Nama je trener na rukometu vezao isto tako jedno oko. Sužava ti vidno polje i potiče komuniciranje, ali još važnija stvar je da remeti dubinu vidnog polja, jer nemaš procjenu udaljenosti objekta (nemaš "3D"), pa moraš naučiti drugačije procjenjivati let lopte, a ne samo vidom, stvara se neka vrsta osjećaja za to.

Kad smo vježbali kontre, imali smo čak i šemu da krila (što sam ja igrao) ne smiju gledati loptu koju im baca vratar u kontru sve do zvižduka (koji bi došao pola sekunde prije nego što bi lopta došla do igrača), da moraš automatizirano znati gdje će lopta ići, zbog uigranosti.

Kod bilo čega što želiš postići najbitnije je automatizam. Kao kad recimo Steven Seagal blokira nož i ta sranja, on to ima u memoriji mišića i pokreta. Automatski bez razmišljanja lomi ruke :)

Bielsa ti voli odvojiti trening na onaj s braničima, pa s veznjacima, pa onda s napadačima.

E sad, je li ti tu djecu učiš samo obrambenoj fazi igre, ili općenito svemu? Jesu li dečki brzi ili nisu? Prilagodi tu liniju s četiri njihovim kvalitetama, i sakrij njihove mane.

Ako recimo imaš momke koji ˝bolje upijaju˝ pritisak, igraj bliže golu. Ako su brži i agresivniji probaj igrati visočije.

Ovo s konopom je čini mi se Lippi koristio i prava je stvar, kao i ovo s okom zatvorenim.

Free Baskia je napisao ovaj dio za laptop i pokazivanje. Nabavi tablu ako nemaš, i obvezno nabavi laptom i neku prostoriju gdje ćeš objašnjavati šta i kako. Svima, a posebno djeci, je puno lakše memorirati stvari ako nešto vide, i mogu to sebi predočiti.
Uči ih kako kaže Baskia da razmišljaju. Da znaju kojom nogom igra protivnik, koje su njegove navike, kako dribla, kako se kreće, kako ga čuvati...

Masu stvari možeš komunikacijom ispraviti. Stavi ih u težu situaciju, s viškom napadača.

Ono šta je bitno da previše ne skačeš s vježbe na vježbu.

Postavi si neki cilj. Objasni im što želiš postići i radi to dok ne postigneš, i tako iznova, s drugim vježbama.

Djeca su zakon, sve upijaju.

Komunikacija je možda kod obrane najbitnija stavka. Preuzimam, leđa, pazi, dolazi... sve to mora biti sastavni dio njihove igre. Nekad ih pusti sam da vidiš kako će se prilagoditi, pa ih ispravljaj.

Buduć' da upravo polažem kurs  psihologije, mogu potvrditi da su ovo što Cruijff (muskularna memorija) i Mestalla (jedno oko -dva- 3D razlika) tvri znantsveni fakti, nikakva čaranja.

franjo, ovo za BVB-ov stroj mi je izvrsna ideja, pun pogodak, to je i zabavno i jako korisno i mjerljiv je progres. 

Povezi i ti trikovi- sve služi u neko specifićnu svrhu, ali svima je zajednički nazivnik staviti sportaša pod veći teret i izazov na treningu no što će ga doživjeti na utakmici. Tu spada i treniranje s recimo manjom loptom. ako dobro barataš četvorkom, petica ti dođe kao od šale.

Martina Hingis je, ako se ne varam, vježbala u nekim tenisicama sličnim gojzericama (poanta- vrlo teškima) pa kad bi uskočila u one za meč, osjećala i se kao da leti terenom.

A najbolje bi bilo kada bi ukomponirao ovo o čemu Cruijff govori što se Bielse tiče. Nije primana poanta samo to da određuju specifićnije zadatke nego na generalnom treningu, nego ih stavljaš u situacije i zahtjeve u kojima po defaultu vježbe ovise jedni o drugima.

Tako najbolje shvate da njihova igra ima učinak- prvo za liniju, onda za čitavu ekipu u kompletu.

A konkretno za ovu vježbu s centriranjima na štap- ja bi to vjerojatno niže stavio na listi prioriteta. ne zato što je loše, nego što smatram da je primjerenije seniorima ili nekim klubovima koji imaju prepoznatljiv stil igre od najmlađih kategorija, a to je kod nas imao samo Varteks jedno vrijeme dok sam ja igrao.

Ako ih želiš naučiti opcije kretanja i suradnje na krilu, to je jako dobro. Ali stavi ih u što više mogućih situacija, posebno u ovim formativnim godinama. Kada nauče važnost opcije i stvaranja istih, onda najbolje do izražaja dolaze ove unaprijed uigrane akcije.

Jer- igraš tamo gdje možeš, a ako odmah protivniku otrkiješ gdje ije to- zatvorit će te.



Ja sam imao čast da me jako kratko vrijeme u Dinamu vodio lamza, ali to je bilo kad sam bio baš klinjo i uglavnom se radilo o selekcijama i filtriranju, ne o ekipama- on mi je ostao u pamćenju da nas je sve naučio udariti loptu punom nogom, što je klincima često neprirodno (manja površina u odnosu na unutarnju, mogućnost da "zapneš" za pod).

Ostali treneri su bili ok, ali ona DIF-ovska škola- usadili su nam izvrsne radne navike, ali taktički i tehnički - jako slabo. Igramo protiv Dinama na pripremama i sastavimo ih 5:2, a onda kad se i oni spreme u prvenstvu nas nakantaju s po 6:0.

