Onaj ko ne cjeni Josea, ne cjeni nogomet ko igru, a mislim da se na ovoj temi okupljamo jer cjenimo i vidimo nešto zanimljivo u ovoj igri. Volit ga ne mora niko, to je subjektivna kategorija, nekome se sviđa dikrektni pristup, nekome tiki-taka, nekome jagode, nekome Marijan Ban, a nekome crnke. Ukusi su različiti, da i ja krenem malo u filozofske vode, a različitost je temelj života. Ali pričat o Mourinhu ko o treneru drugog ešalona je za mene ultimativna blasfemija.

Di se je dogodio krivi spoj u Realu između ove dvi sezone to ne znam niti mogu baš procjenit, i to me pomalo muči. Za očekivat je bilo da će Real još podignit kvalitetu igre, pobjedio je Barcelonu, "potjerao" Pepa, dovea ciljana pojačanja u vidu Luke koji mu je trebao pomoći izgradit igru, a desio se kompletan raspad sistema. D. odlično si to reka, on je mikro menadžer, najbolji šta postoji. Mnoge osobe koje ga poznaju privatno pričaju da je on nespojiva osoba s onom koja je vidljiva u medijima. Jose zapravo tu aroganciju prikazuje samo u medijima i prema medijima, rijetko do nikako je neprijateljski raspoložen prema protivnicima (vidi odnos sa sir alexom), uvijek smart ass prema novinarima, uvijek do bola uvjerenu pobjedu. Improved Ćiro Blažević ver.2.0. 
Možda sam u krivu, ali glavna uloga svega toga je da skine pritisak sa svojih igrača. On svojim divljanjem privlači pažnju na sebe, pokušava uć protivniku u glavu, pecne i suce tu i tamo, ali uvjek izražava skoro pa iritantnu vjeru u svoju ekipu i njihovu pripremljenost i koliko puta se s Portom, kasnije sa Chelseom i Interom, dogodilo da su izašli na teren i igrali ko da su na treningu, potpuno rasterećeno, opušteno za razliku od svojih suparnika na terenu na koje je ta opuštenost djelovala još pogubnije. Zvuči vjerojatno glupo i u mojoj glavi sigurno izgleda jasnije, ali njegova arogancija i egoizam su u službi ekipe, a ne njegove taštine.
Mnogi ga zbog toga ne vole i to je okej, njihova stvar. Razlozi zbog kojih ga drugi dio ljudi ne vole ili kritiziraju svedu se na nepostojanje ofanzivne igre. To je malo smiješno i paradoks je jer temelj njegove ofanzivne igre je isti ko i Borussijin, kontra i tranzicija, nogometna verzija košarkaškog run'n'guna, a oni su pokupili sve simpatije. 

Tu dolazimo do temeljnog pitanja: Zbog čega to nije funkcioniralo u Realu??
Ja bih rekao, zato jer su imali predobre igrače. Ovo opet zvuči glupo, ali amo malo razmislit. U ekipi imaš Cristiana Ronalda, drugog igrača svita, igru moraš temeljit na njemu, plaćen je 90 milijuna eura. Kako postavit igru nego tako da njemu odgovara, a šta njemu ko krilu bolje odgovara nego upravo ta tranzicija što Real igra. Super, sad smo odlučili šta je dobro i koji nam je temeljni plan i onda smo upali u rupetinu, jer ekipa jednostavno nije balansirana za taj način igre. Za početak, samom Ronaldu je obrana manje više stran pojam, Benzemi nikad nije trebala niti ju je ikad ima na umu, za Ozila je totalno misaona imenica. Ali ajde to tako biva, što je igrač talentiraniji manje je vičan obrambenim zadacima. Zato imamo Xabi Alonsa i Khediru da im čuvaju leđa i Marcela i Coentraa na C. Ronadovoj strani koji su obrambeno očajni za bekove koji su na tom glasu. Stoperi više pripadaju MMA borbi i UFC kavezu nego nogometnom terenu, odlični su u branjenu čovjeka, ali loše pokrivaju prostor. Dakle u toj ekipi imamo hrpu kvalitetnih igrača, ali još uvik nemamo ekipu jer postoji veliki dizbalans u njihovim navikama i karakteristikama. Dakle pređimo na stvar, na to kako i zašto Real nije igrao bolje prema naprijed.
Odmah, malo je nategnuto za nekoga ko je skupio 100 bodova i zabio rekordan broj golova reć da je igrao loše prema naprijed. Ali da, igrali su loše u izgradnji napada. Pisat ću o početku ove godine i ponašat ću se ko da Modrić ne postoji jer je izronio nakon šta su već ispušili prvenstvo. Uzroke njihove loše igre vidim u idućem: za početak Khedira ne daje velik obol kreativnoj fazi igre, ali on je holder kakvog moraš imati i još k tome ima dosta visok postotak dodavanja, znači ima pozitivnu ocjenu na kraju polugodišta i može faćkat kolegicu dok drugi odgovaraju. Xabi Alonso je maestro, ali samim time i vrsta koja preferira dodavanja u širinu, tečnost u igri i sporiji tempo, koji ne dolazi u obzir zbog toga što Ronaldo je najopasniji kad ima loptu u nogama. Ozil stvara višak potezom, on će izbacit igrača u mrtvu šansu, nakupit će se asistencija, ali isto tako nije najzahvalniji igrač za stvaranje igre i kontinuirano otvaranje prostora suigračima (da, brojke njegovih asistencija me dematiraju, i tu bi mi vrhunski pasale slike za vizualizaciju alla Xavice style, međutim nemam ništa Realovih utakmica na hardu, tako da ću se morat oslonit na vaše sjećanje koliko je puta Ozil do tamo Božića bio izvađen vani ko najlošiji na terenu). Di Marija je tipično krilo, on svojim kretnjama otvara prostor, ubacuje se u koridore i tako dolazi u šanse, međutim ne sudjeluje u kreacijom i idejom u izgranji napada. Šta se tiče napadača Higuain je neusporedivo bolji u toj fazi igre, ali je neefikasan do zla boga, dok Benzema obično posluži ko mantinela Ronaldu, ali ni tu špondu ne igra kvalitetno koliko ima potencijala, zbog manjka navike, jer je u Lyonu baš on bio prva opcija i u glavi je još jednaka zvijezda. Bekovi su korektni koliko mogu bit i iskoriste prostor koji im se ponudi, ako im se ponudi, iako bi mogli bit bolji i efikasniji ne toliko u igri loptom koliko u razvlačenju protivnika.

