Čitam šta NY Times piše o ovome i jedna stvar je svima promakla, dok je još ovo sranje bilo aktualno. JP Morgan nije bio predviđen kao sponzor lige, nego kao financijer, dakle spominjane milijarde nisu bile darovane niti uložene niti marketing, nego kredit, sa 2 do 3 posto kamata. Znači, klubovi iz lige bi se zadužili za 5 milijardi, koje bi onda kroz nagradni fond podijelili sebi, liga bi vraćala dug JP Morganu kroz financijsku dobit lige, a nagrade od sudjelovanja klubovi bi iskoristili za vraćanje starih nagomilanih dugova (i to JP Morganu). Dakle, Superliga bi bila pokrivanje starih dugova novim dugovima, koji bi se vraćali od dobiti lige. Superliga bi bila jako riskantan posao, čak i da je naišla na veliku potporu svih, jer bi ovisila o dobroj zaradi od tv-prava i sponzora, ali i dobrom upravljanju novcem kojim bi klubovi (privremeno) upravljali. Govorite šta hoćete o UEFA-i, ali novci od njenih natjecanja, premda manji, dolaze od sponzora i tv-a, ne od bankarskih kredita.

Dobar je i Laporta. Navijači će odlučiti o izlasku iz SL (a o ulasku nisu odlučivali). Nije on zajebo nego navijači.

Zapravo su mi Barca i Real tu najveća negativna iznenađenja. Od Amerikanaca, Kineza i nedoraslih tatinih sinova ne očekuješ da razumiju nogomet. Ali ova dva kluba, navodno socios, da mogu pomisliti na tako nešto. Nisam nešto pratio, da li su njihovi navijači prosvjedovali?