Ronaldo Luis Nazario de Lima je najveći napadač modernog doba. Igrač koji drži mnoštvo rekorda, i stvarno je poharao mnoge lige. Prava mašina za golove! Iskreno u početku karijere ga nisam ekstra volio, ali me slomio sa suzama na Olimpicu, kasnije kad je dosao u Real, te pokazao sav raskoš talenta svoga, postao mi je drag, iako više radi svoje klase, a ne radi osobnosti. Pa krenimo redom:

Ronaldo je kao svaki dječaćić počeo igrati nogomet po raznim školski igralištima, te u raznim utakmicama organiziranim od strane raznih klubova Brazila. Ronaldo se rodio 1976 godine u Riu, gradu karnevala i sambe, te samim time je imao opaku konkurenciju u probijanju. Na takvim okupljanjima klinaca, Ronaldo je zapeo za oko Flamengu, klub za koji Roni je navijao od djetinstva, ali kad se tu umiješao jedan Jairzinho, Roni odlazi ipak u Cruzeiro, te sa 17 god potpisuje ugovor sa njima.

Ronaldo u svega 14 nastupa je stresao 12 golova, te došao na popis 23ice igrača koji će predstavljati Brazil na SPu 1994 god. Ronaldo nije dobio ni minute, ali je dobio itekakvu korist od osvajanja svjetske krune. Romario ga savjetuje da pređe u PSV, te da će mu to biti odlična odskočna daska. Ronaldo ga posluša, te prelazi u PSV.



Ronaldo je već prvu sezonu pokazao o kakvom se talentu radi, stresao je 30 golova, šta nije bilo dovoljno ni za jedan klubski trofej, poznato je da je Ajax tada drmao. Meni je tada Ronaldo kao i svima nama na forumu bio apsolutna nepoznanica. Druga sezona dovodi Ronalda do njegovih prvih problema sa koljenom. Odigrao je svega 13 utakmica, ali opet je trpao, te skupivši 12 golova. Iako nije bio strijelac u finalu kupa, okitio se tim trofejem, te mu je to jedini timski trofej bio u Nizozemskoj. Valja napomenuti da je u prvoj sezoni bio prvi strijelac lige. Inter i Barca se bacaju u utrku za njim, Barca pobjeđuje sa 17 milijuna dolara, te Roni seli u Barcu!


Ronaldo je napokon došao na Main Stage, te odmah pokazao svoju nemilosrdnost. Tada je Ronaldo bio mrzak svakom Hrvatu, jednostavno je uvijek bio za gol bolji od našeg Šukera, koji je trpao u Realu luđački. Valja napomenuti da je Ronaldo toliko superiorno izgledao, da je nestvarno izgledalo, dan danas se sjećam gola Deportivu, kad je srušen u duelu, ali on se diže s poda izbija protivniku loptu iz noga te se obrušava na gol i zabija, te slavna aeroplanino proslava. Šta reći nego nestvarno!!!! Dečko do 20 godina sa takvom eksplozijom snage, takvom brzinom, te upornošću. Roni je izdržavao sve udare, startove, te mirnoća u završnici. Igrač od kojeg prestaneš racionalno razmišljati, sam Robson je to rekao. U svega godinu dana provedenih u Barci Ronaldo je osvojio Europski Kup Kupova ( zabio u finalu kontra PSG mislim), Kup Kralja, te Superkup. Od osobnih uspjeha, valja reći da je postao najmlađi igrač ikada proglašen igračem godine od strane Fife, priznanje od Frace Footballa mu izbija Sammer koji je te 96 osvojio EP, mućko đubre, također je osvojio trofej Pichichi, sa 34 gola, što je tek Leo Messi kasnije skinuo, naravno mislim na broj golova. Barca pokušava zadržati Ronalda nudeći mu novi ugovor, koji Ronaldu ne paše, te ne preostaje ništa drugo nego transfer. To ljeto 97 je bilo bolesno od transfera. Ronaldo je plaćen 19 milijuna funti, ili ti ga tada 28,5 milijuna dolara, šta je tada bio apsolutni rekord među transferima. Lijep jubito uradak Ronija u Barci: http://www.youtube.com/watch?v=xDCjsxrGy5U

