U raspravi o inovacijama se radi zapravo o dosta kompleksnim stvarima koje treba, da bi ih se shvatilo, sve pokušati objasniti odjednom kako bi rasprava mogla biti što jasnija i imala nekog smisla, bar po mom mišljenu.

Moje viđenje inovacija u nogometu koje se tiče primarno pozicija i uloga. Moramo se vratiti neko vrijeme u prošlost. Kako se kuća radi od temelja, tako ću ja početi od bekova u WM sustavu iz 60-tih. (WM - M su dva beka, centarhalf, dva halfa, a u W su dvije spojke, dva krila i centarfor)

1. Pogledajmo razvoj bekovske uloge (koja je različita od bekovske pozicije) kroz povijest. Beku je prva i osnovna uloga bila čuvati protivničko krilo. Druga uloga mu je bila dodati halfu. Bek ne prelazi centar. Tako je, vjerujem, 60-tih. Malo pomalo, neki trener xy uviđa da bi bilo dobro imati još jednoga igrača bliže protivničkom golu, i pozicija beka (ali ne i uloga!) se mijenja. Bek više nije samo drvosječa već se traži bek sa brzinom koja bi mu omogućila da se priključi napadu, ali i da se može brzo vratiti u obranu. Zato se pozicija beka kroz vrijeme gurala sve više prema aut-liniji. Nadalje, tražio se brzi bek sa upotrebljivim centaršutom itd. itd. Danas, igrati poziciju beka je kudikamo teže igrati nego 60-tih zato jer se, kako smo vidjeli, promijenila i uloga beka. Bek mora biti bek, ali i krilo. Međutim, ulogu beka preuzeo je, ili točnije, preuzeli su centarhalfovi koje danas zovemo stoperi. Kako bi legendarni trener Hajduka Luka Kaliterna, da pogleda jednu utakmicu Hajduka danas, nazvao Maloču i Milovića? Rekao bi „vidi ova dva beka“.

2. Najpoznatiji centarhalf svih vremena je bez sumnje Beckenbauer. Međutim, centarhalf je postao bek, odnosno stoper. Originalno, njegova uloga i jest organizacija napada, odnosno, iznošenje lopte, a glavna obrambena zapovijedanje obranom, odnosno koordiniranje bekovima. Međutim, dolazi ponovno do inovacije kada je centarhalfu pridodan drugi centarhalf. Inovacija je u tome što je netko uvidio da je puno učinkovitije braniti gol sa još jednim igračem u sredini, boljom organizacijom i igranjem na kontre. To je inovacija pozicija, a ne uloge. Ali, logično, dogodilo se da su se sa pozicijama promijenile i uloge. Ono što više ne koristiš, zaboraviš. Ako je centarhalf izgubio tehniku i postao bek, jeli to inovacija? Nije što se tiče centarhalfa, ali jest što se tiče beka (ili neke treće uloge). Kada se sve zbroji i oduzme, rošadom pozicija i novim ulogama nešto se postiglo, svakako postigao se veći stupanj momčadske, odnosno timske igre. Inovacije su isprva bile uvođenje obavezne igre za neke pozicije – linijom manjeg otpora prvo dolazi do onih lakših, defanzivnih inovacija. Kada se jednom one usvoje, dolazi do ofenzivnih inovacija. To su, vjerujem, oni ciklusi o kojima je Ivić pričao, a irilov ili xavice ih spominjali.

3. Pogledajmo razvoj krilne pozicije. Originalno, probiti stranu, stvoriti višak i uputiti dobar centaršut ili povratnu. Obrambene zadaće? Šalite se. Dolazi catenaccio i uvođenje obavezne igre pa i krila moraju naučiti vratiti se u obrambenu formaciju i čuvati prostor ili igrača. Kako danas bek sve više postaje krilo, krilo logično mora naučiti igrati i spojku jer dva krila na istoj strani nemaju smisla. Uz originalno, zajedno sa obrambenim zadatcima, krilo mora imati dobar pregled igre, dobar udarac itd. Neusporedivo teže je igrati krilo danas nego prije 20 godina, a kamoli u 60-tima.

4. Halfovi – originalno: dodaj krilu, promijeni stranu. Danas, uz navedeno, half koordinira prvi obrambeni blok, poželjno je i da ima karakteristike spojke.
5. Spojke – originalno: driblaj, pucaj, igraj. provuci se beku kroz noge. Danas, uz navedeno, ako nemaš obaveznu igru, i fizičku snagu, nema te nigdje.
6. Centarfor – originalno: pucaj nogom, glavom, udri beka prije nego što on udre tebe (F. Matošić). Danas, uz navedeno, i tehnika mora biti visoka.
7. Vratar – originalno vratar. Danas i vratar i igrač.

Zaključak: inovacije su takve da se svakoj poziciji nastoji pridodati što više uloga sa krajnjim ciljem poboljšanja momčadske igre. Nogomet se sa tog aspekta mnogo razvio u odnosu na 60-te.

