Apropo ritma- davno je irilov pisao za BB portal članak u kojem je napomenuo kako je najpametnije protiv Barce igrati rizičnije, razbiti im ritam..To se odlično osjeti kod Busquetsa, kad prva tri dodavanja igra pod pritiskom i dva promaši, nije to to i dugotrajan je proces rekuperacije na pravu frekvenciju- u okviru tih 90 minuta, jasno.

Iako je Barca radikalniji primjer, slična stvar vrijedi i za Bayern jer su oni uvijek, i onda kad su gubili od BVB-a uredno, stvarali šanse, ako nikako drugo, na neki individualni potez.

Lani je najbolji primjer toga bio kad je Allegri sve što su defanzivno dobro odradili u prvoj utakmici, bezvezno prosuo povlačenjem na početku uzvrata. A nema ružnije stvari u nogometu nego kad želiš istalijanizirati protivnika, a istalijaniziraš sam sebe.

Postoje ekipe koje se prilagođavaju zbog razlike u kvaliteti, ali tu rijetko kada vidimo nešto novog, ekipe koje se prilagođavaju tako da protivnika pokušavaju tjerati da on radi, ali ne radi ono što želi (tu bi smjestio Mourinha) i još par podvrsta iz ovih ili onih razloga.

Hiddinkovu Rusiju i slične ekipe nisam stavljao u isti koš s ovima, jer su oni uvijek igrali svoju igru, bili su reakktivni u tradivionalnom shvaćanju te riječi, ali sa tako jasnim planom i sistemom da su na dva turnira nadigran i samo jednom, protiv Španjolske 2008. Da se drugačije izrazim, koncentrirali su se na tranziciju baš zato što su sami vjerovali da je to najbolji način i bolji od protivnikovog, ne zbog toga što su se bojali razlike u kvaliteti i prije svega gledali kako otežati protivniku da igra.

I išlo je- od izrazito proaktivnih ekipa kao što je Nizozemska, i onih koji nisu imali nekakvu jasnu organizaciju igre kao što je Poljska i protiv onih koji su igrali pomalo zastarjeli nogomet , a takvi su najgore prolazili kao Češka. Najviše su se zapravo mučili s ekipama koje nisu nikako mogli izmamiti dalje od gola dok se brane, protiv nekakvih Andora i sličnih ekipa, to je kompatibilno s ovim što si ti sam zaključio..ali opet, to je njima kao što je Barci njihova igra- dogodi se da iz xy razloga ne prolazi, ali ju igraju i vjerni su joj..

A to što je takva vrsta igre, posebno u obrani pogodna da usko i plitko brani prostor bez prevelike potrošnje je samo dodatni mamac da se odlučiš za tako nešto. Samo što je kontranapad u toj domeni mnogo kompliciraniji nego ljudi misle, jer njihov je bio baziran da i djeluje protiv cijele ekipe ako treba, samo da ih ulove izvan pozicija u koje se ubacivao Aršavin(kasnije i Keržakov) gdje je pokazao kakva je svjetska klasa..Kako mi je žao što se pogubio u Arsenalu.

To je fina ruska(sovjetska) škola, bliža povijest je onaj izvrsni Zenit bio, napredak te ekipe se poklapa s uspjesima ruske reprezentacije.

Taj Zenit mi je strašna ekipa bio. Ona vezni red koji se je tako frekvetno izmijenjivao (poslije su to isto prebacili u reprezentaciju sa istim igračima) je nevjerovatan. Jednom prilikom sam negdje napisao da poslije Barceloninog od ovih ''normalnih'' koji nisu deset godina srastali zajedno Zenit ima najbolji vezni red na svijetu. Jasno da sam i tu kao i za Bastiana bio ismijan.
Elem, Zenit je igrao strašno dobar nogomet sa klasičnim odrazom i prednosti i nedostataka reaktivno okrenute ekipe. Sjećam se da su muku mučili kada protivnik povede pa oni moraju stizati rezultat, ganjati se, izaći iz štita, zato su često igrali puno zatvorenije kako bi spriječili takav scenarij nego što je situacija zahtijevala.

