Najjače mi je kad je Valderrama drži na leđima neku sjekiru i drži loptu. I ne da nikome.

@ Xavice,

Pa nisan ni reka da su bili racionalni, ali su se rugali i guštali u ovome. Zato sam s guštom pogledao neke njihove utakmice i smijao se.

Valderrama je sličan Socratesu u dodavanjima, ali je Doktor imao bolju završnicu i bio je općenito konkretniji igrač.

Kako ja vas volim čitati vidio sam da je netko pred par stranica spominjao United i kako bi im sjeo Fellaini... ne pratim baš Premiership, pa me zanima što mislite kako bi im se uklopio Modrić ako bi ga eventualno dovukli?

Imam interesantnog materijala, neću sa svime odjednom udaviti pa evo..:

https://www.dropbox.com/s/45p1d47mvlwz84f/Dutch%20Philosophy.pdf

O nizozemskoj školi, moram priznati da nisam još pogledao ali vrlo interesantno na prvu izgleda..

https://www.dropbox.com/s/jw538emb7lhofka/Guus%20Hiddink%27s%20Methods.pdf

Hiddinkove metode..Mislim da će ovo biti interesantno Franji, ostalima i ne baš, uglavnom za fizičku spremu vježbe..

http://www.ncsoccer.org/Files/coaching/u19_objective_creates_exercise.pdf

Odličan intervju s Van Gaalom, obavezna preporuka.

O Moyesu, Evertonu, Unitedu...

Par riječi sam već rekao o ovoj temi, ako se nađu sličnosti one su namjerne kako mi koncept ne bi pobjegao.

Tektonska promjena koja je zadesila United ovo ljeto sigurno neće proći beznačajno, bez oscilacija i bez problema, prije ili kasnije. Ferguson je odlučio reći konačno zbogom, nakon 27 godina izvrnosti, a kao zadnji zadatak si je dao naći nasljednika. Sigurno u zadnjih pet, šest, ako ne i desetak godina mnoga trenerska imena se povezuju sa Unitedom kao Fergusonovim nasljednikom, kako god Moyes i Mourinho su uvijek bili najveći favoriti. Kada je u pitanju krajnji rezultat nema puno razlike između navedene dvojice, obojica žele pobjediti bez obzira kako do te pobjede došli. Razlika je jedino u tome što Moyes se trudi tu pobjedu izvojevati predstavom na terenu, dok Mourinho koristi i najsitniju nogometnu poveznicu kako bi svojoj ekipi olakšao put do pobjede. Usudit ću se reći da je Mourinhove šanse za klupom Uniteda unišitila era u Realu, nepromišljeni potezi su doveli do toga da ga čelnici i uglednici Uniteda prekriže sa liste kandidata i ocjene kao neadekvatnog. Nakon toga je ostala jedina logična opcija, David Moyes. Škot je klasični otočki menadžer koji svoju filozofiju bazira na teškom radu, volji i glađu za pobjedama. Everton je minule sezone nakon Uniteda ekipa sa najviše povrataka iz rezultatskog minusa, a to nešto govori o kvalitetama koje klub koji traži stabilnost i dugotrajnost veoma cijeni. Bilo kako bila, tema je taktika tako da se od ovog momenta okrećem tome (iako opet ne otpisujem mogućnost digresija).

Analizu Moyesovog sistema igre radit ću na osnovu zadnje sezone u Evertonu i onoga od ranije što mi je ostalo upečatljivo, United je tek krenuo sa pripremama tako da je nezgodno govoriti bilo šta, ali pokušat ću naći neke zajedničke poveznice koje bismo mogli gledati u Manchesteru.

Na pitanje jednog od novinara kako bi opisao svoj stil igre Moyes je odgovorio da ne zna, da on samo želi pobjediti i ne bira način kako će do toga doći. I to je zaista istina, Moyes je strašno prilagodljiv, vjerovatno najprilagodljiviji menadžer ili jedan od koji postoji danas na najvišem nivou.
Tokom ere u Evertonu tako je kamuflirao nedostatke svoje ekipe izuzetno dobrim skautingom protivnika u kojem bi otkrio njihove prednosti i onda u skladu s time prilagođavao svoju ekipu i zadatke unutar nje. To je od Evertona učinilo veoma tvrd orah na kojem su vodeći klubovi lige često lomili zube. Ipak, mnogi u tome vide i manu jer Everton nije imao jasno definisan plan igre za suprotstavljanje jednakim ili slabijim timovima lige pa su i sami tu prosipali bodove. Ovaj dio treba sagledati i sa druge strane, jer Everton nikad nije imao kvalitetne pojedince koji svojom igrom napadačku igru mogu učiniti dovoljno potentnom. Istina je da su Arteta, Fellaini i ekipa dobri pojedinci, ali protivnik ih kao vidljivu opasnost vrlo lako izbaci iz igre, ako ne odmah onda barem u povratnoj utakmici (kao što je baš Ferguson uradio sa Fellainijem koji je dobio otvarajuću utakmicu u prvenstvu, a onda je dobio i Jonesa kao sjenu i time se izgubio u povratnoj utakmici).
Ne vjerujem da će odustati od svog pristupa i u Unitedu, ponovo ćemo ga jako često viđani na utakmicama svojih protivnika kako snima igru i bilježi prednosti i nedostatke sistema. Samo što sada u rosteru ima mnogo kvalitetnije pojedince pa mnogo više pažnje može posvetiti eksploataciji nedostataka, nego otupljivanju protivničkih prednosti. Što se formacije/rasporeda/brojeva tiče, kao i same organizacije igre, tu se stvari neće u globalu značajno mijenjati u odnosu na Fergusona.