Talijani ko talijani, dočekali su ga kao čovjeka koji će Inter odvesti na sami vrh, igrača koji će poharati sve travnjake Serie A. Ronaldo je odlično ušao u prvu sezonu, trpao je mnogo, te je jako puno asistirao. Novinari mu davaju nadimak Il Fenomeno, koji ga dan danas najviše krasi. Valja napomenuti da je Serie A bila mnogo zahtjevnija od Primere, ali je Ronaldo rastao, tako da se nije osjetila ta razlika. Roni je u prvoj sezoni vodio svoj Inter do drugog mjesta u Serie A, sa 25 golova. Nijemac Bierhoff je bio prvi topnik sa 27 golova, ali da su se zbrajali asisti, Roni bi bio uvjerljivo najbolji. Također je Roni osvojio i Kup Uefe, zabivši u talijanskom finalu za 3:0. Ta 1997/98 sezona je bila skoro sezona iz snova za Ronalda, 56 nastupa i 39 golova mu donose napokon Zlatnu loptu, te drugi put postaje Fifin igrač godine, a još nije napunio 22 godine. U ovim trenutcima Ronaldo je bio najveća nogometna zvijezda na planeti. Slijedi sezona 98/99 u koju ulazi sa dan danas ne razjašnjenim događajima prije finala SPa, te samim time koncentracija na nogomet nije maksimalna, nakon lošeg starta s klupe leti Luigi Simoni, šta izaziva gnjev navijača. Roni se počeo boriti sa ozljedama koljena, te ne igra puno, na kraju je ipak skupio skoro 30tak nastupa u kojima je zabio 15 golova. Te sezone je Moratti promjenio 4 trenera, Inter je tek 8. završio u Serie A. Morratti odlučniji nego ikada otvara novčanik, te opet ruši Inter rekord u transferima, Vieri dolazi sa Lippijem, te svi misle to je to. Nažalost tu počinje silazna putanja Ronalda, jer sezona 99/00 je najgora sezona Ronalda ikada, svega 7 nastupa, ozljeda koljena, te povratak u kojem je samo obnovio istu ozljedu, te se izbacio jako dugo sa travnjaka. Sezona opet bez trofeja, te očaj radi ozljede se nastavio i kroz cijelu 00/01 sezonu, gdje uopće Roni nije nastupio. Sezona 01/02 je opet bila u početku obilježena rehabilitacijom Ronalda, koji se htio vratiti na terene. Već tada kreću priče da od starog Ronalda nema ništa, da je gotov! Tragedija samo takva, ni 27 godina punih, a već mu gotova karijera, Talijanski mediji su suze ronili za Il Fenomenom. Inter je te sezone vodio argentinac Hector Cuper, te je nakon dugo vremena složio ekipu za vrh. Inter bio prvi, ostalo je još jedno kolo, Lazio u Rimu, za vrat je puhao Juve, pobjeda donosi naslov, sve ostalo je bilo u rukama Juvea. Roni je odlično odigrao kraj sezone, te je nekim ključnim golovima doveo Inter na prag Scudetta, ali ipak nedovoljno. Karel Poborsky je unistio snove Interista i Ronija, ridalo se i jecalo na klupi Intera. Tada mi je stvarno bilo zao Ronija, Inter nikad nisam volio, ali to je stvarno bilo tragedija, prava nogometna! Ronaldo kasnije na SPu apsolutno dominira, te prelazi u Real Madrid. Cijena? Prava sitnica 46 milijuna eura, šta je tada bilo isto kao i dolari. Roni u Interu : http://www.youtube.com/watch?v=Alg3HxxPT7k



