Veliki klubovi imaju milijune navijača u Kini i Singapuru. Oni će ovime biti zadovoljniji i oni donose novac....by perez i to vam je gola istina

 Pustili ste odavno duha iz boce.. RIP Nogometu je bilo davno davno prije ovoga ....ovo kmecanje licemjera mi je bas simpatično 

Perez je kreten koji je izgubio doticaj sa stvarnošću i njegove izjave nemaju nikakve veze sa sportom....a ako misle od nogometa napraviti medijski cirkus kao američki sportovi tu će se grdno zajebati...

Indetitet nacionalne pripadnosti i veze sa lokalnom zajednicom su odavno samo mrtvo slovo na papiru i imaginarna vrijednost koje odavno nema  ...kako onomad tako i vrlo brzo u budućnosti licemjeri Ce se prilagoditi i vratiti podvijena repa 

Vise cijenim roditelja sa susaka koji svoje dijete vodi na krimeju gledati orijenta nego sve drkadzije koji dijeci kupuju messijev dres 

Gledajući vijest o pokretanju Superlige u kontekstu vremena u kojem živimo, puno je sličnosti s temama kojima nas mediji svakodnevno bombardiraju. Šok, nevjerica, drama, crne prognoze… „Smrt nogometa“, „Nogomet više nikada neće biti isti“, i to isti onaj nogomet koji se, barem su nam tako nagoviještali kad je počela korona, već trebao iz korijena promijeniti. To je samo što se nogometa tiče, da ne spominjem sad druge razloge zbog kojih svijet svakodnevno po nekoliko puta propada.

Nije ova ideja o Superligi uzrok tektonskih promjena koje nam slijede, ona je samo posljedica procesa koji traju već duže vrijeme. I zato mi je u cijeloj ovoj priči najnejasnije to nekakvo čuđenje. Možda je to ipak samo dokaz kako neki ljudi teško mogu podnijeti činjenicu da stare, da se neke stvari mijenjaju, a neke definitivno odlaze u povijest. I onda proradi nostalgija, što je i razumljivo…

jednostavno rijesenje, sve utakmice kad i ako ovo zazivi, nacionalnog prvenstva po Europi, svijetu, i lokalno staviti u termine Superlige, pa da vidimo ko dobija i ko se zbilja voli vlastite lige

HNL-om protiv Superlige

U cijeloj ovoj priči o Superligi ima jedna stvar koja me poprilično nervira. A to je prozivanje pohlepnih vlasnika klubova od strane bogatih bivših nogometaša. Da nogomet nije postao industrija zabave, vraga bi Štimac, Shearer, Vlaović, Beckham uživali u lagodnom životu okruženi milijunima. Radili bi kakve fizičke poslove za koje su školovani i spajali kraj s krajem. Pa su zadnji koji imaju ikoga prozivati za pohlepu. Da se ide u ovom smjeru trebalo je postati jasno još u vrijeme kad su vlasnici velikih klubova postajali bogataši iz udaljenih zemalja, a ne lokalni moćnici kojima klub služi za dizanje društvenog statusa ili kao igračka. Novi vlasnici su ih  kupili to jer su sport shvatili kao svaki drugi biznis, a do danas nisu ništa zaradili jer je sav novac otišao na igrače, kroz plaće i transfere. I sad spašavaju ulaganje. 

Ovo je samo jedna od popratnih pojava kojoj ćemo svjedočiti narednih dana/tjedana. Mnogi igrači i treneri, što bivši, što sadašnji, iskoristit će priliku i patetičnim objavama protiv Superlige privlačiti pozornost. Pogotovo neki koji su zaboravljeni, pa im je ovo način da dospiju u javnost. Da ne pričamo sad o licemjerju onih koji su se obogatili upravo zahvaljujući tom modernom nogometu od kojeg sad, eto, zaziru.

Čak su mi i inače mrski Chelsea i Inter sada simpatični....