Moyes preferira 4-4-1-1 formaciju (slika ispod), ali često je znao koristiti i 4-4-2, 4-2-3-1 i 4-1-4-1. Roster Uniteda odgovara bilo kojoj od ovih varijanti.



Namjerno sam izvlačio ove linije da bih kako-tako mogao prikazati kretnje igrača. Moyesova igra je igra sa jasnom namjerom, kod njega niti jedan pas nije čisto onako, nego je sve prethodno uigrano kako bi se omogućile eksploatacije navedene ranije. Za razliku od Fergusonovih timova zadnjih godina Moyesovi timovi su fizički vrlo dominantni, agresivni, kompetitivni u duelima i prvi na prvoj lopti, kada su u ritmu teško je pored njih i drugu loptu staviti pod kontrolu. Zbog toga vjerujem da će United, iako vrlo tih na transfer tržištu trgovati ovo ljeto i prije svega dovesti jednog fizički dominantnog holdera ili ćemo gledati rošade i dosta minuta za Jonesa u veznom redu.
Ponovo sam pobjegao od koncepta, slika...
Moyes zavisi i igru temelji na funkcionalnim vezama uz aut linije i tu se ne razlikuje puno od Fergusona. Na jednoj strani ima kombinaciju defanzivnog beka i klasičnog krila (Hibbert-Mirallas) kojoj je osnovni cilj dati timu koji voli širinu još više širine. S obzirom da u Unitedu ovakva krila su uglavnom vezana za desnu aut liniju, a Rafael nikako nije bek koji voli biti ograničen u odlascima naprijed vjerujem da će Moyes napraviti zaokret od ovoga i usvojiti odlično partnerstvo Rafaela i Valencije na desnoj strani. (Svakako je Rafael danas fizički puno sposobniji od Evre da radi overlap i priključuje se napadu, ali onda ostaje pitanje kako pokriti lijevu stranu na kojoj su do sada uglavnom igrali kreativci poput Younga ili Kagawe.)
Lijevo u Evertonu je data maksimalna sloboda Bainesu koji je to odlično iskoristio i statistički bio najkreativniji igrač ekipe u odlascima naprijed, gdje je ostvarena odlična veza sa Pienaarom koji je ulascima u sredinu otvarao koridor uz aut liniju i omogućavao Bainesu da radi konstatan overlap. Pored Pienaara primjetna je i igra Fellainija više lijevo čime je ta protivnička zona često bila prepunjena Evertonovim igračima. U biti to je i bio osnovni plan igre Evertona, Fellainija se koristilo kao targeta za duge lopte (jedan od planova build-up igre Evertona), Pienaar zajedno sa jednim od holdera je bio na spuštenim loptama gdje bi se onda tražio Baines koji je centaršutem upošljavao Jelavića i Fellainija koji se je ubacivao u šesnaesterac.
Neville i Gibson je par holdera koji je kontrolisao utakmicu bez uzimanja previše rizika. Moyes inače voli ovakve kombinacije veznih igrača gdje su obojica smireni u distribuciji lopte i ne teže pretjeranoj atraktivnosti, nego svojom funkcionalnošću doprinose da fokus igre preko krila dođe do izražaja bilo okretanjem strana ili brzom promjenom posjeda. Jedan od njih je uvijek vodič igre (Arteta, Gibson), to će u Unitedu vjerovatno biti Carrick, dok je drugi više destruktor gdje se onda Moyes ne libi defanzivca gurnuti u vezni red (Heitinga, Neville), upravo zbog toga vidim Jonesa prije u veznom redu, nego na štoperu kojih u Unitedu ima dovoljno.

