Jose povukao još jednu crticu u derbijima Premiershipa ili kako isprovocirati Xavicu da napiše svoje viđenje utakmice

Prognozirao sam prije utakmice u nekim razgovorima remi, ali i pobjedu Mourinha. Da li je to 0-0, da li je to taktička pobjeda, sintagma zbog koje se osipa drvlje i kamenje, ili će Chelsea stvarno doći do bodova, mene to ne tangira previše. Mourinho pobjeđuje sa 0-0. Ubijeđen sam da Mourinha u ovom trenerskom setu lige niko ne može dobiti i zbog toga je Chelsea favorit broj 1 za osvajanje trofeja na kraju. Obožavam li Mourinha pa hvalospjevi idu zbog toga? Ne baš, Guardiolu mu stavljam uz bok i zovem ih arch enemyjima.

Priprema utakmice rekao bih da je bila očekivana, Mourinho je trener koji savršeno čita protivnika i prilagođava mu se, zbog toga je toliko teško igrati protiv njega, jer uvijek prvo riješi sve rebuse koje protivnik postavi, a tek onda razmišlja gdje napasti istog. Mourinho ne napada? Napada itekako i to tamo gdje se protivnik sam otvori. Ovdje je Cityju uzeo nešto što je njima najdraže, prostor između odbrane i vezne linije, prostor u kojeg oni obično spuštaju jednog špica, dovode Silvu s krila i Tourea iz drugog plana. Blok od osam igrača (dvije linije po četiri) na nekih dvadesetak metara od gola eliminisao je isti i City se je morao prilagođavati. City kojem je data uloga favorita (makar to bile i samo psihološke igrice Mourinha), od Cityja se očekivalo da napadne, možda zbog publike, možda zbog stila igre, možda zbog nečega što mi sad ne pada na pamet.

City je napao, sa dvije teške devetke, Silvom i Navasom na krilima (očekivano), Toureom i Kolarovom koji je bio alternativna opcija kako City nije mogao raditi svoj omiljeni prostor. Ono što nema puno veze sa napadačkim dijelom igre, ali ima dosta sa onim kada City ostane bez lopte je Demichelis kao holder i partner Toureu. S jedne strane Demichelis dođe i logična opcija, ultra defanzivac, čovjek koji bi trebao dodatno osloboditi Tourea defanzivnih zadataka i dopustiti mu da napada Chelseajev blok. I sve bi bilo idealno da s druge strane ne stoji trener čija kontra važi za jednu od najboljih na svijetu. Svaki izostanak kvalitetne defanzivne tranzicije navale Cityja značio je trčanje u prsa Demichelisu, igraču kojem brzina i agilnost nikad nisu bile forte, a trčanje napadača (više njih) na jednog holdera je ubitačno za ekipu koja se brani. Na račun Pellegrinijeve pripreme utakmice, Chelsea je stvarao prilike i po mom sudu stvorio je zrelije. Klasik Mourinho.

Ono što me je nagnalo da napišem sve ovo jesu Cityjeva rješenja u napadu. Moja tačka gledišta je da je Pellegrini promašio u selekciji igrača i još značajnije da je igrao ni tamo ni 'vamo. Protiv Mourinha se uvijek postavlja pitanje sa koliko rizika ući u utakmicu, što više rizikuješ daješ mu više prostora da te napadne onim čime, sada on, najviše voli. City je u tom smislu ostao razvučen. Pellegrinijeva selekcija ovako na papiru je jako ofanzivna, postavljena da dominira utakmicom, čak se da naslutiti da je i pročitao Mourinhov plan eliminacije prostora i dubokog bloka, dvije teške devetke, klasično krilo na jednoj strani i bek sa odličnim centaršutem na suprotnoj (nikako nije slučajno to što je Ramires počeo kao desno krilo, zatvoriti Kolarova, i još značajnije udvajati na Toureu, opet dvostruka Ramiresova uloga, već sam ga jednom hvalio na nevjerovatnoj igri), idemo raditi širinu ako ne možemo probiti blok. Problem izvedbe, lično bih u startu sumnjao u nju obzirom na konstrukciju Chelseajeve defanzive, je otvorio City više nego što su dobili u napadačkom smislu. Loša izvedba plana igre, nedovoljna zaštita u igri bez lopte i eto Chelseaja, pliva tamo gdje mu je najugodnije. Džeko i Negredo u krilu štoperima Chelseaja i sa jedinim elementom igre u vidu želje da nadskoče svog čuvara jednom u 90 minuta ih je izbacilo iz igre. Dvije devetke koje se ne kreću mogu proći u slučaju totalnog overloada, maksimalnog rizika, City večeras nije išao s tim. Silva kao play sa loptoma kroz dvostruki blok - ne ide. Preko? Ne može, Terry i Cech se drže za ruke, toliko su blizu. Toure je fizikalijama pravio pometnju, ali nedovoljno.

Opet Mourinho pobjeđuje, a ne odigra ništa. Kako? Eto tako što analizira do u tančine protivnika i pobijedi sa 0-0, kad se protivnik dovoljno digne ili ima pritisak da napadne tu Chelsea pobijedi i osvoji tri boda. Sve dok ne dođe Guardiola pa se ideologije ne sudare ili dok neko ne kaže, nećemo više ovako, idemo i mi prvo na svoj gol obratiti pažnju pa ćemo vidjeti gdje ćemo ih napasti. Antinogomet? Možda, iako ne vidim lomljenje nogu, pljuvanje, zabijanje vrha kopačke u tetivu, igrati defanzivno je sasvim legitimno. Da li je zanimljivo? Možda i nije. Šest, sedam golova ćemo zabijati drugom razredu lige, derbije ćemo pobjeđivati kako znamo i umijemo. Kome se ne gleda nek' navije najbolje poteze Zidanea sa youtubea ili neka traži igru kao Pellegrini, možda i nađe, ali bojim se da bi na tom putu mogao trofej izgubiti.

Sad očekujem Xavicu da napiše da je samo jedna ideologija ispravna i mes que un club. Prika, Pellegrini ga je spušija svojom krivicom. Ko ga jebe, neka nauči do sljedeg puta. Forza Mou!