Zanimljiva ideja, zvuči idealno. Najviše me zanima uloga Isca i konkurencija s (vjerojatno) Ozilom. Teško da će obojica istovremeno biti na terenu, a opet je velika šteta jednoga imati na klupi. Luka bi stvarno mogao biti ključni kotačić.

http://www.tportal.hr/sport/nogomet/270496/Modric-ce-biti-Ancelottijev-Pirlo-samo-bolji.html

pola clanka je prepisao od Wilsona iz Guardiana

http://www.guardian.co.uk/football/blog/2013/jun/25/carlo-ancelotti-real-madrid

Više puta ste istaknuli da je Brazil taktički dobro posložen prema naprijed, da se zna što tko radi. Evo taman sam pogledao utakmicu sa Urugvajem i gledam gdje, kako, što... Ovo što sam ja vidio je sasvim suprotno:

Prvo, svaki trener mora utrenirati ekipu da joj trener ne treba. To je ideal treniranja. Ono kad kažu, oni bi i sa drugim trenerom sve osvojili. Brazil sa Scolarijem neće osvojiti ništa.

Oni su sinoć dobili Urugvaj na sreću. 85. minuta, i rezultat je 1:1. Brazil je imao, karikiram, mada i nisam daleko od istine, 3-4 prilike. Urugvaj 2-3. Što su oni radili tamo 90 minuta? Urugvaj se došao braniti, a Brazil je došao pobijediti ali bez ikakve ideje kako.

Ne znam stavljati slike kao xavice pa ću pokušati opisati ono što sam vidio, što najbolje oslikava koliko je trener "ubio" igru Brazila, ili ako to nije slučaj, onda igrači imaju manjak nogometne inteligencije što ipak mislim da nije. 62. minuta -  David Luiz presječe jedan pas Urugvaja, krene naprijed, a dva-tri igrača Brazila stoje metar-dva jedan od drugoga, nitko se ne otkriva, a jedan čak se povlači natrag! Zvuči kao onaj vic da njemački tenk ima 4 brzine za naprijed i rikverc, a talijanski 4 brzine za rikverc i jednu za naprijed! Pa čini mi se 68. minuta - ide jedan Brazilac po desnoj strani, i Fred i Neymar su naprijed - a ostali svi stoje na 25m od gola! Iza toga, ne znam više koja minuta, Fred se "zabije" među svoja dva-tri suigrača, u gužvu, umjesto da ostane iza i čeka na povratnoj... Moram, jednostavno moram ovim putem oprati i Livaju koji igra u talijanskoj ligi i koji se bez lopte kreće očajno. Utakmica protiv Urugvaja, netko iz naše obrane presječe pas i potegne 20-30m, osvoji prostor i skoro se zabije u Livaju. Čovječe, ide ti tvoj igrač 20-30m prema tebi, trči, sprinta, makni se, otvori mu prostor, a on stoji na mjestu! Sredina prvog poluvremena!

Dakle, Scolari se na kraju veseli kao malo dijete ovoj pobjedi, kako i ne bi, ni sam ne zna kako je pobijedio. Neymar - jedan od rijetkih igrača koji se izvrsno kreće bez lopte, to je ta nogometna inteligencija koju Hulk nema, nikad je nije imao i nikad je neće imati. Bolji su i Olić i Mandžukić od njega pet puta.

Pisao sam xavici kako je zadaća taktike stvoriti jednog igrača viška, a ova Scolarijeva taktika je stvoriti jednog igrača manjka. Ne postoje idealni uvjeti, treba se prilagoditi situaciji na terenu. Treba naučiti igrače na terenu da joj se prilagode i prepoznaju je, a ne igrat ćemo 4-2-3-1, 4-3-3, 4-4-2, 3-5-2. Treba maštu osloboditi i poticati a ne je ukalupljivati. Scolarijeva taktika stvaranja viška funkcionira samo onda kada on slučajno pogodi što će protivnik raditi, a ako se protivnik kao Urugvaj brani sa svim igračima onda akcije njegove momčadi naglo padaju jer je to teritorij kojeg Scolari ne pozna i boji ga se.

Koliko rezultat vara: Urugvaj je izgubio 2-1 od Španjolske i od Brazila. Španjolska ga je uništila i trebala ga dobiti 6-1, a sa Brazilom je moglo vrlo lako ostati 1-1. Pobjeda Španjolske nije dolazila u pitanje, a Brazil je dobio zalutalim metkom.

