Japan i Koreju 2002. Niko je bio zapravo žrtva rotacija, sjećam se utakmice sa Meksikom, Niko Kovač je igrao desno krilo, dan danas mi nije jasan taj potez bio! Ostati će mu pobjeda na Italijom jedna od najdražih pobjeda u karijeri, te, kako je sam rekao, jedno od najvećih razočarenja, poraz od Ekvadora!
Sezona 2002/03 je šta se tiče klubskih trofeja bila najbolja za Nika, osvaja duplu krunu s Bayernom, ali sjedi na klupi konstantno, Fink, Jeremies imaju prednost. Meni je ostalo u glavi njegova golčina sa 30tak metara, mislim da je bila Liga Prvaka (tražio na Jubitou i nenašao), prava bomba. Za razliku od Nika, brat Robert igra redovito. Niko nije mogao trpiti da u najboljim godinama sjedi na klupi, te odlučuje se za promjenu sredine.
Prelazi u Herthu, prva sezona je bila očajna Hertha se jedva spasila od ispadanja, a klub je imao velike aspiracije, također na kraju sezone biva pozivan od Otta Barica u sastav za Portugal 2004. Dogodila se ista priča ko na SPu, nismo prosli skupinu, Niko je držao našu sredinu, i postigao je vodeći pogodak protiv Engleza, koji su nas kasnije spustili na zemlju!
Sljedeća sezona u Herthi je odlična, bore se za sami vrh, Niko cuva leđa fantazisti Marcelihnu, i na pragu su Lige prvaka, ali ostaju u zadnjem kolu kratkih noga, prestiže ih Werder. Tu se sezonu Niko već etablirao kao glavni igrač tima, valja napomenuti da je tu glavni stup obrane bio Kauboj Joe. Sezona 2005/06 nije bila najbolja za Herthu, dosta muka s igrom, slab nastup u Europi, na kraju 10 mjesto i promjena trenera, te odluka vodstva kluba da neće mu ponudit produljenje ugovora!
Najveća čast Niku pripada kad je smijenjen Otto Barić i kad ga novi izbornik Cico Kranjčar imenuje kapetanom Reprezentacije. Nastupi za reprezentaciju su mu bili svetinja, znalo da već onda kad su braća Kovač na terenu nema zime, njegovo zalaganje na terenu je jednostavno nosilo cijelu ekipu da igra brže, bolje, jače! Hrvatska se plasirala na SP 2006 bez poraza, te tada dolazi simbolično najveća utakmica njegove karijere: Hrvatska - Brazil! Niko je kapetan i igra se u njegovom Berlinu, atmosfera paklena, ambijent nevjerovatan (Bio sam na San Siru, Nou Campu, ali ljudi ovaj stadion je nešto specijalno). Tada se događa situacija, zbog koje smo mi ispali sa SPa, jer zapravo, nijednu utakmicu na SPu tom nismo odigrali sa kompletnom braćom Kovač! Niko se ozljedio, izlazi van, i plače na silaznim skalinama sa travnjaka, prebolesna scena, Svi mu skandiraju Niko Kovač, on mahne rukom te ode u svlačionice, te iste sekunde mi pušimo gol od fantaziste Kake, koji koristi našu neorganiziranost obrane! Nevjerovatno!!!! Poslije poraza, nismo očajavali, navijači su slavili i pjevali, dan danas mi suza krene kad se sjetim tih trenutaka. Moram priznati da mi je jedno 5 ljudi prislo i reklo da brat Robert najbolji stoper na svijetu. Danas kad se pogleda da smo igrali protiv Kake, Ronalda, Ronaldhina, Ze Roberta, Adriana vidiš da je bilo malo nerelano očekivat nešto, a zapravo sva naša snaga je nestala kad se Niko ozljedio! Poslije je poluzakrpan izgrao protiv Japana, gdje Tele je falilo penal, te zadnja utakmica, kad nije bilo brata Roberta, Niko je opet dao gol za 2:1 i nadu za prolaz, eto ponovilo se ko 2004, uzalud!
