Još jednom sam išao vidjeti video da vidim da nisam nešto propustio. Dakle, u videu se nalazi jedna jedina vježba. I to - 5-6 igrača, dodavanje po podu i izmjena mjesta. 

Nisu prosječne po kvaliteti, prosječne su po tome što ih ima i NK Pleternica. Imaš na kraju krajeva tu trenere pa nek ti odgovore koliko je ovako nešto uobičajeno.

Još jednom, kao i u prethodnom postu - video mi je bolji kao intervju, vježba dodavanja po podu je stara koliko i nogometni treninzi.

Nisam skontao ovaj drugi dio posta do kraja, ali mene je recimo ovaj trening oduševio:

http://www.youtube.com/watch?v=YSVBqIs7uXA

Na ovom ima zanimljivih stvari, ali bilo bi bolje da ima netko reći cilj kao što je Mourinho rekao na svojem.

http://www.youtube.com/watch?v=ZlKqaYyL6r8#at=374

Ovaj od Swansea sam upravo sad vidio, ali i on je prilično "običan", ali im je prvi u sezoni pa se sve radi vodeći računa o fizičkoj spremi prvo.

http://www.youtube.com/watch?v=QrNn-CxFf1Q

A ovdje je link za skinuti Pepov prvi trening u Bayernu, možda ima korisnih stvari:

http://forum.rojadirecta.es/showthread.php?197950-FUTBOL-Bayern-Munich-Pep-Guardiola-s-First-Training-Session-26-06-2013

A kad već bombardiram linkovima, evo predavanje od Emerya, za one koji znaju španjolski:

http://www.youtube.com/watch?v=BfuU5Nkfy3o

Ova dodavanja i dolazak po loptu rade i pioniri sibenika na manjem igralistu.

Sta se tice mourinha, nikad mu nisam sporio znanje, medjutim sporio sam ponasanje. Hitzfeld i del bosque su gospoda i sampioni samo takvi.

Real je bio prepun zvijezda u vrijeme del bosquea pa ovaj nije zabijao prste u oko drugim trenerima, a igrao je super i osvajao.

Ne mozes raditi bilo sto za rezultat, taj dio ne smatram genijalnoscu.

Nije mi cilj da neku agresivu bacam al ono sto sam htio rec i po meni vrijedi da su mourinhove vjezbe koje je iznio na treningu djece kvalitetnije za trening posjeda i markiranja bilo igraca ili prostora od Garridovih. Iz razloga sto su formaliziranije i ogranicenije tako da igraci imaju vise ogranicenja da potencialnu superiornost od 6 naprema 4 ne mogu sasvim iskoristit na cijelom prostoru igre i da im se usadi i igra 1 na 1 defanzivna ali i drzanje prostora.  To govorim u misli na igranje ševe na lokalnim nizim razinama gdje je taj trening apsolutno nefunkcionalan i gdje se cesto igra 6 na 2 i takve kombinacije koje vrlo malo koriste.      I Garridove vjezbe za posjed su jednostavnije iz razloga sto je rijec o profi igracima i mora se zahtjevat vise od igraca.   Iz tog razloga kazem da su one Mourinhove vjezbe koje je pokazao na treningu za djecu funkcionalnije za losije razine nogometa.    Dobre su mi vjezbe napada 2-1 jer umanjuju prazan hod u treningu ili 1 na 1. Cesto se na trneingu potrosi previse vremena na zamjene igraca u vjezbi i nije tecno postavljeno sve.

Ovo su vjezbe zagrijavanja koliko sam ja razumio u videu.

D, free baskia, nismo mi mrzitelji mourinha, samo ne smatramo normalnim to ponasanje iako sam vise puta doma u razgovoru sa ocem doma komentirao kako je vjerojatno mourinho drugacija osoba privatno.

Ja vjerujem da je on ocinska figura tim igracima i da ga obozavaju, ali obozavaju igraci i heynckesa iako nije sranja na presicama radio.

Sve je to ok što ti govoriš i kužim te, ali ja ne znam pričamo li o istom videu.

Govoriš o vježbama u pluralu a ja vidim samo jednu. I ne znam zašto si ih okarakterizirao kao vježbe posjeda, markiranja (nema obrane u vježbi?) ili nešto treće.

Ovo je, kako i on kaže, vježba zagrijavanja. Malo pomalo približavati tijelo radnoj temperaturi u fizičkom aspeltu a sve s nekim smislom i loptom da ju osjetiš i ne primaš ju u mjestu. 



