Former Arsenal, Manchester City and France midfielder Patrick Vieira has announced his retirement as a player.

The 35-year-old has been named as football development executive at City.

He told City's official website: "This role is a fantastic new challenge for me and I am very grateful to Manchester City for offering me this opportunity.

"I am confident that I can make a significant contribution to the club's ongoing success."

Vieira was Roberto Mancini's first signing at Eastlands in January 2010, but started just 12 league games in his 18 months with the club.

He added: "I have a lot to learn about the non-playing areas of the business but there are many very experienced people here for me to learn from.

"I am particularly pleased to be given the opportunity to work with the club's community scheme.

"Manchester City has a great reputation for its commitment to its community and charity partners and I believe I can help to take that message to an even greater audience."

"Everyone at Manchester City - the fans, the staff and the players - have made me and my family feel very welcome here over the past two years and I am very happy to have been given the chance to stay and develop my career away from the pitch."

Vieira began his career at Cannes, before moving to AC Milan in 1996, but after nine months in Italy he headed to Highbury, where he became a crucial part of Arsene Wenger's side which won the Premier League in 1998, 2002 and 2004.

He left for Juventus in 2005 and then moved to Inter Milan after one season in Turin.

Wenger said Vieira was an "exceptional" player for his side.

"You can only have lot of respect for what Patrick has achieved," said the French manager.

"His career is sensational. He was an exceptional player for us.

"We have classy players in midfield now but Patrick was special. He was a tall player with good technique."

Manchester City's chief football operations officer Brian Marwood said: "Patrick is the ultimate professional and it is our very great privilege to introduce him as our new football development executive.

"His experience in the world of football is virtually unparalleled and he will be a huge asset to our club as old and young alike benefit from his knowledge.

"His contribution to world football during his time as a player was extraordinary and he will be remembered as one of the greatest players to grace the Premier League."

-----------

Vieira's career stats
1994-96: Cannes - 53 appearances, 3 goals
1996: AC Milan - 5 appearances
1996-2005: Arsenal - 371 appearances, 32 goals
2005-06: Juventus - 41 appearances, 5 goals
2006-2010: Inter Milan - 88 appearances, 7 goals
2010-2011: Manchester City - 39 appearances, 6 goals
1997-2009: France - 107 appearances, 6 goals

Van der Sar; van Bronckhorst, Neville, Ooijer, Ferdinand, Vidic, Cocu;   Carrick, Giggs, Zenden, Kuyt; Bergkamp, Del Piero (TBC) , Rooney, Saha.

Ovo su igrači koje je Van der sar uvrstio u svoj tim na oprostajnoj utakmici protiv Ajaxa

Šta Alex ima tuberkulozu?

TBC = to be confirmed   Na kraju ipak Del Piero nije igral..

http://www.javno.hr/sport/28133/VIDEO-Van-der-Sar-se-oprostio-od-nogometa.html

Nakon slike Kristinke i Huga, sjetih se svoga idola iz djetinstva, igrača radi kojeg sam oduvjek simpatizirao Real, igrač koji je trpao samo tako, glavom, škarica, slobodnjaci. Stvarno s pravom proglasen najjacim igračem Meksika u povijesti, pa usudio bi se reći u top 10 napadača svijeta. Valja reći da u to vrijeme 88 i 89, najpopularniji su bili talijani, sa svojim trojkama, Milan sa nizozemcima, Inter sa njemcima i tako. Ja sam zavolio Real zbog bijelih dresova, te Huga. Hugol je trpao ko manijak, njegove uspjehe ce teško skinuti iti jedan napadač, iskreno ne sjećam se cijele njegove karijere, pa ćemo uz pomoć jubitoa i wikipedije malo to rekonstruirati

Hugo se rodio jako mlad, i počeo svoje prve nogometne korake raditi u UNAM Pumas, gdje već ko klinjo dospio do Olimpijske reprezentacije, s kojom je nastupio u Montrealu 76, već do 18 godine skupio je 80tak nastupa za mlade uzraste Meksika, ta 76 god mu je bila prva na profesionalnom nivou, s pumama je osvojio meksičko prvenstvo, već dogodine debitira u reprezentaciji sa 19 god. 1979 biva prvi strijelac lige sa 26 golova. Nastavio je zabijati u UNAMu, tako da je u 200 nastupa zabio 99 golova, dok je skoro jedna trecina nastupa bila ulazak sa klupe.

