Osobno sam protiv Superlige (meni je, doduše, današnji profesionalni sport i prije ove odluke postajao sve manje simpatičan), ali nerazumljiva mi je ova dramaturgija, čuđenje, kukanje, histerija. Nadalje, puno je u cijeloj toj priči licemjerja, paradoksa, kontradiktornosti, dvostrukih kriterija, apsurda, floskula i nelogičnosti. Neki ljudi kao da su prespavali zadnjih 15 godina, po nekima ispada da se nogomet do jučer igrao amaterski, iz ljubavi i privrženosti voljenom klubu, a onda su pohlepni bogataši ubili emociju...
Vrhunac apsurda je to što UEFA sad ispada zaštitnica slabijih i siromašnih, ista ona UEFA koju se do jučer prozivalo da radi u interesu bogataša, a da ostalima ostavlja samo mrvice...