Danas pristup baziran na tranziciji sve više i više uzima zamaha, Bundesligu kad gledaš kod njih u jednoj utakmici vidiš toliko različitih spektara iste filozofije da je to strašno. Dok ne postanu obje ekipe zadovoljne rezultatom uglavnom je to nadigravanje, nadmudrivanje, izvlačenje protivnika iz oblika da ga možeš bocnuti u par sekundi. Fanatici koji su prate Bundes prave šale na taj račun govoreći da treneri danas štopaju vrijeme od trenutka kad ekipa stavi loptu pod kontrolu do šanse - kakva god ona bila, često ne mora biti ni izrađena do kraja. Baš ima neka slika sa Favreom kako gleda na sat i gore iznad u oblaku: ''15 sekundi, suviše sporo.''

Pa možda se šale, al su na dobrom tragu..ja bi bio čak i radikalniji pa rekao da ni nema one stvarne kontrole posjeda ili bar ne na onaj način kako to danas koncipiramo, osim možda prvog pasa do slobodnog čovjeka (Busquets rola samo na totalno drugi način).

A i tu imaš igrača ali Gundogan koji će rađe 7 puta pokušati riksantniji okomiti pas i promašiti pet puta, nego svih 7 odigrati laterlano ili povratno i totalno staviti loptu pod kontrolu.

Obje Borussie se nalaze vjerojatno unutar spektra takvih ekipa, a posebno mi je draga bila ona Favreova koja je pokazala da se može igrati vrhunski nogomet i sa ne baš najkvalitetnijim kadrom na svijetu. I estetski ugodan, i kompetitivan u jednoj od najjačih liga svijeta.

Koliko mi je puta samo palo na pametu dok nisam shvatio.." Pa kojeg vraga brzaju sada kad su napokon uzeli loptu, kad ono probiju jednu liniju, dođe Reus u međuprostor, fokus je na njemu, povratna lopta i bek/krilo u prostor..Bukvalno s 5,6 godina lopta iz ničijeg posjeda dolazi pred protivnički gol a obrana je totalno van balansa i forme kakvu bi htjela imati.

Ma u biti pričam sve što znaju svi koji ju gledaju, Bundesliga je zakon.

Mali update s par intereantnih članaka:

- o najboljim mladim trenerima danas:

http://outsideoftheboot.com/2013/07/18/top-10-young-football-managers-part-one/

-intervju s Pepom, prvi put sam ga pročitao:

https://www.dropbox.com/s/u6v2y8gltgjcvsf/040_050_lider_guardiola-gfinal_2_0.pdf

O utjecaju bielsizma na nogomet:

http://www.guardian.co.uk/sport/blog/2012/nov/15/why-more-goals-scored-football

Jednostavno Bielsa je uvijek proaktivan, uvijek želi sudbinu držati u svojim rukama, zato je napao pomalo i neracionalno na savršeno postavljen Atletico kao odgovor na Bielsine zamisli. Simeone je suštinski se dao u destrukciju i eksploataciju Bielsine igre.

točno, sve se slažem, samo bih dodao ono što si gore pisao već- tu se ogleda koliko je važan racionalan posjed lopte, inzistiranje na lopti pod svaku cijenu. ljudi to najvećom većinom ne razumiju- posjed lopte nije samo beskonačno dodavanje na centru il čak an svojoj polovici. sasvim logično pitanje je slijedeće- je li lakše igrat presing 10 puta u poluvremenu ili 30 puta? i oliko je ekipa uopće sposobna kvalitetno(a presing se MORA odigrat kvalitetno, inače ga je bolje ne igrat!)odradit presing taj 25. ili 30. put u poluvremenu i psihički i fizički? to je recimo detalj kojega je mene najvioše strah kod martinove barce, ovako na prvu, bez nekih analiza.
a ovo ovisi o posjedu lopte!