Poslije Unama odlazi u San diego, razlog jednostavan, dok su Ameri igrali ljeti ligu, tada su meksikanci mirovali, bila im je pauza, tako da je dva ljeta Hugo igrao za njih, bila su to ljeta 79 i 80, zabijao je i tamo, te tako privukao paznju mnogih europskih klubova. U san diegu je stresao 26 golova u 32 nastupa

Tada je došla ponuda Arsenala, koju Hugo odbija, te prihvaća ponudu Atletico Madrida, najviše radi jezika i klime. Hugo se nije tako lako aklimatizirao na španjolski nogomet, trebalo mu je sezonu i po da se nađe. Onda je krenulo, i to kako, 1984/85 Hugo trpa ko manijak, vodi Atletico do Kupa, te drugog mjesta u Ligi, postaje prvi strijelac lige. U dresu Atletica je zabio 54 gola u 111 nastupa, gdje je isto velika kolicina nastupa pripadala ulazcima s klupe. Tada na vrhuncu karijere stiže ponuda od kraljevskog kluba..

Ljeta 1985 Hugol potpisuje za kraljevski klub, tada je Real imao zvijezde poput Camacha, Shustera, Butraguena, pravi dream team. Upravo ga je ta konkurencija učinila još boljim, Hugo je trpao nemilice, jednostavno je s Butraguenom sve redom uništavao, brojke su bile nevjerovatne, osvojio je s Realom 5 Primera za redom, još je 4 puta bio privi strijelac primere, čime je stekao nadimak Pentapichichi. U to vrijeme je bilo strašno gledati ga, lakoća zabijanja, njegov famozni salto, kojega sam doma činio kad god bi vidio njegov gol. Naime taj salto je rađen radi posvete svojoj sestri koja je s njim skupa u djetinstvu trenirala gimnastiku, kasnije se Hugo otisnuo u nogometne vode, dok je seka dogurala do olimpijade. Upravo tu leži ključ Huga, po meni, jer je bio spreman vrhunski, pa i za današnji nogomet, bio je prejak fizički, niskog rasta, jednostavno ga je bilo nemoguće srušiti. Uspio je u od 1986-1990 zabiti svaku sezonu barem po 27 golova, znači to je bio minimum po sezoni, naravno govorimo o ligaškim nastupima, šta se tiče europe ima još brutalnije brojke, u 45 nastupa 47 golova. S Realom je u Europi osvojio Kup Uefe u sezoni 85-86. Ipak sezona 89-90 će biti njegova najdraža sezona, tada je stresao 38 golova u sezoni. Dan danas nitko nije uspio srušiti rekord Hugov sa 5 puta biti prvi strijelac Primere, i to bez podjele prvog mjesta. Hugo je suvereno vladao napadom, do danas je jedino Raul uspio doći u situaciju da se poredi s njim

Poslije Reala se opet vraća u Meksiko, u Americu, gdje lagano slijedi zasićenje, te jednostavno godine ga dostižu, jednostavno sa 34 na leđima nije imao brzinu ko prije, onda kreću seljakanja po raznim klubovima s malim rejtingom, tako da se je igrao čak i u Linzu, okušao se opet u americi, u MLS, gdje postao tek drugi igrač u povijesti koji je igrao i MLS i preteču MLSa, tj NASL. 1997 Hugo odlazi igrati u 39 god u klub Club celaya, naime u taj klub je došao na nagovor Butraguena i Michela, s kojima je zakljucio profesionalnu karijeru kao nogometaš. Butragueno je imao nadimak lešinar, ili El Buitre, ponajviše šta je trpao otpatke koje bi Hugo skuhao, tako da su jedan od najubojitih tandema Reala ikada.

Hugo se ostavio od nogometa na utakmici Meksika u kvalifikacijama za SP 98, te tako okončao 24 godišnju karijeru nogometaša, naravno cijela Azteca mu je pljeskala i imao je standing ovation puni 20 minuta. Do dana danas Meksiko nije imao takvog sportaša, šta pokazuju razne nagrade, do danas se smatra najvećim sportašem Meksika, te ga se smatra legendom.

Šta se tiče reprezentacije, ehh tu dolazimo do onoga šta se poteže i po ovom forumu u vezi s Messijem, danas je Hugo ništa više nego prosječni napadač, a ponajvise radi reprezentacije, jer njegov Meksiko nije nastupio ni na SPu 1982 ni 1990, kada bi Hugo sigurno trpao. Za Meksiko je nastupio 58 puta te zabio 29 golova, ravno svaku drugu. Šteta šta ovakav igrač nije imao sjajniju reprezentativnu karijeru, jer sigurno bi je zasluzio igrama. Na kraju ima gol na SPu, i to 1986 godine.