Ako Španjolska prođe Italiju mogla bi posramiti ovaj Brazil.

Ovaj turnir ne treba previše ozbiljno uzimati, ali dobro dođe za probu.

Scolari je jučer pokušavao s više varijanti, jedna s Oscarom, pa kasnije s Hernanesom. Pa je uveo i onog malog na desno krilo.

Urugvaj je jedna radna ekipa koja dosta dugo igra u sličnom sastavu (iako njihov trener stalno rotira formacije) i koja je dosta nezgodna. Oni su po meni iza ovih najjačih reprezentacija svijeta.

Nije čudo da se Brazil jučer mučio, ali je Scolari prepoznao problem i probao promjenama u veznom redu doći u bolju poziciju.

Ono šta smo pričali, jučer se Oscar izgubio među tri urugvajska centralna veznjaka, to je vidio i Scolari pa je pokušao sa Hernanesom.
Sigurno je da je teško za sada tvrditi da je to idealno, ali ide na bolje, i jasno se zna što on hoće, i zato i probaje razne stvari.

Scolari možda jest prepoznao problem, ali ga sigurno nije riješio. Izvadio je Oscara, a Hernanesa stavio sa Luiz Gustavom i Paulinhom (koji je trebao biti malo ispred?). Sve u svemu, napravio je ništa. Pravo rješenje bi bilo da je rekao L. Gustavu ili Paulinhu da pomognu Oscaru ili da je uvidio gdje Urugvaj ostavlja prostor, ne može nijedna ekipa pokriti sav prostor, a mislim da je najveći problem Brazila bio premali broj igrača u završnici.
Mislim da je taj problem posljedica toga što su igrači striktno dobili neke zadatke pa nisu išli naprijed i napadali prostor kojega je bilo. To su oni treneri o kojima si ti pričao, oni koji će dijete koje se igra nogometa izvaditi jer je probao petu ili tunel, jer je izašao iz njegovog okvira. CA Pareirra i LF Scolari, mogu se uhvatiti šoto-braco.

Ne znam šta je Scolari mogao uraditi kao odgovor na dvije urugvajske linije od četiri ili četiri+pet igrača na 20 metara od gola? Kako se probija to? Ne možeš ući, iskombinirati kako želiš u prostoru između linija i gurnuti loptu za napadača koji će izaći 1 na 1 sa golmanom jer tog prostora uopšte nema. Možda je mogao navući automatizam Španije pa razbucati Urugvaj po terenu, ali Španci igraju deset godina zajedno (većina i mnogo više od toga), svaka akcija je skoro preslika neke Barcelonine ili ''na fazon'' Barcelonine. Ovaj Brazil niti ima zajednički bazen igrača niti ima jasan identitet igre, oni se još uvijek traže, a kao takvi su jako dobro postavljeni.
Bunker, što je ovo od Urugvaja sinoć i bilo (37% lopte, 66% preciznih dodavanja i jako loša izvedba kontra napada sa Cavanijem veći dio utakmice na desnom beku) se ne može probiti tek tako, niti će doći samo od sebe. Takve utakmice se i dobijaju teško, sa golom ili eventualno dva razlike. I to je Brazil na kraju uspio. Kako o tome u nastavku...

Spominje se samo Scolari, šta je sa Tabarezom koji je fenomenalan taktičar i izuzetno inteligentna osoba? I njega se je nešto pitalo tu. Evo samo u par tačaka ono što sam ja vidio od Tabareza:
1. Odsjekao je Oscara sa trojicom radnika u sredini terena.
2. Odsjekao je bekove Brazila kao jedno od najznačajnijih ofanzivnih oružja tako što je Suarezu i Cavaniju naredio da ih prate do kraja, ako treba do šesnaesterca (pa onda Cavani starta u maniru beka u svom šesnaestercu na Marcela).
3. Spustio je Forlana jako duboko u teren kako bi u startu razbio ritam igre Brazila i organizovanja akcija od Paulinha i Gustava. Drugačije je kada loptu ima vezni, a kada je ima štoper, ma koliko on kvalitetan bio.
Reakcija je dosta jednostavnija u smislu izvedbe u odnosu na sistematsku, progresivnu gradnju igre.