Na ljeto 2006 Niko prelazi u Salzburg, te sa svoje 34 godine i dalje igra vrhunski, dan danas mi ostaje u glavi poznata rubrika u SNu, hrvati u europi, Niko Kovač 90 min i žuti karton! Sa Salzburgom se probao probiti u Ligu Prvaka, čak su jednom bili blizu, mislim da je bila Valencia, doma tukli 1:0, ali na kraju nedovoljno bilo! Praktički Niko je tada jedino bilo bitno igrati za Reprezentaciju, davao je on 100 na terenu za Sazlburg, ali u reprezentaciji je igrao srcem i to se vidilo na svakoj njegovoj utakmici! Buduci da je Cico odletio, došao je Slaven, i zapravo ostavio Nika za kapetana, i to mu je zapravo bio jedan od većih pozitivnih poteza uz uvođenje mlade krvi u reprezentaciju! Hrvatska 2008 izborila je nastup na EP u Austriji, totalna invazija navijača, izvukli smo domaćine i svi se nadamo prolasku, svima je dosta tih ispadanja u zadnjim utakmicama. Prva utakmica, odma s domacinom, Beč krcat kockicama, stadion isto, Niko opet dirigirao obranom s bratom Robertom, nismo popustili iako smo visili u par navrata, pobjeda 1:0. Ali tada se dogodilo što još nikad nisam doživio na putovanjima s reprezentacijom, doslovno grobna tišina tijekom odlaska sa stadiona, pobjedili smo, ali svi su bili utučeni, mislilo se kako nemamo sanse proc! Druga utakmica, Klagenfurt, maleni gradic od malo vise od 50 000 ljudi, jako simpatican grad, meni ce ostat upamcen do kraja zivota, famozna prica sa Stankom Bubalom, kad nas je pitao imate li gdje spavati i treba li vam šta momci! Šta pričati o utakmici, rapsodija, ali tu sam utakmicu vidio važnost braće Kovač, buduci da je stadion bio nogometni, i da si tik u teren, uz jako strme tribine, sve se culo, jer nakon vodstva 2:0, Švabe ko švabe nema predaje ko njih, su napadale, a sve su to odbijali nasi momci sa dirigentima Nikom i Robertom! Jednom prilikom Čarli je kasnio sa izlazkom, tada dolazi brat Robert i ispičkara mu sve po spisku, Čarli vise nije kasnio, ili kad je Niko rekao Raketi, još jednom se ne vrati u obranu! U trecoj utakmici Niko nije igrao, a o Turskoj nemam snage pisati!
Poslije toga, Niko je u silaznoj putanji, nema više te energije, ipak 37 je na ledima, tako se oprasta od reprezentacije (Tada slijedi nase srozavanje reprezentacije, koje zasad jedino njegov imenjak pomalo sam podize) i njegov prekrasni oprostaj koji mu je uprilicio Salzburg. Doveden je Bayern na pocetku sezone u pripremnoj utakmici gdje se naš kapetan oprostio od nogometa! Valja reći da je bio dva puta prvak sa Sazburgom.http://www.youtube.com/watch?v=OyAu8V0SXOQ&feature=related
Zadnji nastup za reprezentaciju mu je bio nažalost poraz na Maksimiru od Engleske, dan danas HNS mu, po meni nije odao počast koju su trebali, daleko najbolji igrač reprezentacije u periodu od 2000 do 2010. Za reprezentaciju je skupio 83 nastupa, te 14 golova, od kojih su neki bili jako bitni, kad se sjetim samo nekih, gol u Estoniji, golovi na EPu, SPu, dosta je zabijao golova glavom, iako nije bio visok. Veliki igrač koji je svaki put ostavljao srce na terenu! Na kraju se našao u promotivnom spotu HDZa, po meni skroz nepotrebno, ali našli su se i drugi velikani sporta, poput Balića, ali njegova rečenica: I moj brat Robet isto, ga je obilježila.