Danas je Hugo u trenerskom poslu, kojeg je krenuo od 2000, gdje prvo vodio svoj klub iz djetinstva UNAM, gdje je zbog svađe s predsjednikom napustio klub, te obećao povratak nakon njegove smijene, dogodine se to i događa, novi predsjednik ga stavlja za trenera te dava mu punu podršku, slijedeće dvije godine UNAM se još tražio, da bio 2004 slijedila eksplozija. Sve šta je igrao osvojio je Apertura, Klausura, Ligu Prvaka, te trofej Santiago Bernabeu, ali 2005 slijedi pad, i to veliki, nažalost nije uspio klub odrzati na velikom nivou, kasnije je prešao necaxu, ali kratko jer je usljedio poziv u nacionalnu vrstu. Hugo je tu ostvario jako dobre rezultate, ali tu su utjecali neki drugi faktori, poput meksičkog gostujućeg dresa, koje je Hugo želio crvenog, to je bilo jako loše primljeno, te uz poraze Meksika u kvalifikacijama za OI 2008 dobiva nogu, te tako brzo zaboravljajući se uspjesi na Gold Cupu, nesretni poraz od Amera 2:1 u finalu, te bronca na Copi 2007, te slavna pobjeda nad brazilom u skupini 3:1, što mu je i danas najveća trenerska pobjeda. Poslije je vodio Almeriju, koju je uspio spasiti od ispadanja, ali opet ni to nije bilo dovoljno za ostanak, te je i tu dobio nogu. Danas je nezaposlen i nadam se da će naći brzo aganžman i da ce napredovati i jednog dana voditi Reala kao trener!







Za kraj evo malo s Jutubea njegovih majstorija, i da imate dokumetarac o njemu, zove se EL NINO DEL ORO

http://www.youtube.com/watch?v=HRRUVn-uv5s&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=AQscA62WztU

Hugo Sanchez...legenda
Moja prva utakmica na Marakani...tamo neke 1987 ....4.mart (rodjenjdan Zvezde)...vreme hladno u 3 pm...-10 sigurno, sneg do kolena.....
Ja nekim cudom dobio na nagradnoj igri na radiju kartu za jug....obukao sam se kao da idem na severni pol..usao na jug 2 sata pre tekme ibukvalno svo sledece vreme do izlaza nisam mrdnuo ni levo ni desno kolika je guzva bila...
Timovi su otprilike ovako izgledali :
Zvezda : S.Stojanovic,Krivokapic,Radovanovic,Bracun,Elsne,Jankovic,Djurovic,Djurovski,Cvetkovic,Piksi,Mrkela.
Real : Buyo,Chendo,Camacho,Sanchis,Tendillo (za njega nisam najsigurniji),Gallego,Gordillo,Butragueno,Michel,Hugo, jos neko i Valdano...
Utakmica - raj.
Na pocetku Zvezda jurnula....Bosko Djurovski utrpa neki otpadak i 1:0, onda Stevan Stojanovic odbrani penal bas Hugu....pa Zarko Djurovic zabije za 2:0, a onda Boro Cvetkovic posle kontre pretrci Buya i pogodi za 3:0....
Mozete misliti kakva je ludnica bila...
Na poluvremenu, sa razglasa "legendarna pesma"..."Tri-nula je......tri-nula za nas...."
U nastavku Real krenuo jace i ako s edobro secam Hugo je smanjio na 3:1....onda penal za Zvezdu i Jankovic ga daje za 4:1, iako je dosta ljudi pomislilo da je bila stativa, jer se lopta brzo odbila od one sipke za mrezu i izasla napolje...
I onda pred kraj, glupi start inace odlicnog Milivoja Bracuna i novi penal za Real - Hugo ga daje za 4:2..
U revansu "rutinskih" 2:0 za Real i ispadanje Zvezde....
Sledece sezone je u Real Madrid presao Milan Jankovic (zbog ovog transfera sumnjam da je Zvezda prodala Realu prolaz dalje) i igrao sasvim solidno tamo...
Posle se potpuno izgubio....stvarno nemam pojma gde je kasnije zavrsio, odnosno sta radi danas.

Danas je poduzetnik, vrlo bogat i uspješan, ima kompaniju koja proizvodi lonce i tepsije.

Mislis pod drugim imenom i prezimenom?