Dolazak u najveći klub svijeta, već u klubu mnoštvo zvijezda, i to kakvih, Figo, R Carlos, Raul te Zizu. Cilj je bio jasan, želi se Liga Prvaka, jedini veliki trofej koji mu fali da zaokruzio apsolutno sve relevantne trofeje. Trener Del Bosque ga jako brzo integrirao u momčad. Kao i u Interu, Roni prvu sezonu apsolutno dominira, te niže trofeje sebi i klubu. Interkontinentalni Kup i Primera su osvojeni. Roni je te sezone 02/03 zasjao najjačim svjetlom upravo na Old Traffordu u famoznoj ljepotici Lige Prvaka kada je s tri komada napunio Bartheza. Jedini igrač koji dobio standing ovation na Old Trafordu otkada ja pratim nogomet, naravno ovdje podrazumjeva se protivnička momčad! Fantastična sezona za Ronalda 45 nastupa, te 30 golova. Nažalost najviše je bolio poraz od Juvea u polufinalu od 3:0 na Delle Alpiju. Sezonu 03/04 se otvara dolaskom još jedne zvijezde, Davida Beckhama. Real je prepun zvijezda, rade se turneje na kojima se mlati lova, a igrači jednostavno nemaju mira. No to nije sputavalo Ronalda da nastavi gdje je stao, a to je trpanje golova, te osvajanje LPa. Očekivanja su bila da će Real pomesti na svim frontovima. Real je krenuo odlično, uglavnom na Zidaneov i Ronaldov pogon. Ronaldo je trpao samo tako, dolazi finiš sezone i napokon prolazak u klasikeru kontra Bayerna, te izvlačenje Monaca. Svi su rekli evo nas u polufinalu. Sjećam se tega ko dan danas. Francuzi su se odlično postavili prvo poluvrijeme na Bernabeuu, onda u drugom Real nasrće, te špina je otvorena, 4 komada posprema Real (Roni x 1), te to je to, ali ipak Morientes smanjuje na 4:2, šta će se kasnije pokazati ključnim za prolaz Monaca, i totalni debakl Reala, Roni kasnije lomi nogu, te Real gubi i Prvenstvo i Kup. Razočaravajuća sezona šta se tiče trofeja kluba, ali najbolja šta se tiče golova. Roni je opet Pichichi sa 24 gola. Dolazi sezona 04/05 sa čudnim kupovinama, te sa mnogo rošada na klupi Reala, izvrtila su se tri trenera, trofeja opet nigdje, ali Ronaldo je igrao opet na svojoj razini, opet je bio prvi strijelac kluba, sa 24 golova u 45 nastupa. Sezona je 05/06 je počela dovođenjem velikog broja Brazilaca, pa se očekivalo da će Ronaldo još više davati, nažalost trofeja ni za lijeka, a ni igre Reala. Tada su se počeli javljati Ronaldovi problemi sa kilama, koje jednostavno nije imao namjeru kontrolirati. Opet je takvi Ronaldo bio najbolji strijelac Reala, ali sa svega 14 golova u sezoni. Sezona 06/07 je zadnja sezona Ronalda u Reala, jednostavno don Fabio nije trpio stomak Ronaldov, te ga nije stavljao uopće u igru. Ronaldo je svega skupio 13 nastupa i 4 gola u toj sezoni. U zimu 2007 Ronaldo prelazi u AC Milan za 8 milijuna eura, te već lagano je na zalasku karijere. Roni u Realu: http://www.youtube.com/watch?v=ULN9iznolw8


Dolazak u Milan je bio pun skepse, da li Roni može još. E pa može, šta je pokazao već u 2. nastupu sa 2 gola i jednom asistencijom kontra Siene. Sjećam se izjave Ancelottija, koji rekao za Ronalda, samo mu daj loptu i kreni prema korner zastavici, jer tamo slavi gol! Naime tu rečenicu mu je govorio veliki Van Basten dok je igrao Carlo. Najveća žalost Ronaldu je ostala šta nije osvojio Ligu Prvaka. Naime kako je nastupio za Real, nije mogao igrati za Milan, te tako nije dobio medalju za prvaka Europe koje je osvojio Milan. Slijedeće sezone je kreiran tercet Ka Pa Ro. Kaka-Pato-Ronaldo, ali nažalost Roni je doživio novi šok, ponovo kidanje ligamenata u koljenu, šta je značilo kraj karijere najvjerovatnijie. Nevjerovatno zvuči da je Roni potrgao 3 puta to koljeno i sva tri puta dok je bio u Milanu. Bio je jedini igrač koji je zabio gol za obje strane u derbiju de Madonina, kasnije je to učinio i Zlatan. Roni se vratio u Brazil kako bi oporavio koljeno, te je naporno radio da bi se vratio, iako su ga kile i dalje mučile. Trenirao je u klub u koji se kao dječak zaljubio, njegov Flamengo. Onda šok i nevjerica, potpisuje za najvećeg rivala Corinthians, te izazive velike uvrede na svoj račun. Malo Ronija u Milanu: http://www.youtube.com/watch?v=2FulHH5iKMc


Ronaldo je odigrao 3 sezone u Corinthiansu, a već je u prvoj sezoni osvojio prvenstvo Paulista sa 10 golova ugrađenih u pohod ka vrhu. Također je osvojio ponovo kup, koji mu je bio drugi u karijeri, čime je zaokružio karijeru sa trofejem kojeg je prvog osvojio. Oduševljavao je potezima i na terenima brazilskih ligaša, ali jednostavno tijelo nije moglo više. Roni se ostavio nogometa 14 02 2011 kad je njegov Corinthians ispao iz Copa Libretadores.