Danas Niko je trener mladih uzrasta u Red bullu, te pohađa HNSovu akademiju za trenera
Krenimo laganini, rodio se u zemlji Gastarbajtera, i odmah od malih nogu, počeo trčat za loptom, igrao je Herthi II, gdje ga zapažaju skauti iz prve ekipe, potpisuje prvi pravi ugovor s Herthom, gdje nije ostavio neki trag po igrama, igrao je od 1991-1996, poslije prelazi u Leverkusen, tada je bila soldna kolonija gastarbajterskih Hrvata tamo, počinje igrati redovno, i odmah ga tata Ćiro snimi te ga poziva u reprezentaciju, mislim da je debitirao na kupu Kralja Hasana u Egiptu, kad smo osvojili. Valja napomenuti, da je u Leverkusenu igrao skupa sa bratom i da je nastupio za Hrvatsku u utakmici playoffa protiv Ukrajine, u Kijevu, gdje nas je Bokšić prvi puta poveo na SP! Igrao je tamo sve do 1999!
1999. god na ljeto prelazi u prvog velikana Njemačkog nogometa, to je HSV, tu se Niko etablirao kao jedan od najboljih defanzivnih veznih u ligi, tada igra na vrhuncu, pruza nevjerovatne partije, zabija jako puno golova za defanzivnog veznog, nažalost u Reprezentaciji nije bilo mjesta kod tate Ćire, a iskreno nitko nje ni plakao za njim, tada je još bio van očiju hrvatske javnosti!
Na Ljeto 2001, prelazi u najveći njemački klub Bayern, tada su bili prvaci Europe, sa njim prelazi i njegov brat Robert isto, Robi je prešao iz Leverkusena. Nažalost, nikad nije dobio pravu priliku u Bayernu, ipak njemački veznjaci su bili ispred. Niko se tada nametnuo svojim igrama izborniku Joziću, koji ga stavlja u sastav za Japan i Koreju 2002. Niko je bio zapravo žrtva rotacija, sjećam se utakmice sa Meksikom, Niko Kovač je igrao desno krilo, dan danas mi nije jasan taj potez bio! Ostati će mu pobjeda na Italijom jedna od najdražih pobjeda u karijeri, te, kako je sam rekao, jedno od najvećih razočarenja, poraz od Ekvadora!
Sezona 2002/03 je šta se tiče klubskih trofeja bila najbolja za Nika, osvaja duplu krunu s Bayernom, ali sjedi na klupi konstantno, Fink, Jeremies imaju prednost. Meni je ostalo u glavi njegova golčina sa 30tak metara, mislim da je bila Liga Prvaka (tražio na Jubitou i nenašao), prava bomba. Za razliku od Nika, brat Robert igra redovito. Niko nije mogao trpiti da u najboljim godinama sjedi na klupi, te odlučuje se za promjenu sredine.
Prelazi u Herthu, prva sezona je bila očajna Hertha se jedva spasila od ispadanja, a klub je imao velike aspiracije, također na kraju sezone biva pozivan od Otta Barica u sastav za Portugal 2004. Dogodila se ista priča ko na SPu, nismo prosli skupinu, Niko je držao našu sredinu, i postigao je vodeći pogodak protiv Engleza, koji su nas kasnije spustili na zemlju!
Sljedeća sezona u Herthi je odlična, bore se za sami vrh, Niko cuva leđa fantazisti Marcelihnu, i na pragu su Lige prvaka, ali ostaju u zadnjem kolu kratkih noga, prestiže ih Werder. Tu se sezonu Niko već etablirao kao glavni igrač tima, valja napomenuti da je tu glavni stup obrane bio Kauboj Joe. Sezona 2005/06 nije bila najbolja za Herthu, dosta muka s igrom, slab nastup u Europi, na kraju 10 mjesto i promjena trenera, te odluka vodstva kluba da neće mu ponudit produljenje ugovora!