Napadač je često ili sidrun za duge lopte (u zadnjoj sezoni je to bio Fellaini nešto dublje u terenu) ili igrač koji igra na leđima odbrane i traži rupe. U Unitedu će na raspolaganju imati mnogo kompletnije napadače tako da vjerujem uloga napadača u sistemu, a konsekventno tome i desetke u 4-4-1-1, odnosno partnera u 4-4-2 će također biti modificirana. Sa Van Persiejem i Rooneyem istovremeno na terenu United ima zaista kvalitetan napad i mogućnost da odigrava različite kombinacije ovisno o potrebi.

Tim se brani u nešto dubljem bloku u 4-4-2 rasporedu pri čemu je ''presing zona'' oko sredine terena i protivnika se stavlja pod pritisak uglavnom u centralnim zonama.  Po gubitku lopte obično ekipa jako dobro odgovara i radi lažni presing sa jednim ili dvojicom igrača najbližih lopti koji pritšću i time dobijaju dragocijene sekunde za ostatak tima koji se povlači u odbrambeni oblik.  Nakon toga vrlo strpljivo čekaju grešku u predaji nakon čega otvaraju tranziciju dugim loptama naprijed ka Fellainiju i Jelaviću.

Kako će to sve izgledati u Unitedu?

Fama oko Rooneya i dalje traje, ne zna se ide li ili ostaje. Ako ode puno vjerovatnija je 4-4-1-1 verzija sa Van Persiejem u napadu i Kagawom na njegovoj omiljenoj poziciji, između linija. Desno vjerovatno Valencija ili Nani kao klasična krila (treba vidjeti koliko je Zaha sposoban dati na ovoj poziciji), a lijevo Young u nekoj ''Pienaar'' ulozi ili Welbeck kao workhorse. Carrick je siguran na jednoj od dvije centralne vezne pozicije, a za drugu se čeka rješenje. Jones, Cleverley i Anderson ne vjerujem da su adekvatna rješenja, čak ni Giggs koji će ući u 41. nema više daha za utakmice u kontinuitetu. Love se Fabregas, Fellaini i Cabaye, tri poprilično različita tipa igrača, što će reći da ni struka u Unitedu nije sigurna šta želi. Rafael ostaje desni bek, u Vareli ima kakav-takav backup, od Bainesa se je izgleda odustalo tako da će Evra držati lijevu stranu, a na štoperskim pozicijama i dalje je miks svega i svačega, kako god makar postoji dovoljan broj opcija.


Obećavam da se neću više vraćati na ovo dok ne vidim u nekim takmičarskim utakmicama kako to sve izgleda ili dok se neki kvalitetan transfer ne uradi.

Odličan post, D. 

Ne pratim nikada transfer kuloare, ali čisto sumnjam da je Cesc imalo realna opcija. A uz to, nikako ga ne vidim uz Carricka imajući u vidu kontekst kakav Moyes voli u sredini terena.

Cescu treba slobode za njegove pokušaje, i mislim da bi u ovom trenutku karijere prekomanda na nešto nalik na metronoma i passera iz dubine bio korak unazad za njega, a upitne koristi za United kada dovode igrača takve klase.

Ja sam uvijek Fellainija doživljavao kao nekakav focal point njegove igre, ponajviše poradi univerzalnosti, igre glavom i mogućnosti zadržavanja lopte, posebno u tranziciji. A ako zbilja United raspolaže imalo sličnim budžetom kakav se spominje, možda je on realna opcija, ili najrealnija od nabrojanih, ili bar ona koju Moyes najbolje poznaje..A takve stvari su izuzeno bitne, posebno kada dolaziš u novi klub.

E sada, naravno ide ALI..United ima već dosta toga sličnog i boljeg u rooneyu koji u pojedinim fazama igre postaje čisti vezni igrač, pa čak i kod defanzivnih zadaća, pogotovo kada Carrick i Cleverly "legnu dublje u teren". A nekako sumnjam da će otići, od ovih najvećih tržišta je to najvjerojatnije to što se njega tiče za ovaj rok..

Mene najviše zanima kako će se koristiti Kagawa..

Bitna razlika u odnosu na BVB (a takav dojam imam i za Gotzea, Reusa, itd..) je u onome gdje igra zadnja linija, i shodno tome, gdje je i kako raspoređen po dužini terena ostatak ekipe. Kada je to jedno kompaktno polje u centru igrališta, on savršeno nalazi rupe bez lopte, a kad ju primi okomita rješenja prema nekom Reusu ili Lewu koji otvara teren po dubini..

