@ baskia,
Ovo s Ćorlukom na stoperu, ili općenito, igri s jednim ofanzivnim bočnim igračem i jednim defanzivnim.
Po mom mišljenju, ako igraju oba beka napadački orijentirana, ekipa mora imati vezne igrače sposobne za pokrivanje rupe, i trebala bi ih biti dvojica.
Dakle dva zadnja vezna, teško jedan, jer se onda sve otvara i nemoguće je zatvarati, posebno u tranziciji.
Mi nemamo dva zadnja vezna da to odigraju, ma jebote, nemamo ni jednog vrhunske kvalitete, zato mislim da bi balans morali pronaći kroz igru obrane koja ima jednog ofenzivnog beka (srna) i ostale koji su bolji u obrambenim dijelovima igre.
E sad, ako imamo Ćorluku, Schifu i Joea recimo, onda već imamo neki balans, i ako dodamo jednog zadnjeg veznog, imamo 4 igrača koji su ok obrambeno.
Ali, gledajući naše igrače, ja bi igrao 3-5-2 iz razloga što mislim da bi se ovi isti uklopili idealno u taj sustav. Jednom san na live chatu na Novoj tv postavio Biliću pitanje: ˝Zašto ne igramo 3-5-2?˝, na što mi je odgovorio da mu je jedan vrhunski trener rekao da bi to igrao s nama, da imamo idealnu ekipu za to. On je rekao da to ne igra jer smatra da igrači u klubovima igraju drugačije i da nema vremena to uigravati.
Problem je što se to ne može preko noći, ali negdje treba krenuti. Uostalom, nisu to amateri, dalo bi se s njima raditi.
E sad, za igru s 3 stopera ˝moraš˝ imati dva stopera koja mogu igrati u sredini i uz aut liniju. Dosta ekipa koje igraju s tri otraga imaju strašnih problema ako igraju s 3 čista stopera.
Stoper bi morao biti sposoban izaći na krilo po potrebi, a isto tako znati igrati u sredini. Vida to može, Ćorluka i Joe isto, bez obzira što je sad Jose sporiji. Dakle, imamo ok roster za takav stil igre. Nije samo to nužno, ali imamo i tehnički potkovane stopere s dobrim dodavanjima, i s 3 otraga bi mogli lakše iznositi loptu. Pogledati Juventus.
Dalje, u veznom redu onda imamo Srnu i Strinića na bočnim pozicijama gdje po meni imaju potrebnu fizičku moć, a i dobar centaršut s poludistance.
Nadalje, i jedan i drugi su bolji ako im netko čuva leđa.
Ali ono šta mene najviše ode privlači jest mogućnost stavljanja 3 znalca u vezni red. Ne kažem da je uvijek najpametnije, ali mogli bi onda dobiti Modrića, Kovačića i Raketu na ˝svojim˝ pozicijama.
Na ovo uvijek možemo dodati jednog zadnjeg veznog umjesto napadača ili jednog veznjaka i modificirati sustav.
U napadu Dudu i Mandža. Ne pitajte me, Dudua obožavan i ovdje nema neke analize :)
Dalje, 3 - 5 - 2 je sustav koji ti omogućava razne promjene sustava i formacije za vrijeme same utakmice, npr.
Igramo 3-5-2 u sastavu:
Ćarli Schifo Joe
Srna Modrić Kovačić Strinić
Raketa
Dudu Mandža
I onda možemo promijeniti u 4 - 4 - 2 pomakom na mjesto krila, povratkom Strinića na beka, i micanjem rakete na lijevo krilo.
Ćarli Schifo Joe Strinić
Srna Modrić Kovačić Raketa
Dudu Mandža
Iz ovoga možemo nekim promjenama dodatno mijenjati.
Naravno da gore navedeno nije špranca koja pali kao na playstationu, ali 3-5-2 je ˝poligon˝ za sve.
Najveći problem 3-5-2 sustava je igra protiv 4-2-3-1 sustava ili 4-3-3 sustava. Zašto? Zato što igra s 3 napadača ili 2 krilna napadača zahtjeva od stopera da igraju šire ostavljajući centralnog stopera 1 na 1 s napadačem. Zato recimo Napoli ili Juventus često mijenjaju formacije u toku utakmice. Vrate jednog bočnog igrača u liniju, igraju s pet otraga pa dupliraju bok...
Nastavno na dupliranje boka, 3 -5 - 2 u teoriji sjajno duplira bok, ali to nekad nema smisla jer onda nastaje igrač manje u drugoj liniji.
Ako protivnik igra 1 vs 2 na bokovima negdje ima višak igrača. Ili su mu slobodni bekovi, ili neki višak u veznoj liniji...
E sad, ovisi i s kim igramo, i što su najveće slabosti ili snage tog protivnika?
Nije isto igrate li protiv Ronalda na krilu ili protiv Robbena. Robben ulazi na lijevu nogu i dobro je duplirati ga prema unutra. Ronaldo je drugačiji, dribla na obe strane i fizički je močniji.
Kako čuvati Pirla? Kako iskoristiti njegovo igranje na poziciji zadnjeg veznog.
Uglavnom, uz sve mane, 3-5-2 je sustav koji bi ja pokušao igrati, pa bih vidio.
Montella u Fiorentini bez problema varira između 4-3-3 i 3-5-2. Slična formacija. Kako? Jednostavno.
U 4-3-3 i 3-5-2 možeš imati istu strukturu veznog reda (3 igrača), samo mijenjaš bočnu poziciju, u jednom igraš s dva bočna i dva napadača (ili jedan napadač i jedna polušpica), a u drugom igraš s jednim bekom i 3 napadača. On ima igrače, ali i znanje i hrabrosti da to proba, i pali.
Naravno, on ima više vremena i možda bi u reprezentaciji taj projekt popušio, ali ja bih probao.
Što se tiče 4-4-2 ili 4-2-3-1 i ostalih integrala, kako kaže Xavi, ali i Baskia, što se hoće postići? Kako se branimo? Kako napadamo? Što je plan igre, kako dolazimo u šanse? Tu je Bilić za Štimca bio doktor, a čini se zbog Igorovog nastupa da je Bilić teška pička, a ovaj eto Rambo.
P.S. problem kod svakog ˝novog˝ sustava je uigranost. Možda našim obrambenim igračima više leži sustav s četiri jer bolje pokrivaju i nadopunjuju se.
Možda bi u 3-5-2 bilo previše rupa prilikom preuzimanja. Nije to istina sve jednostavno i idealno.
[uredio Johannes Cruijff - 12. lipnja 2013. u 00:06]