Pep u Bayernu (pojam i značaj :P )


Kad veliki klub promjeni trenera to je uvijek velika vijest, ali kad to uradi prvak Evrope i kad se to uklopi u scenario osvajanja trostruke krune, onda je to više od vijesti. Bayernova promjena trenera u mnogo čemu je glavna priča ljeta i to jednog posebnog ljeta gdje su trenere promjenili valjda polovina velikih europskih klubova (Real Madrid, Manchester City, Manchester United, Chelsea, Inter, Napoli, PSG, ...).

Dolazak Guardiole u Bayern sjajna je ljetna razbibriga i za sve one koji nogomet posmatruju i malo manje površno. Trener osebujne fudbalske filozofije dolazi u klub koji je upravo završio savršenu sezonu u kojoj je rezultatski i igrački dostigao izuzetno visok nivo. Dirati u Bayernovu igru iz prošle sezone za mnoge je unaprijed osuđen potez. Najčešći komentari koji se mogu pročitati je da Bayernu ne treba ništa drugo nego nastavak kontinuiteta uz stalno korištenu frazu da se ne mjenja tim koji pobjeđuje. Ipak ne možete dovesti trenera kao što je Guardiola i očekivati da če raditi u auto pilot modu. Od njega možete jedino očekivati evoluciju svoje nogometne filozofije, prilagođavanje starih svojih ideja novom okruženju, te kontinuirane mjene formacija i izbora igrača.

Bayern je dovođenjem Guardiole uradio dvije velike stvari. Prvo, dokazao je finansijsku i poslovnu nadmoć u odnosu na konkurenciju, te što je još važnije odlučno krenuo u svoju budućnost. Bayern s Pepom imat će za bazu Juppova igračka i taktička dostignuća, ali će prije svega biti kontinuirani razvoj nečeg novog. Nije nevažno istaći da je sa promjenom trenera Bayern automatski izbjegao opuštanja i tzv. šampionski mamurluk. U novih skicama Bayernove igre niko nije siguran. Čitam tako po njemačkim portalima tekstove tipa "Gubili li Lahm sigurno mjesto", "Ima li mjesta za Švajnija naredne sezone", ... Niko nije siguran i svi moraju dokazati vlastitu opravdanost u timu.

Očekujući sezonu i prateći prve pripremne utakmice i treninge, kao i eventualne igračke dolaske i odlaske na svoje dolaze crtači formacija. Nema valjda ni jedne u karijeri prezentirane ili samo naznačene Pepove ideje koja nije dobila svoj likovni predložak. Najčešće se govori o povlačenju Martineza na stopera, igranju sa trojicom u zadnjoj liniji, korištenju Gotzea ili Riberya kao lažne devetke, i sl. Kad sve to čovjek prebaci na papir dobije neku čudovišnu formaciju koja vjerovatno neće nikad ugledati svjetlo reflektora. Logično je očekivati da će promjene neće biti nagle i preko noći, da se neće ništa prelamati preko koljena, a sigurno neće se odmah istrčati sa ekipom koja ima u sebi nekoliko velikih novina. Fragmenat po frgmenat, faza po faza, ko zna šta će nas na kraju dočekati, ali baš to je i najuzbudljivije.

Bayern ima ogromnu igračku širinu, te kao takav idealan je za trenera kao što je Guardiola koji u rosteru sada ima oružje za svaki mogući rat. Želite igrati na posjed - može, želite igrati stravičan presing - i to može, želite igrati na kontre - već dokazano puno puta, želite igrati bilo šta - vjerovatno može. Iako ima skeptika koji vrte glavom sve ideje se i onako potvrđuju samo na terenu, nikad na papiru. npr. Kod igre sa trojicom od traga najbitnije je kako igra ostatak tima, a to kod ovog Bayerna ne bi smjelo biti problem.

Posebno poglavlje u priči zaslužuje najavljeni dolazak Thiaga Alcantare, sjajanog mladog veznjaka iz Barcelone. Izričita Guardiolina želja, dok ovo pišem još nije službeno završena, ali bi po svemu trebala da baci novo svjetlo na izgled Bayerna u narednoj sezoni. Pep dovodi vrhunsku perspektivu, trenutnu kvalitetu, ali i čovjeka koji će odmah u svlačionici najbolje znati šta trener misli. Možda je teško zamisliti da je produžena ruka trenera igrač od 22 godine, ali Alcantara će i u tome pomoći Guardioli. Bayernova prva violina Franck Ribery priznaje da na nekim treninzima i u nekim vježbama ispada smješan, toliki je skok, da ne kažem šok uradio Pep već u samo startu. Igračima je neophodan period prilagodbe na nove ideje, a igra s nekim koje već sve to iskusio i ko te ideje kuži u zraku može puno pomoći.