Dalje, valja posmatrati i psihologiju. Sastaju se dvije južnoameričke zemlje, krvi do koljena uglavnom. Ne razumijem i ne trudim se razumjeti taj mentalitet, ali često na tim utakmicama nogomet kao igra dobrim dijelom pada u drugi plan, lakat u bubreg, špic u tetivu i slični potezi iskaču. Rijetko koji derbi odlikuje oku ugodan nogomet, umjesto toga više liči na ''kreni-stani'' partiju od 90 minuta.

Sad dolazim do dijela kako je Scolari odgovorio na Tabarezovu reakciju na inicijalnu postavku Brazila.
Prije svega vidio je da je izgubio ritam (jest da je Paulinho gurnuo loptu preko odbrane za prvi gol) i spustio je Oscara dublje u teren, više u 1&2 vezni red, nego u 2&1. Oscar ne iskače i dalje i onda ulazi Hernanes kojem je to prirodnija pozicijia. Brazil uspijeva uspostaviti kakvu-takvu kontrolu nad loptom, još uvijek igraju ispred Urugvaja, ali makar imaju konstatan pritisak.
Fazon sa Bernardom(?) je također jako dobar, pored taktičkih razloga u vidu širenja igre i razvlačenja urugvajske odbrane, dobio je momentum domaćim momkom uz kojeg stoji publika. Na kraju kombinacija Hernanesa i Bernarda donosi more prekida Brazilu iz čega i pada pobjednički gol. Za mene je to prilično dobra trenerska reakcija sa klupe, promjena sistema, dva nova igrača, momentum, pritisak i konačno gol, Scolari je teško mogao više da uradi.

Ne kažem da je ovo bila perfektna partija Brazila, vjerovatno je bliža lošoj, ali i ovakve utakmice se mora odigrati, grupna faza je bila poprilično rekreativna (ekipe na ovom turniru malo računa vode o protivniku, više uigravaju svoj sistem za predstojeće prvenstvo, a iz toga pada kiša golova, sinoć je Tabarez povukao duboko u reakciju).
Za mene su usporedbe sa Španijom neosnovane, tek Njemačka i Italija mogu u taj koš (opet zbog klupskih bazena igrača).

Nisam gledao utakmicu, stan je u polu-ratnom, selidbenom stanju, pa ne mogu komentirati što se jučer događalo..

Ali Tabarez je i inače počeo s Urugvajem egzibicionirati u smjeru da ih je često muka gledati što je šteta ali to njih ne zanima jer su ratnici. Trebate pogledati kako izgleda kad ih jedna Venezuela pokušava probiti 90 minuta.

Treba imati u glavi da je Brazilu svaka utakmica i pobjeda o glavi, zamislite domoroce koji gledaju službene utakmice nakon 2 godine..Čisto sumnjam da će umrijeti od ljepote.

Sad kad je Bogomdani spomenuo Neymara, ja se sjetih Robinha, on je fantastično kužio igru bez lopte, i tamo oko 2006 je igrao nogomet uz bok Zlatnoj lopti. Super da ste se sjetili Klosea, fantastično inteligentan napadač, mobilan, nos za gol a nikad puno o njemu u novinama.

Favre, bacio sam udicu ali očito ništa od toga još 

Ne znam zašto, ali potrefilo se je valjda tako da Urugvaj pratim tamo do prije 2010. i Taberez nikada nije imao namjeru graditi igru niti tražiti rješenja kako najbolje uklopiti trojac Suarez-Forlan-Cavani. Rigidna 4-4-1-1 ili 3-5-1-1 ovisno o protivniku ili dostupnom kadru ili onome što trenutno bolje izgleda i to je to. U Forlana se jako puno vjeruje jer je on kao najbolji partner ili za Suareza (češće) ili za Cavanija. Tako da se talent Cavanija vrlo često troši na krilu, jako duboko, praktično kao ispomoć bekovima u udvajanju i slično. Sa ustaljenim partnerstvom u napadu oni su jako dobra kontraška ekipa, ali kako je nemoguće preći preko Cavanijevih statistika, a izgleda da ga je i nemoguće uklopiti u sistem sa Forlanom i Suarezom unutra dobija se ovo.

Nije valjda da je u Bavarsku odselio.