Najveća čast Niku pripada kad je smijenjen Otto Barić i kad ga novi izbornik Cico Kranjčar imenuje kapetanom Reprezentacije. Nastupi za reprezentaciju su mu bili svetinja, znalo da već onda kad su braća Kovač na terenu nema zime, njegovo zalaganje na terenu je jednostavno nosilo cijelu ekipu da igra brže, bolje, jače! Hrvatska se plasirala na SP 2006 bez poraza, te tada dolazi simbolično najveća utakmica njegove karijere: Hrvatska - Brazil! Niko je kapetan i igra se u njegovom Berlinu, atmosfera paklena, ambijent nevjerovatan (Bio sam na San Siru, Nou Campu, ali ljudi ovaj stadion je nešto specijalno). Tada se događa situacija, zbog koje smo mi ispali sa SPa, jer zapravo, nijednu utakmicu na SPu tom nismo odigrali sa kompletnom braćom Kovač! Niko se ozljedio, izlazi van, i plače na silaznim skalinama sa travnjaka, prebolesna scena, Svi mu skandiraju Niko Kovač, on mahne rukom te ode u svlačionice, te iste sekunde mi pušimo gol od fantaziste Kake, koji koristi našu neorganiziranost obrane! Nevjerovatno!!!! Poslije poraza, nismo očajavali, navijači su slavili i pjevali, dan danas mi suza krene kad se sjetim tih trenutaka. Moram priznati da mi je jedno 5 ljudi prislo i reklo da brat Robert najbolji stoper na svijetu. Danas kad se pogleda da smo igrali protiv Kake, Ronalda, Ronaldhina, Ze Roberta, Adriana vidiš da je bilo malo nerelano očekivat nešto, a zapravo sva naša snaga je nestala kad se Niko ozljedio! Poslije je poluzakrpan izgrao protiv Japana, gdje Tele je falilo penal, te zadnja utakmica, kad nije bilo brata Roberta, Niko je opet dao gol za 2:1 i nadu za prolaz, eto ponovilo se ko 2004, uzalud!
Na ljeto 2006 Niko prelazi u Salzburg, te sa svoje 34 godine i dalje igra vrhunski, dan danas mi ostaje u glavi poznata rubrika u SNu, hrvati u europi, Niko Kovač 90 min i žuti karton! Sa Salzburgom se probao probiti u Ligu Prvaka, čak su jednom bili blizu, mislim da je bila Valencia, doma tukli 1:0, ali na kraju nedovoljno bilo! Praktički Niko je tada jedino bilo bitno igrati za Reprezentaciju, davao je on 100 na terenu za Sazlburg, ali u reprezentaciji je igrao srcem i to se vidilo na svakoj njegovoj utakmici! Buduci da je Cico odletio, došao je Slaven, i zapravo ostavio Nika za kapetana, i to mu je zapravo bio jedan od većih pozitivnih poteza uz uvođenje mlade krvi u reprezentaciju! Hrvatska 2008 izborila je nastup na EP u Austriji, totalna invazija navijača, izvukli smo domaćine i svi se nadamo prolasku, svima je dosta tih ispadanja u zadnjim utakmicama. Prva utakmica, odma s domacinom, Beč krcat kockicama, stadion isto, Niko opet dirigirao obranom s bratom Robertom, nismo popustili iako smo visili u par navrata, pobjeda 1:0. Ali tada se dogodilo što još nikad nisam doživio na putovanjima s reprezentacijom, doslovno grobna tišina tijekom odlaska sa stadiona, pobjedili smo, ali svi su bili utučeni, mislilo se kako nemamo sanse proc! Druga utakmica, Klagenfurt, maleni gradic od malo vise od 50 000 ljudi, jako simpatican grad, meni ce ostat upamcen do kraja zivota, famozna prica sa Stankom Bubalom, kad nas je pitao imate li gdje spavati i treba li vam šta momci! Šta pričati o utakmici, rapsodija, ali tu sam utakmicu vidio važnost braće Kovač, buduci da je stadion bio nogometni, i da si tik u teren, uz jako strme tribine, sve se culo, jer nakon vodstva 2:0, Švabe ko švabe nema predaje ko njih, su napadale, a sve su to odbijali nasi momci sa dirigentima Nikom i Robertom! Jednom prilikom Čarli je kasnio sa izlazkom, tada dolazi brat Robert i ispičkara mu sve po spisku, Čarli vise nije kasnio, ili kad je Niko rekao Raketi, još jednom se ne vrati u obranu! U trecoj utakmici Niko nije igrao, a o Turskoj nemam snage pisati!