Nikad nije želja kod njih bila upitna, ali ponekad su išli u drugu krajnost- vojnički režim, udri muški, rađe izbij loptu nego razmišljaj..Jedan mi je čak branio da ostajem poslije treninga i vježbam prekide, koje sam izvodio. Zašto? Nemam pojma, nisam ga se usudio pitati, ako ga ikada više sretnem i sjetim se, pitat ću ga.

U najljepšem sjećanju mi je ostao Duspara, nekadašnji igrač Cibalije, Dragovoljca i Dinama kod kojeg smo u nekim segmentima - primopredaja lopte, rondo, šut- svi i kolektivno i individualno jako napredovali. A ostao je u najljepšem sjećanju baš ko što bask kaže, po super zanimljivim treninzima.

On nikada nije trebao podviknuti glas (iako je znao), on je nama zračio autoritetom znanja.

Kod nas se dogodi da igrači u nekim godinama postanu svjesniji i razmišljaju nerijetko i iznad trenerove razine o igri. Mene ti je jedan specijalac poslao na trčanje oko igrališta jer sam dodao suigraču u ofsajd na treningu a on je rekao da sam ja kriv. Loptu sam odigrao OTPRVE.

I sad, mogao sam mu ja reći da je prilično nemoguće odigrati loptu ODNULTE, al bi me vjerojatno prekrižio za sljedećih par utakmica. I onda tu puca nekakav zdrav odnos, trener svima postane muka jer s 12, 13 godina već klinci mogu skužiti da govoriš gluposti.

Taj isti nam je dao vježbu, igru 3 na 3 i čuvanje lopte. A pazi zadatak - nakon svakog pasa moraš napraviti 5 sklekova, dignuti se i nastaviti igru. I sad, budući da nas je 3, onaj zadnji koji primi loptu nema kome dodati jer prva 2 još rade sklekove. Pa jedni izgube loptu, pa drugi..Vježbu i trening završiš totalno nervozan, iziritiran. Srećom, taj nije dugo bio.

Poanta: tretiraj ih s poštovanjem- jasno, uvijek onim koji nimalo ne poriče tvoj autoritet, al dozvoli im da budu oni, da griješe, da razmišljaju, da se zabavljaju. Jer na kraju, do svakog igrača je koliko će strasti unijeti u to. Ti samo pazi da ne radiš ništa što bi ih moglo odbiti..

Trener smije biti i neadekvatan i mnogo stvari- ne postoji profesija gdje nema takvih, ali ne profesionalan ili netko tko djeci uništava želju- to nikako ne smije biti.

to znam, dosta dugo sam trenira rukomet i na stranu šta dosta modernih trenera naglašava da je to u tako mladom uzrastu zapravo i štetno, jer ometa prirodan razvoj kordinacije oko-ruka-objekt koja a 10-12 godina nije do kraja razvijena, a i još bitnije ometa razvoj reakcije "slabije" ruke, koja može dosta napredovati sve do 20. godine...tražio sam primjenu u nogometu, jer velika je razlika između ta dva sporta to kad igraš rukomet šta ti je tvoj igrač na metar, metar i po od tebe, svi igrači su manje više u liniji i obrana tu funkcionira na principu rimske falange, znači ti štitiš sebe i pozicioniranjem štitiš bližu stranu igrača do sebe, a to se onda zatvaranjem oka naglašava...i u futsalu je takva metodologija dvojbena, a u nogometu još ne vidim jasno smisao, jer osim što može biti trodimenzionalni ispred ili iza tebe, igrač je desetak metara od tebe, ne dužinu ruke...ne kažem, naravno, da sam apsolutno u pravu, da se ne bi krivo svatilo, samo bi od franje (ili od ostalih) tia čut cilj i svrhu


 
znači, ipak nisam vizionar kako sam mislia da ću bit 



ja na svom (gejastom) faksu (inače socijalni rad, ako koga zanima), barem sam se napolaga psihologija, od uvoda u psihologiju, do razvojne i socijalne psihologije...apsolutno znam da su to fakti, ali svakako su primjenjiviji za individualni trening i za vježbe ili za rad u parovima, nego za ekipni, pogotovo u nogometu...samo sam se tio na to referirat
i šta je crujiff rekao, ključ usvajanja vježbi je ponavljanje, tone ponavljanja...a ključ bivanja dobrim trenerom i pedagogom je da to ponavljanje odrađuješ tako da djeci nije dosadno, a to definitivno ne može svako

vidiš da ima netko, identično iskustvo sam ima sa svojim trenerom, ima je tu dozu autoriteta koja je dolazila, kako si dobro reka, iz njegove stručnosti...i isto tako ne sićan se da je ikad zaviknuo na nas, a bili smo mourinhovski odani, svi bez iznimke

i treće, tu se ka i obično u potpunosti slažem s tobom, trener može bit neadekvatan, može promašit nekad nešto, ka šta i igrač može falit, ali ne smi se nikad desit da se ne trudi, da nema želje, elana, ni volje za radom!!

Bez imalo podilaženja i ulizivanja vas par s ovog topica je zaslužilo pisati kolumne na ovom portalu.
Svaka čast 

slažem se s tobom, odlične analize, odlični komentari, vidi se da momci znaju 
i jedva čekan detaljnu analizu Štimčeve postave i igre protiv Škota 

moj kikaše, analizirali bi ljudi, ali teško je analizirat igru kad igre nije ni bilo, a ni štimac ne zna šta je postavio 

Lako za analize,nego triba neko odgojit našu dicu da znaju igrat,razmišljat i ponašat se na terenu. Ako ikad buden ima svoj klub,očekujte poziv na razgovor za posal.