Pokušat ću pojasniti što je 90-tih igrala hrvatska reprezentacija sa svojom zlatnom generacijom, tko je imao kakvu ulogu – kako bi sve ovo što sam gore napisao doveli u kontekst. Ulogu 2 krila imali su Jarni i Stanić/Jurčević koji su imali obrambene zadatke, ulogu 2 beka (onog goreopisanog iz 60-tih) su imali stoperi Bilić i Štimac (D. Šimić). Nadalje, igrali smo sa dva centarhalfa, jednim iza dva beka (Jerkan/G. Jurić/Soldo/Štimac) i jednim iza dva halfa (Soldo/Boban) (dok su sve ostale ekipe uglavnom prakticirale 4-4-2 sa dva centarhalfa u liniji (koji su također imali isključivo ulogu goreopisanih bekova iz 60-tih), sa dva beka koji su imali ulogu krila (moderni bekovi)). Ispred njih imali smo dva halfa koji su imali karakteristike spojke (Asanović, Boban/Prosinečki). Naprijed dva centarfora (Šuker, Bokšić/Vlaović). 2 beka, 2 krila, 2 halfa, 2 centarhalfa, 2 centarfora = 10 igrača u polju.
WM sustav iz 60-tih, rekli smo, isto ima 2 beka, 2 krila, 2 halfa, 1 centarhalfa, 2 spojke, 1 centarfora = opet 10 igrača u polju, samo su uloge puno jednostavnije i lakše.
Što ima 4-4-2? Ima dva beka koje nazivamo stoperi, to su, meni, po ulozi u ekipi ona dva beka iz 60-tih, ona dva beka iz WM formacije. Ima dva krila koje nazivamo bekovi a koja se radi svojih obrambenih zadaća pomalo razlikuju od Garrinche, štoviše te obrambene zadaće su im prioritet. Imamo dvije spojke koje stoje na krilima pa ih zato zovemo krila (ulogu koju znaju odigrati, ali zapravo su to spojke). Pa imamo dva halfa koji više igraju kao dva centarhalfa (jer moraju igrati obranu) i dva centarfora od kojih je jedan mali, brz, spretan, tehničar, ustvari spojka. Kad sve zbrojimo, 2 beka, 2 krila, 2 spojke, 2 halfa, 2 centarfora = 10 igrača u polju. Opazili ste koliko je ovaj 4-4-2 složeniji od WM-a jer igrači koji igraju u njemu moraju znati puno više od onoga u WM-u.
Najzad, imamo Guardiolinu Barcelonu koja ima raspored kao WM, ali to nije klasični WM, to je WM čije pozicije nemaju uloge iz 60-tih, već iz 2000-tih: 2 beka (Puyol i Pique) imaju (uz sve što imaju bekovi: snaga, brzina, skok, taktičko znanje) tehniku koja im omogućava da igraju ulogu na nekoj novoj razini, imaju sve što je imao centarhalf iz 60-tih. (ovo je Guardiolina inovacija koja je omogućila taktičku inovaciju da se rašire do aut linije o čemu su Johannes i irilov već bezbroj puta pisali, a što sada igra sve veći broj ekipa) 2 krila (Dani Alves, Abidal/Jordi Alba) koji imaju ulogu starih bekova i starih krila. 1 centarhalf (Busquets) koji ima pregled igre, snagu, tehniku, taktičko znanje, ima sve što ima stari centarhalf, stari bek i stari half. 2 halfa (Xavi i Iniesta) imaju sve što ima stari half i stara spojka. (Ova trojica naprijed su staro krilo, stara spojka u jednome, s time da je Messi i centarfor koji nema skok.
Real Madrid danas igra modificirani 4-4-2. 2 beka koji su i centarhalfovi (Ramos i Pepe), 2 krila koji su i bekovi (Coentrao i Arbeloa), 2 halfa koji su i centarhalfovi i bekovi (Xabi Alonsko i Khedira), 2 krila koji su i spojke (Ronaldo, Di Maria), 1 spojka koji je i krilo (Ozil) i 1 centarfor koji je i spojka (Benzema). Ronaldo može biti i centarfor.

Ono gore su samo inovacije uloga, a ima i inovacija momčadske igre kao npr. presing ili zamke zaleđa. Tu se, jasno treba koordinirati više igrača, nije mi cilj sada ih opisivati nego samo ukazati na razlike i pokušati sistematizirati što je što. Ovo sam sve nekako na brzinu napisao, čisto da bude pirate code or guideline, not the law pa slobodno dopunite ili ispunite ovo moje razmišljanje, ako imate volje ili želje. Eto, toliko, živjeli

P.S. Što se tiče sličnosti nogometa i košarke, neke ipak postoje, jer riječ je o timskim, momčadskim sportovima koji imaju neke sličnosti. Ne zaboravite da je veliki inovator Tomislav Ivić išao na Gripe gledati rad Bože Maljkovića ne bi li ga nešto inspiriralo.