Ja sam imao osjećaj (a možda je to i Klopp rekao u intervjuu nakon utakmice) da u htjeli zabiti gol u toj ranoj intenzivnoj fazi što bi im omogućilo nešto racionalnije distribuiranje potrošnje energije kasnije kroz susret..

ovo mourinho jako često radi- te planirane izmjene tempa, pa čak i čitava načina igre. nerijetko i na svoju štetu.


Tu je Hiddink tata-mata, vjerojatno najpodcijenjeniji trener (za koliko njih smo to vć rekli )

guus je meni, do pojave pepa, trener čije su ekipe kad god bih ih gledao imale "najčišću", najjasniju, "najkoncentriraniju" igru- skoro savršeno jasne mehanizme igre koji i kad ne bi funkcionirali(rijetko!) bili bi posve prepoznatljivi. da možda bolje objasnim- njegove ekipe na terenu nikad nisu izgubljene- uvijek znaju šta hoće i kako hoće. sjajan trener.


Barcelona je pod Pepom bila strašno dominantna, a uvijek su ulazili sporo u ritam.

apsolutno točno- ali, nije li logično da ekipa čije je igre temeljna pretpostavka pas- treba vremena da dođe do "radne temperature". isto što kažeš i za švajnija kasnije- to je igrač pasa i postavljanja- on treba prvih 10-ak lopti poslat na sigurno, tako i čitava ekipa koja ovisi o pasu(barca)- mora povezat prvih što više lopti uspješno od jednog do drugog igrača, po mogućnosti svih 11 da dira loptu. pep je nerijetko, posebice kad su igrali kontra agresivnijih ekipa, siguran sam, pratio sam to- znao dati upute igračima da samo drže loptu prvih minutu-2-3, koliko uspiju, em da uđu u ritam, em da ohlade protivnika. ekipa koja svoju igru temelji na duelu, na kontaktu, brzoj, izravnoj igri- oni odmah na startu djeluju najbolje, jer kako utakmica odmiče- fizički se troše, pa je i logično da padaju.


up-down-through

ja nikako ne mogu svatit zašto ovo više ekipa ne radi. ovo je zapravo, relativno govoreć- podosta i jednostavno, a strašno učinkovito- ovo je tek igra na trećega, a di su mogućnosti na 4., ili 5., da ni ne spominjem dalje. tu leži ogroman prostor za napredak igre. ako mene pitate- tu, kod prekida, te miksanja obrambenih strategija tijekom iste utakmice. ima još jedna situacija- mnogo mnogo puta ofenzivac napravi zabadanje u zadnju liniju, lažno kretanje, i povuče za sobom protivničkog igrača koji tako razbija svoju liniju i ostavlja rupu- gotovo nikad, ali gotovo nikad tu rupu ekipe ne koriste- godinama se čudim tome! 


 ekipe kojima je game plan reakcija na protivnika, toliko prilagodljivi da više ne znaš kako igraju. To je vrhunac inteligencije i napornog treniranja (ne možda kao ovo prvo, ali...) i takve ekipe strašno cijenim.

potpuno se ne slažem. da je to inteligentno- jest, treba snimit protivnika i tražit prostor i vrijeme za šta lakšu reakciju. da je to posebno naporno utrenirat- neusporedivo s kreiranjem nečega svoga, proaktivne igre od početka, od svog gola. mene zapravo fascinira koliko ljudi znaju bit oduševčljeni time u nogometu- svaka kvalitetom inferirona ekipa koja se povuče i čeka kontre također napravi dobru analizu protivniuka i snimi mu meki trbuh da odredi pravac i koridor "izlaska" iz zone šta brže i lakše. a, paradoksno, isto rade i ovi koji traže svoj put na terenu neovisno o reakciji- pep je sam to ponovio x puta, bielsa također(pa zbog čega tip ima najbogatiju videokjnižnicu utakmica na svijetu!). nije to ekskluziva onih koji odaberu čekanje i re-akciju. naprotiv. jedino šta takvi o tome ovise, i ako to izostane- u problemima su, za razliku od onih koji sami kreiraju.