Da sumiramo, imamo same vrhunske igrače koji nisu komplementarni igri jedan s drugim. Ronaldo traži loptu i potpunu ovlast u igri, šta se često svodi na soliranje, jednostavno je prevelik igrač da bi pokušao egzistirati u drugačijem sistemu (prije nego me napadnete ko da sam vam štalu zapalio, naravno da ne postoji igrač koji je iznad sistema, u to duboko vjerujem, samo pokušavam prikazati kako funkcionira on i kako to pređe na igrače koji ga okružuju, općenito vrhunske klase imaju tu crtu i koliko to može bit otežavajuća stavka pri trenerovu radu-svaka sličnost sa kobeom pod oba trenera ove sezone je namjerna  ). Mozak ekipe je Xabi koji pak teži tečnosti i slabo se prilagođava na takav način kad je pomalo isključen iz igre, kad nije katalizator napada u sredini koje resetira ili im daje okomitost. Ozil također najbolje funkcionira kad dobije loptu u noge i kad individualnom klasom iskemija vrhunski potez za napadača ili krilo, a to usporavanje nije opet u Xabijevom idejnom nacrtu za razbijanje bunkera, a istodobno uskraćuje mjesto Ronaldu koji se često zabije i u ofsajd. Po meni su to temeljni razlozi zašto napadi izgledaju tako neorganizirano, zato jer je ideja često svedena na individualizam.
Sad, možemo li za to kriviti Mourinha. Naravno da možemo, pa on je trener, nisam ja. Teško je vjerovat da on to sve  nije vidio, pa  i očekiva, a zbog toga šta je očekiva prvo je dovea Sahina koji je ozljedom se udaljio od sastava, a zatim i Modrića, koji je propustio prvi dio sezone zbog nespremnosti, vratio se je u formu kad se ekipa već raspala, kad je psiha pala a kemija se kontaminirala. Međutim, Modrić isto tako nije komplementaran sustavu igre. Istina, savršen je igrač za pratit ritam koji udara Alonso, Khedira bi im čuvao leđa, međutim tada opet imamo problem koji i je najveća poteškoća. Ronaldo je prevelika investicija, a ni Ozila se ne može maknuti zbog njegove novostečene reputacije, stoga sastav opet treba izeksperimentirat, Luka naprijed, Ozil ide na krilo, a krilo nije, Arbeola nije toliko ofanzivan da koristi prostor koji mu to lutanje u sredinu otvara, a Modrićev forte je igra povučenije i kontrola utakmice dodavanjima i promjenom strana, što opet nema učinka jer zbog Ronalda igra nije dovoljno fluentna, a sredina je zakrčena dodatno ulaskom Ozila.
Kako sam gore rekao da ne mogu procjenit razlog krivog spoja i da me muči what went south, dojma sam da je Jose po prvi put u životu izgubio svlačionicu jer je htio neke promjene uvest a nije moga radi toga šta se susreo s puno ega, kojeg im je i on dijelom nahranio. Kad je riječ o Realu puno je faktora u igri, nešto se pita i navijače, Pereza i marketingški odjel, novinare te je teško zadržati sve sretnima (sjetimo se samo buke kad bi Ozil koji put osta na klupi). U skladu sa postojećim kadrom njihov stil igre je bio logičan, a nije bio uspješan kao BVB-ov jer je bar troje ili četvero ljudi bilo isključeno iz obrane i protivnik je dobijao šansu da se obrani, ali da i bude opasan sa smanjenim brojem napadača, jednostavno nije bilo ni napadačke koherentnosti ni obrambene kompaktnosti. Sumnjam da je to bio njegov svjestan izbor, to je više bila zadana okolnost kojoj se prilagodio, a možda bi bilo bolje da ju je tvrdoglavo pokušao promjeniti, međutim sad je to gotova priča. Možda i dalje mislite da on nije dovoljno profinjen u stvaranju napadačkog sistema igre, ali definitivno u slučaju Real Madrida dio odgovornosti pada na karakteristike koje određuju igrače, ali i "izvanjske aspekte priče" koje su onemogućile drugačiji pristup igri.