a ljudi moji, naravno da su vježbe jednostavne, posebno u radu s djecom šta je vježba jednostavnija a životnija time je i bolja. Igrom slučaja sam ima priliku pratit jednog momčića sad na Barceloninom kampu u Zagrebu, vježbe ništa posebno, samo do krajnih granica objašnjene i strukturirane, bez imalo improvizacije, sve unaprijed predviđeno i planirano.
Uostalom koliko je komplicirano ono šta je Pep radio sa seniorima ima 3-4 godine, forsiranje ronda u oblivion i natrag, a može li išta bit jednostavnije od igre "u kolo", "ševe" ili koji je već lokalni naziv.
nemoj krivo svatit, nisan ja reka da je iko mrzitelj, hejter ili šta već, samo sam pokušao objasnit mogući razlog njegova takvog javnog nastupa i psihološke implikacije koje ima na njegovu ekipu. Isto tako sir Alex je ima svoje ratove sa kolegama trenerima i posebno medijima, Gregg Popovich radi show na svakog presici, međutim oni su legende kojima je to dio šarma, ka šta je bilo i Mourinhu dok nije doša u Real, znaš onu iz Batmana "you either die as a hero or live long enough to see yourself become a villain". Odma po dolasku barcelonistima je postao omražen i sve šta je reka gledalo se pod mikroskopom, a da je zna pretjerat ponekad, bome je zna.
Crujiffe šta se tiče del Bosquea i Galacticosa vol.1, slažem se da su imali igru i rezultat (rezultat ne baš u skladu s ulaganjima, ali opet je postojao.). Međutim, to je bila i puno balansiranija ekipa, koncept Zidanesa i Pavonesa je bio pogođen dok se balans nije narušio prodajom Makelelea i dovođenjem Beckhama u izboru Beckham-Ronaldinho jer je Becks bio bolje marketinško riješenje. Nije slučajno da je sezonu prije njegova dolaska Real izgledao najbolje i osvojio najviše.
Ekipa sa Salgadom i Robertom Carlosom na bekovima, u sredini Makelele i Guti ko savršeni support Zidaneu, davali su mu defanzivnu podršku, omogućavali povratnu opciju i pomagali diktirati tempo. Figo je bio kreativno krilo, sudjelova je u izgradnji napada, a opet je dava okomitost i prodornost. Njegove linije kretanja nisu se poklapale sa Zidaneovim, one su se nastavljale, slično je ima u reprezentaciji sa Decom. Napad se sastoja od Raula koji se često izvlačio na stranu pogotovo kad bi Zidane uša u sredinu i od neponovljivog Il Fenomena, i o njemu ne treba trošiti riječi.
Dvi su stvari koje smatram značajnim zašto je ta ekipa imala igru i zašto je bila više dominantna u igri od današnjih zvijezda. Za početak, bili su stariji i redom iskusniji, na pameti im nije bio toliko medijski hype, luksuz, #swag ili što već sada je. Barem do pojave Beckhama.
Druga stvar, ekipa je građena oko Zidanea (iako je Figo doveden godinu prije), a ova sad oko Cristiana Ronalda. Njih dva su dijamatralno suprotna igrača, Zizou je vođa na terenu, timski igrač, umjetnik i genijalac kraj kojeg je svaki suigrač izgleda barem pola klase bolji nego inače, pravi dirigent orkestra. Ronaldo, nesumljivo odličan igrač, je solist, prva violina, igrač vrhunskog učinka oko kojeg se treba vrtiti igra. Samim time pati i mogućnost gradnje napada, a samim time je ovakva tranzicijska igra logičan izbor je ostavlja prostor i mogućnost da Ronaldo iskoristi dominantne fizikalije. Dakle, kvalitetan igrač koji ide glavom kroz zid, kad uspije onda je kandidat za Zlatnu loptu, kad neuspije nije on kriv jer je izostala reakcija ekipe i trenerov plan B.
Međutim plan B je nemoguće izvesti dok imaš Ronalda na terenu, a ne možeš ga izvaditi u 60. jer 1.) nikad ne znaš kad će upalit neki njegov potez i 2.) jer je tu jak utjecaj raznih nenogometnih sfera (puno jači nego u slučaju Kake koji je ipak više nogometaš a manje markentiška zlatna koka)... i tako se sve vrti u krug i vraćamo se na početak i na početno pitanje je li se s takvim rosterom moglo bolje. I pri tome ne mislim samo na skupoću nogu nego i na logiku spajanja, ako Ferrariju skineš gume, prodaš ih da bi kupio bolji ispušni sustav, bezobzira koliko moćno zvučalo ne možeš vozit na felgama i koliko god bio moćniji, na kraju u utrci ću te pobjediti sa svojim golfom tricom dizelom. Slično kao u prvim Galacticosima, ako je ekipa slagana po nekakvim prirodnim sportskim kriterijima onda ona može zajedno rast i razvijat igru, ako je ekipa stvarana na temelju želje da se skupe najskuplji i najatraktivniji gurači lopte, medijski i marketinški najisplativiji sportaši, nevodeći računa o njihovoj kompaktnosti i komplementarnosti (kupnja Beckhama), onda ta ekipa u nogama ima maksimalno rezultat ili dva, te je njen raspad neminovan jer nije sposobna zajedno rast i nepredovat, a tu trener ako sam ne odlučuje o kadru ne može puno.