ali recimo neka ''industrijalizacija'' kakvu je Ferguson imao, za kojega me btw niko ne može uvjeriti da i sam nije vagao protivnika

ja zapravo i ne znam tipa koji bolje kombinira ovu prilagodbu i proaktivni pristup igri uopće. odličan primjer- ovosezonske utakmice s realom.


Hiddinka si odlično izvalio, njegov nogomet je čak i lijep iako se temelji na reakciji,

sori, al ovo nije točno- guus je jedan od najproaktivnijih stratega uopće. pa on je s psv-om, australijom i južnom korejom dominirao nad individualno osjetno jačim ekipama. trenirao je i real i valenciju i chelsea, al je vrlo rano počeo s reprezentativnim nogometom, i tu se većinom zadržao. a s druge strane, njegov pristup, posebno u repr. nogometu i nije baš lagan za izvedbu, rizičan je dosta. ali njegove zasluge za totalni revival nogometa u rusiji su goleme, u južnj koreji također.


Taj Zenit mi je strašna ekipa bio. Ona vezni red koji se je tako frekvetno izmijenjivao (poslije su to isto prebacili u reprezentaciju sa istim igračima) je nevjerovatan.

meni je konstantin zhyryanov već godinama jedan od najdražih veznih igrača uopće- necvjerojatno inteligentan paser. denisov i shirokov- sjajni igrači, posve se slažem s tobom.  doduše, malo sam drukčije vidio spallettija.

ufff, koliko san toga nasra, gren ća...

ah još samo ovo- pred koji mjesec dana sam napisao kako smatram da je reprezentacija koja u ovom trenutku igra možda i najbolji nogomet izvan evrope, a kad se i evropljani uzmu, jako je blizu vrha- čile. pa sam spomenuo i jorge sampaolija, niko nije reagirao. svi pišu o martinu danas, ko velikom bielsisti, al po meni, sampaoli je još ekstremniji primjer. sjajno igra čile.

Ostale neću komentirati, tada sam imao nešto drugačiji pogled na nogomet, ali Hiddinkov Anzhi mi je ostao u sjećanju kao poprilično reaktivna ekipa. (slobodno me ispravite ako griješim)

Ne čudi u pravilu, igrači koje ima na raspolaganju su takvi da im odgovara igra u tranziciji: Eto'o, Lacina Traore (2m visoko pokretljivo drvo, ako ikada dogradi tehnike i razumijevanja nogometa bit će svjetski napadač), Willian, Boussoufa, Zhirkov.

Gledao sam od nedavnih (samo) dvije utakmice s Liverpoolom. Tu nije za začuditi igre na kontre i u Rusiji - Liverpool iz tog razdoblja bio je posebno ranjiv na kontre, ali iz onog što se dalo vidjeti kod postavljene obrane Liverpoola primjetno je da Hiddink nema jasno definiran plan igre na postavljenu obranu što logično znači da su kontre i tranzicija plan br1.

Anzhi bi većinom išao stvarati prilike kroz individualnu kvalitetu krila i Eto'a. Eto'o se spuštao dosta duboko za njega, igrao u zoni između linija i dosta za njega neodgovarajućoj roli. Previše razigravanja je forsirao (što mu ne ide), previše neuspješnih driblinga na postavljenu obranu (bez prostora gdje bi iskoristio brzinu bio je laka lovina čak i za mješani sastav Liverpoola) i na kraju mi je on ostao najveće razočaranje. Ali i bez ovog premalo kretanja bez lopte, puno wannabe driblera koji traže loptu u noge, premalo igrača prostora koji bi im olakšali život.