Poslije toga, Niko je u silaznoj putanji, nema više te energije, ipak 37 je na ledima, tako se oprasta od reprezentacije (Tada slijedi nase srozavanje reprezentacije, koje zasad jedino njegov imenjak pomalo sam podize) i njegov prekrasni oprostaj koji mu je uprilicio Salzburg. Doveden je Bayern na pocetku sezone u pripremnoj utakmici gdje se naš kapetan oprostio od nogometa! Valja reći da je bio dva puta prvak sa Sazburgom.http://www.youtube.com/watch?v=OyAu8V0SXOQ&feature=related
Zadnji nastup za reprezentaciju mu je bio nažalost poraz na Maksimiru od Engleske, dan danas HNS mu, po meni nije odao počast koju su trebali, daleko najbolji igrač reprezentacije u periodu od 2000 do 2010. Za reprezentaciju je skupio 83 nastupa, te 14 golova, od kojih su neki bili jako bitni, kad se sjetim samo nekih, gol u Estoniji, golovi na EPu, SPu, dosta je zabijao golova glavom, iako nije bio visok. Veliki igrač koji je svaki put ostavljao srce na terenu! Na kraju se našao u promotivnom spotu HDZa, po meni skroz nepotrebno, ali našli su se i drugi velikani sporta, poput Balića, ali njegova rečenica: I moj brat Robet isto, ga je obilježila.
Danas Niko je trener mladih uzrasta u Red bullu, te pohađa HNSovu akademiju za trenera
[uredio Zidanes&Pavones - 21. veljače 2011. u 13:09]
Titani su u grškoj mitologiji bića koja su vladala tokom legendarnog zlatnog doba. Bilo ih je više, ali titan iz ove priče je ipak samo jedan. Titan Bayerna i njemačkog fudbala zove se Oliver Kahn. Kao i u mitologiji vladao je snagom, znanjem i ispravnošću. Oliver Kahn najbolji je golman kojeg su gledale naše generacije. Od Schmeichela je jednostavno bio bolji, od Cecha je manje griješio, od Buffona i Casillsa je bio strašniji. Pravi golman mora biti strah i trepet, tako je to.
Bayern je početkom devedesetih šakom i kapom dovlačio igrače iz Karlsruher SC. Skoro pola ekipe tih godina došlo je iz istog pravca. Sa napunjenih 25 godina, izuzetno talentovanog Kahna Bayern dovodi za velike pare. Bila je to godina u kojoj je vladao Giovanni Trapattoni. Kahn je odmah pokazao zašto je doveden. Odličan u svim elementima golmanskog posla brzo je postao glavna uzdanica tima i reprezntativac Njemačke. Kahn nije imao slabe strane, od refleksa do postavljanja sve je radio odlično, ali u anticipiranju udaraca iz daljine bio je savršen. Za vladavine Olivera Kahna Bayern je branio samo prostor šesnesterca, pravilo je bilo da se pušta suparničke igrače da pucaju izvan kaznenog prostora. To je bila Olijeva zadaća. Za osamnest Bayernovih sezona Oliver Kahn postavio je standarde koje je nemoguće pratiti. Petnaest godina sve se Bayernove golmane poredilo sa legendarnim Seppom Maierom, od njegove oproštajne utakmice 1980. do dovođenja Kahna. Isto tako će se sve Bayernove golmane porediti sa Kahnom, najmanje još petnaest godina.