One su apsolutno potrebne za napredak, kako 2 na 1, tako bilo koja situacija gdje si brojčano nadmoćan. Prvo, jer je cilj igre doći u takvu situaciju a onda ju moraš znati iskoristiti, bilo da je riječ o čuvanju lopte ili završnici na gol, a druga je ovo što Mou govori o tome da dođe vrijeme kada procjenjuje kvalitetu po donošenju odluka, a ovo su izvrsne eliminacijske vježbe za takve stvari.

Najveći prazni hod na treningu mora biti barem istezanje i slične stvari, nikad ne smiješ ništa ne raditi. I svakako smanjiti periode između čekanja iduće vježbe, to je stvar dobre organizacije.

a ljudi moji, naravno da su vježbe jednostavne, posebno u radu s djecom šta je vježba jednostavnija a životnija time je i bolja. Igrom slučaja sam ima priliku pratit jednog momčića sad na Barceloninom kampu u Zagrebu, vježbe ništa posebno, samo do krajnih granica objašnjene i strukturirane, bez imalo improvizacije, sve unaprijed predviđeno i planirano. 
Uostalom koliko je komplicirano ono šta je Pep radio sa seniorima ima 3-4 godine, forsiranje ronda u oblivion i natrag, a može li išta bit jednostavnije od igre "u kolo", "ševe" ili koji je već lokalni naziv.


nemoj krivo svatit, nisan ja reka da je iko mrzitelj, hejter ili šta već, samo sam pokušao objasnit mogući razlog njegova takvog javnog nastupa i psihološke implikacije koje ima na njegovu ekipu. Isto tako sir Alex je ima svoje ratove sa kolegama trenerima i posebno medijima, Gregg Popovich radi show na svakog presici, međutim oni su legende kojima je to dio šarma, ka šta je bilo i Mourinhu dok nije doša u Real, znaš onu iz Batmana "you either die as a hero or live long enough to see yourself become a villain". Odma po dolasku barcelonistima je postao omražen i sve šta je reka gledalo se pod mikroskopom, a da je zna pretjerat ponekad, bome je zna.

Crujiffe šta se tiče del Bosquea i Galacticosa vol.1, slažem se da su imali igru i rezultat (rezultat ne baš u skladu s ulaganjima, ali opet je postojao.). Međutim, to je bila i puno balansiranija ekipa, koncept Zidanesa i Pavonesa je bio pogođen dok se balans nije narušio prodajom Makelelea i dovođenjem Beckhama u izboru Beckham-Ronaldinho jer je Becks bio bolje marketinško riješenje. Nije slučajno da je sezonu prije njegova dolaska Real izgledao najbolje i osvojio najviše. 
Ekipa sa Salgadom i Robertom Carlosom na bekovima, u sredini Makelele i Guti ko savršeni support Zidaneu, davali su mu defanzivnu podršku, omogućavali povratnu opciju i pomagali diktirati tempo. Figo je bio kreativno krilo, sudjelova je u izgradnji napada, a opet je dava okomitost i prodornost. Njegove linije kretanja nisu se poklapale sa Zidaneovim, one su se nastavljale, slično je ima u reprezentaciji sa Decom. Napad se sastoja od Raula koji se često izvlačio na stranu pogotovo kad bi Zidane uša u sredinu i od neponovljivog Il Fenomena, i o njemu ne treba trošiti riječi.