Još kratak osvrt na reprezentativnu karijeru, gdje zapravo najvise sreće i dozivio! Ronaldo je uvrsten bio u reprezentaciju koja je osvojila SP 94, iako nije ni minute nastupio, nastupi u Cruzeriru su natjerali Pereiru da ga uvrsti u tim od 23 igrača. Kasnije je Roni rastao u paru sa Romarijom i Bebetom, te pomalo izgurao Romarija, čime je postao glavna zvijezda Brazila. Ronaldo je nastupio i na OI 1996, te je osvojio broncu. Također valja napomenuti da je tada nosio ime Ronaldinho, kao mali Ronaldo, zbog starijeg kolege koji je imao Ronaldao, kao veliki Ronaldo. Prvi nastup mu je bio kontra Argentine 1994 godine, a prvi gol je zabio Kanadi iste godine u prijateljskoj. Na SP 1998 Ronaldo dolazi kao najveća zvijezda, te cijeli svijet očekuje blistave partije Brazilaca. Brazilci su stvarno igrali lijepo, Ronaldo je trpao i asistirao, sve do kobne noći prije finala. Tada je Ronaldo od iscrpljenosti imao epileptički napad, šta je izazvalo šok u ekipi, kasnije je navodno Ronaldo tražio od Zagalla da ga vrati u prvih 11, šta je ovaj učinio, rezultat sami znate. Dan danas nije skroz razriješen ovaj misterij, jer navodno su doktori rekli NE, ali su sponzori i Fifa rekli da mora igrati. Ronaldo je htio igrati, ali ipak se radilo o momku od 22 godine, kojeg su vodile emocije i ambicije da osvoji SP. Veliko razočaranje za Ronalda, koji je sa 4 gola i 3 asista ostao kratak u svom drugom finalu SPa, ali prvom u kojem je nastupio. 1999 osvaja Copu, te biva prvi strijelac natjecanja, to mu je druga Copa s Brazilom, nakon 1997 godine. Ozljede su učinile svoje, te Ronija nije bilo dvije sezone nigdje, ali se vratio za SP 2002 jači nego ikada. Na tom SPu Ronaldo je ispisao povjest i to više puta. Odveo je svoj Brazil do kraja, davši svakom protivniku gol, osim Englezima. Znači, osvojio je zlatnu kopačku, uvršten u idealnih 11, te kasnije osvojio Zlatnu Loptu, te po treći put Fifin igrač godine. 2004 godine je zabio hat trick najvećim rivalima, Argentincima, u kvalifikacijama za SP 2006. S obzirom da je Ronaldo dostigao Pelea na 12 golova na SPima, te prišao Mulleru na dva gola, svi su očekivali ga to sruši 2006. Ronaldo je već tada imao previše kila, u šta sam se i sam uvjerio u Berlinu, te nisam vidio ni R od pravog Ronalda, ali je svejedno jadnim Japancima stresao 2 komada, te kasnije Gani jednoga, te time postao s 15 golova najbolji strijelac Svjetskih Prvenstava. Valja dodati da je jedino Ronaldo, Klinsmann i Klose zabili na 3 SPa minimalno 3 gola za svoju reprezentaciju. Po meni je i dalje najveći rekord od 8 golova 2002, jer zadnji puta kada je netko dao više od 8 golova je bilo davne 1970 kad je Muller dao 10 golova.



Njegova klupska karijera je impozantna, ali nevjerovatno da mu nedostaju dva najveća kontinentalna klupska trofeja: Copa Libretadores i Liga Prvaka. Iskreno meni to uopće ne utječe na sliku njegovog nogometa. Čovjek je bio monstrum za protivnike, jednostavno takva širina realizacije, driblinga od mene još nije viđena kod nikoga. Ronaldo je prvi nogometaš koji do te mjere usavršio bicikle da jednostavno je bilo nemoguće se obraniti kad te valjda. Danas mnogi igrači rade to, ali nitko tako uvjerljivo, osim našeg Ole! Ronaldo je igrao za najljuće rivale, iako nikad nije direktno prešao iz jednog u drugi. Nevjerovatno zvuči, ali Roni je jako malo golova zabio glavom, tek pred kraj karijere je počeo više glavom zabijati. Dan danas se pitamo šta bi bilo od njega da ga je posluzilo zdravlje, te da su koljena bila malo otpornija, dali bi 280 ligaških golova bilo danas poduplano? Moje je mišljenje i više od poduplano, jer kad se zbroje sve ozljede, dođe se do broja da je Roni propustio više od pune 3 sezone radi ozljeda. Od modernih velikana daleko najviše. Imate jako puno ja jubitou, ja sam izvukao driblinge, jer je stvarno slomio jako puno kičmi!

http://www.youtube.com/watch?v=QaBvBjOJ5SI