Bayern je s Kahnom kao golmanom, kapitenom i vođom odigrao bezbroj velikih utakmica, od toga posebno mjesto imaju dva finala Lige prvaka. Prvo finale 1999. i poraz od Manchestera na Nou Campu u utakmici koju navijači Bayerna zovu „Tragedija Nou Campa“. Bayernu tad ni Kahn nije mogao pomoći. Dvije godine kasnije u Milanu, nakon penala pala je Valencia, a Kahn je za slavlje obranio čak tri penala. Nije trebalo više, da jest, Kahn bi obranio još koji.
Kahn je u Njemačku reprezentaciju došao u vrijeme golmanske vladavine Andreasa Kopkea, a pošto u Njemaca nema ništa preko reda, već uvjek postoji sistem i jedan Kahn je morao čekati. Grijao je klupu dok je Njemačka uzimala zlato na Euru 1996. u Engleskoj, kao i za Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. godine. Kad je već došao do prvog golmana Elfa, Kahn je morao uraditi mnogo šta da vi opravdao očekivanja. Jedna od lošijih reprezentacija u velikoj istoriji Njemačke, ona ispraćena na SP 2002 u Japan i Koreju bila je idealna da Oli pokaža od kakvog je materijala stvoren. Vollerov Elf bio je preodređen za debakl, a došao je do finala. Kahn je obranio sve što je morao i još milion drugih lopti, te postao prvi i jedini golman koji je osvojio nagradu za najboljeg igrača jednog Svjetskog prvenstva.
Kahn je bio na vrhuncu karijere, a Njemačka se spremala za domaćinstvo Svjetskog prvenstva 2006. godine. Jako su odjeknule riječi novog selektora Jurgena Klinsmanna da je Jens Lehmann, tad golman londonskog Arsenala, određen za prvog golmana reprezentacija. Mnogi su očekivali uvrijeđenog Kahna i skandalozni oproštaj od reprzentacije, ali to se nije desilo. Jedan od najvećih golmana svijeta svih vremena rekao je da i u 37. godini s ponosom oblači reprezntativni dres, te da mu je čast biti i rezerva u Njemačkoj reprezentaciji. Kahn se u Elfu zaustavio na broju 86 nastupa. Njegovu veličinu najbolje pokazuje i činjenica da je i pored svjetske slave i priznanja, kakvu je imalo vrlo malo golmana, najmanje 50 utakmica sjedio na klupi reprezentacije. I nije mu bilo ispod nivoa.
Oliver Kahn bio je veliki golman, jedan od najvećih. Nabrajati šta je sve osvojio sa klubom ili reprezentacijom, te koje je individualne nagrade dobio, samo je prljanje papira jer skoro svi to imamo u memoriji vremena. Vrijedi možda izdvojiti UEFA-inu nagradu za flair play koju je dobio zbog poteza u finalu Lige prvaka 2001. godine. Dok su svi njegovi suigrači slavili veliku pobjedu, on je tješio svog kolegu Santiaga Canizaresa koji je tu noć morao izgubiti. Kahn je naprosto bio titan, golmanski i ljudski div namrgođenog lica. Danas penzionerske dane krati investiranjem na berzi, komentarisanjem za ZDF, te pisanjem memoara. On bar ima šta i napisati. Otišao je jedne srijede u sumrak, na utakmici njegovog Bayerna i njegove reprezentacije.
[uredio riki_mo - 21. veljače 2011. u 20:32]
Čitajte http://generalposlijebitke.blogspot.com/BŽV!
Coppitelli ne skriva optimizam: 'Mnogi misle da možemo biti konkurenti u utrci za titulu'
Lokomotiva preko medija saznala detalje obnove Kranjčevićeve, Šikić: 'Nemamo opcija, možemo se ugasiti'
Varaždinci malo komplicirali na kraju, Šibenik se ipak nije uspio vratiti
Šego zatresao vratnicu pa se sjajno snašao i asistirao za povećanje prednosti
kako stoje stvari okocha je jos u nogometu
Bivši nigerijski reprezentativac Jay Jay Okocha svjestan je teškoće zadatka koji je pred svima upletenima u rad nacionalne vrste, ali i vjeruje da će se uz strpljenje i naporan rad uspjeti ponovno postaviti na zdrave noge...