Dvi su stvari koje smatram značajnim zašto je ta ekipa imala igru i zašto je bila više dominantna u igri od današnjih zvijezda. Za početak, bili su stariji i redom iskusniji, na pameti im nije bio toliko medijski hype, luksuz, #swag ili što već sada je. Barem do pojave Beckhama.
Druga stvar, ekipa je građena oko Zidanea (iako je Figo doveden godinu prije), a ova sad oko Cristiana Ronalda. Njih dva su dijamatralno suprotna igrača, Zizou je vođa na terenu, timski igrač, umjetnik i genijalac kraj kojeg je svaki suigrač izgleda barem pola klase bolji nego inače, pravi dirigent orkestra. Ronaldo, nesumljivo odličan igrač, je solist, prva violina, igrač vrhunskog učinka oko kojeg se treba vrtiti igra. Samim time pati i mogućnost gradnje napada, a samim time je ovakva tranzicijska igra logičan izbor je ostavlja prostor i mogućnost da Ronaldo iskoristi dominantne fizikalije. Dakle, kvalitetan igrač koji ide glavom kroz zid, kad uspije onda je kandidat za Zlatnu loptu, kad neuspije nije on kriv jer je izostala reakcija ekipe i trenerov plan B.
Međutim plan B je nemoguće izvesti dok imaš Ronalda na terenu, a ne možeš ga izvaditi u 60. jer 1.) nikad ne znaš kad će upalit neki njegov potez i 2.) jer je tu jak utjecaj raznih nenogometnih sfera (puno jači nego u slučaju Kake koji je ipak više nogometaš a manje markentiška zlatna koka)... i tako se sve vrti u krug i vraćamo se na početak i na početno pitanje je li se s takvim rosterom moglo bolje. I pri tome ne mislim samo na skupoću nogu nego i na logiku spajanja, ako Ferrariju skineš gume, prodaš ih da bi kupio bolji ispušni sustav, bezobzira koliko moćno zvučalo ne možeš vozit na felgama i koliko god bio moćniji, na kraju u utrci ću te pobjediti sa svojim golfom tricom dizelom. Slično kao u prvim Galacticosima, ako je ekipa slagana po nekakvim prirodnim sportskim kriterijima onda ona može zajedno rast i razvijat igru, ako je ekipa stvarana na temelju želje da se skupe najskuplji i najatraktivniji gurači lopte, medijski i marketinški najisplativiji sportaši, nevodeći računa o njihovoj kompaktnosti i komplementarnosti (kupnja Beckhama), onda ta ekipa u nogama ima maksimalno rezultat ili dva, te je njen raspad neminovan jer nije sposobna zajedno rast i nepredovat, a tu trener ako sam ne odlučuje o kadru ne može puno.

I ja ne odobravam prst u oko pomoćnom treneru rivala, ali pres mi nije neki preveliki minus u takvoj karijeri. Nisu ni novinari ništa mekši prema njemu, štaviše izazivaju takve reakcije, a ako mu je psihologija glavni forte onda daj izguraj je do kraja. Ja bih prvi gurao stvari do maksimuma ako vidim da nakon toga idem u pravom smjeru. Nije ni prvi ni zadnji koji to radi i koji će raditi. Svojim radom je dogurao do reputacije zlatne koke, trofeji se praktično lijepe za njega, nekada moraš biti i namćor da bi bio pobjednik, kao što Conte reče nakon prve sezone: ''Moramo biti otresitiji, prgaviji, jer pobjednici su uvijek prgavi.''

Privatno mnogi kažu (Ivić, Ferguson, ostatak klape koja ga poznaje van nogometnog terena) da je ustvari jako povučena i smirena osoba, prijateljski nastrojena, da se boji konflikta, šta se promijeni u glavi da ošiša kosu i kaže ''spremni smo na rat'' to samo on zna. Za mene je jedan od najvećih već sada.

Maloprije dok sam čitao baskijin post u kojem u jednom dijelu vuče paralelu između Mourinha i Kloppa pale su mi na pamet neke briljantne partije prije ere Reala. Ona sezona u kojoj je digao LP sa Interom od Chelseaja, preko Barcelone do Bayerna je masterklasa. Vratio sam neke članke u kojima su analizirane te utakmice i Mourinho je tu znao odigrati i presing na protivničkoj polovini i odigrati tranziciju u par sekundi i svašta nešto i na kraju dođem do zaključka da je u pravu onaj koji veže Kloppa i Mourinha nazivajući Kloppa ''novim Mourinhom'', kad se malo dublje zagleda osim razlike u dužini dodavanja i insistiranju na presingu puno je tu jako sličnih, ''mikro'' stvari na taktičkom planu. Klopp još uvijek ne zabija prst u oko, ali skače na Sammera i sudije i on je bez dlake na jeziku i sve više ''mete'' po Bayernu. Mourinho je u par godina okusio šta znači biti i pukovnik i pokojnik.

Ja ne znam jel se mi svi skupa igramo pokvarenog telefona 

Jedna jedina stvar koju sam rekao je da je takva vježba nešto najuobičajenije što postoji svugdje u svijetu,Niti Mourinho mora izmišljati toplu vodu, niti je vježba beskorisna, posebno kad se koristi za zagrijavanje. 

Zbilja ne znam u kojem dijelu sam se izrazio da vas na ovakve zaključke navodim.