A ovako kad se protivnik povuče preduboko , vrlo je teško naći ovakav manevarski prostor. Razlika je i u krilima, u BVB-u se mogu često nazvati i lažna, jer fokus im nije igra po boku , to dolazi tek ako moraju produžiti napad i nemogu odmah probiti protivnika po sredini. Nani, Valencia i ostali često su dosta daleko u fazi napada za one kratke pasove i igru na drugog/tećeg čovjeka koju je Kagawa doktorirao. 



Opet, sfera debelog nagađanja u koju sumnjam, ali danas teško da postoji klub kojem ne koristi igrač kao Modrić.

Možeš ga upariti na pivotu s nekakvim defanzivnijim duel igračem i dobiti dosta na fluidnosti, što posebno dolazi do izražaja u utakmicama gdje je vezna linija pod pritiskom pa se on i u primanju lopte može riješiti igrača.

Ima i drugih solucija, ali one nisu još u Madridu razrađene, ali mislim da na nekom solidnom putu jesu. Bilo da je igra s trojicom u vezi- što United vjerojatno neće igrati, bilo da je riječ o njemu na desetki za što United ima boljih rješenja.

Ali on u vezi s Carrickom (jako podcijenjen igrač) donosi ti zbilja kvalitetan protok lopte, posebno jer u ofanzivnoj liniji imaš s jedne strane igrače koji šire teren a s druge "radnike" koji traže loptu, tako da mislim da bi to dobro izgledalo. Glavni problem kod ovoga je defanziva, kako na kolektivnom planu, tako i na relaciji Carrick+Modrić/bekovi.

Mourinho ga je u koristio ili kontra izrazito podložnih ekipa u prvenstvu, ili tamo gdje nije više imao mnogo za izgubiti (BVB uzvrat).

A da ne  bi bilo da sam zaboravio, tebi sam davno obećao Valencijinu analizu, pa kako nisam održao obećanje za prošlu, moram za ovu nadolazeću!

Nastavak teksta o Mourinhu ću morati odgoditi par dana, ali ići će, počeo sam pisati.

Već sam pisao kako mi je mučno gledati Kagawu u Unitedu, čak i onda kad ne igra na krilu ne koristi ga se optimalno, kao da nije na istoj frekvenciji sa ostatkom tima. Momak ima strašne playmakerske sposobnosti, ali je još kvalitetniji u igri bez lopte, u traženju prostora, tamo gdje mu se lopta treba gurnuti par metara u prostor, a ne u noge i to dok je leđima okrenut prema golu. Upravo tako ga se je koristilo i većinom ispadne od strašnog igrača samo mantinela. Loše, bezidejno, čudno od Fergusona koji je znao sistem kompletan podesiti jednom igraču (Chicharitu za primjer), izgleda da ga je ovaj put podesio Persieju pa je Kagawa završavao na klupi.

Elem, mislim njegova najbolja partija u nekoj zvučnoj utakmici je bila protiv Reala gdje je kompletan tim se povukao, a on kao centralni/ofanzivni vezni imao slobodu tražiti prostor na protivničkoj polovini i katalizirati napade. Tu mu je uloga najviše ličila na onu iz Dortmunda i odlično se je snašao.

Kod Moyesa prvo postoji problem Rooneya koji isključivo želi igrati napadača, ni desetku, ni veznog ni ništa, samo napadača, a mislim da je samovoljno počeo igrati dublje (najbolja partija protiv Carlovog Chelseaja u LP, najgora protiv Barcelone u finalu gdje je Busquetsa pustio da donese trofej dok je Ferguson plavio na tribinama Wembleya). Moyes mu je rekao da je RVP prvi izbor za napadača, ovaj odmah odglumio razmaženog dječaka i ponovo tražio transfer. Što se mene tiče neka ga nose, takav igrač je užasan za ambijent u ekipi koja preživljava nevjerovatnu promjenu. Jasno njegovim odlaskom bi se otvorio prostor Kagawi na desetci, gdje bi onda više igrao kao drugi napadač, nego vezni, opet mislim da mu to više odgovara. Moyes je sa Cahillom dokazao koliko cijeni ofanzivne vezne sa istančanim osjećajem za prostor i gol (Cahill osim nevjerovatne gol statistike ništa drugo nije ni davao, Kagawa ima mnoštvo drugih stvari za ponuditi), a kako Klopp reče, Kagawa je majstor u tome. Ako Rooney ostane mislim da Kagawa opet neće pokazati svoj potencijal, šteta, jer bi ga se u slučaju dvije dobre sezone moglo prodati u Real za nekih 70 miliona.

Minutes elapsed before fouling an opponent in possession (average UCL 09-13)
2.36 Barcelona
2.64 Bayern Munich
2.82 Arsenal
2.91 Real Madrid
2.92 Juventus
3.12 AC Milan
3.23 Man Utd
3.25 Chelsea
3.57 Inter Milan

Interpretacija?