Nigerijska nogometna legenda, negdašnji napadač zelenih Jay Jay Okocha, svoje je sunarodnjake zamolio za strpljenje u vraćanju nacionalne vrste na put (barem donekle) stare slave.
Nigerija je, naime, prije desetak godina posjedovala izuzetno talentiranu i moćnu momčad, a 1994. samo ih je koja minuta dijelila od skidanja skalpa Italiji i plasmana u četvrtfinale Svjetskog prvenstva.
No, slaba izdanja u 2010. godini dovela su do razdora u Savezu, a nigerijski predsjednik Goodluck Jonathan otišao je tako daleko da je reprezentaciji zabranio participaciju u međunarodnim natjecanjima na pune dvije godine! U to se potom morala umiješati FIFA, odredivši još jednu kaznu zbog "upletanja politike u rad nacionalnog saveza".
"Sada sam član tehničkog odbora Nigerijskog nogometnog saveza i mogu reći da smo napravili odličan potez na izborničku klupu dovevši Samsona Siasiju", prenosi njegove riječi službena stranica krovne svjetske nogometne organizacije.
"Počeli smo graditi od kuće; okupljamo domaće igrače kako bismo vidjeli mogu li neki od njih otići i okušati sreću sa stranim profesionalcima. No, nije ni Rim izgrađen u jedan dan - moramo biti strpljivi", savjetuje Okocha.
"Ako želimo vratiti one prijašnje dane slave, prvo moramo prihvatiti da smo u krizi, a zatim si dati vremena za gradnju. Osobno smatram da smo već napravili nekoliko dobrih koraka, a u daljnjem razvoju trebat će nam podrška svih Nigerijaca."
- Najnovije
- Najčitanije
Zelenika pogriješio, Šibenčani smanjili zaostatak
57 min•SuperSport HNL
Šego zatresao vratnicu pa se sjajno snašao i asistirao za povećanje prednosti
1 sat•SuperSport HNL
Odlična suradnja Mamića i Dabre za vodeći pogodak Varaždina
1 sat•SuperSport HNL
Varaždinci malo komplicirali na kraju, Šibenik se ipak nije uspio vratiti
2 sata•SuperSport HNL
Lokomotiva preko medija saznala detalje obnove Kranjčevićeve, Šikić: 'Nemamo opcija, možemo se ugasiti'
3 sata•SuperSport HNL
SHNL Fantasy: Veliki derbi, očiti favoriti i brojni izostanci
8 sati•SuperSport HNL
Kronologija: Varaždin upisao zasluženu pobjedu protiv Šibenika
4 sata•SuperSport HNL
Lokomotiva preko medija saznala detalje obnove Kranjčevićeve, Šikić: 'Nemamo opcija, možemo se ugasiti'
3 sata•SuperSport HNL
Kronologija: Varaždin upisao zasluženu pobjedu protiv Šibenika
4 sata•SuperSport HNL
Najlošija obrana Serie A gostuje kod konkurenta u borbi za ostanak
10 sati•Talijanski nogomet
Varaždin želi prekinuti niz bez pobjede, a Šibenik doći do novog slavlja
15 sati•SuperSport HNL
Vitali: 'Strast i snaga Hajduka preveliki su da ne dođe do titule'
4 sata•SuperSport HNL
Manchester United do prve pobjede pod novim trenerom, preokret Fenerbahčea, sjajna utakmica u Londonu
22 sata•Europska liga
Brighton privremeno može skočiti na drugo mjesto, a protivnik ne može biti 'lakši'
13 sati•Engleski nogomet
St. Pauli i Holstein Kiel igraju za bijeg iz zone ispadanja
7 sati•Njemački nogomet