kad bi bili ko članovi Centralnog komiteta Komunističke partije Sjeverne Koreje i slagali se oko svega, onda bi tribalo javit moderatorima da zaključaju temu, jedini razlog zbog kojeg dolazin tu je jer ljudi imaju svoje mišljenje potkrepljeno s argumentima i objašnjenjima, od kojih mogu učit i koji mi šire vidike, tako da ti je ovo s arogancijom naravno skroz promašeno 



!!!!!
nadmoć ne samo u granicama Bundeslige, nego globalno financijski najstabilniji i najmoćniji klub, organizacijski blizu plafona, a s ovim potezom prilaze još malo bliže savršenstvu, jer neće izgubit svoj švapski indentitet, samo će ga nadogradit novom razinom, ne samo prva ekipa, nego vjerujen i cijeli klub

Što se tiče 3-4-3 formacije, one koju je Barcelona igrala i one koju bi neka momčad trebala igrati kao nadogradnju u odnosu na Barceloninih 4-3-3:

Prvo, u 4-3-3 nisu bila 4 u zadnjoj liniji gotovo nikad. Uvijek su Dani Alves i Abidal bili visoko, Dani Alves više, a Abidal manje. Ali u stvari je Barcelona imala dva zadnja igrača - Piquea i Puyola.

E sad, ako to ne funkcionira (a zapravo je funkcioniralo jako dobro) što napraviti kao rizik više, kao potencijalni korak naprijed? Po meni, izbacivanje jednog od dva zadnja igrača (Piquea ili Puyola), i prekomanda tog jednog igrača negdje naprijed gdje je procjenjeno da može više dati. Prerizično je logičan epitet, ali s obzirom da se igra na posjed, a većina protivnika igra sa samo jednim najisturenijim igračem je i za mene prerizično - pogotovo s obzirom da je i sa dva zadnja igrača dosta rizično (ali je funkcioniralo).

Međutim, u praksi ovo Barcelona nije igrala (izuzev možda te utakmice sa Villarealom i petardom - ne znam jer nisam gledao tu utakmicu koja je po svima klasik, ali Villareal je te godine ispao iz lige, hoću reći bio je dosta loš). Što je Barcelona u praksi igrala? Igrala je, po meni, sa 3 zadnja igrača - ne sa jednim, ne više ni sa 2, već sa 3 zadnja igrača. Zato, po meni, to nije bio korak naprijed u smislu iskušavanja novih rizičnijih opcija, već korak nazad jer je Barcelonina igra (izuzev nekih utakmica) izgubila na tempu i na račun ovog eksperimenta - izgubila prvenstvo kiksavši u polusezoni na nekim utakmicama. Kasnije se vratila starome sistemu i odigrala nekoliko sjajnih partija, od kojih su meni u sjećanju najviše one dvije utakmice protiv Chelsea u polufinalu gdje je Barcelona imala Chelsea na konopcima ali ga nije znala nokautirati.

Znači, drugo, 3-4-3 mi je zanimljiv jedino ako se igra sa jednim de facto a ne de iure zadnjim igračem. Ne vjerujem da će Guardiola tako postaviti Bayerna, bar ne još. To je nikad viđeno! Kako sam već naglašavao, bitno je ispravno procijeniti rizik jer rizik je neophodan. Vidjet ćemo kad će, i hoće li uopće, tako jedan trener postaviti ekipu.

Vjerujem da vas ima koji svakodnevno pročitate pokoji zanimljiv tekst vezan uz taktiku. Ova tema mi je odličan bookmark za sve te slične stvari, od mene možete očekivati da ću sad kad sam se malo više aktivirao na forumu redovito ubacivati sve i svašta. Računam i na druge da će se priključiti. :)

http://www.thisisanfield.com/2013/07/sculpting-the-201314-liverpool-defence/ - počeo sam s ovim. nije da otkriva što posebno, ali daje dosta dobar uvid u trend postavljanja koji je Rodgers imao tijekom sezone s naglaskom na obranu. Od tiki take s visokom obranom i posjedom na prvom mjestu što je posljedično imalo utjecaj na težu penetraciju u 16m do spuštanja zadnje linije kako bi je prilagodio braničima koje ima pa pritom i svih uvezanih promjena koje su došle s tim. Posjed je ostao u drugom planu, a naglasak je došao na nešto direktniju tranzicijsku igru.

http://www.thisisanfield.com/features/superb-tactical-video-analysis-of-liverpool-6-0-newcastle/ - na ovo sam došao preko ovog prvog linka. Utakmica je nešto starija, ali analiza je fantastična. Michael Jolley, trener u Creweu sklopio je sve u polusatni video s naglaskom na sve aspekte Liverpoolove igre. Dakle, kako je izgledala taktička postavka bez Suareza na terenu i Coutinhom kao centralnom figurom. Preporučam.

http://michaeljolley.co.uk/ - web site autora gornje analize. Nisam detaljnije pregledao što je sve pisao, svejedno vrijedi pogledati.

''Po meni, izbacivanje jednog od dva zadnja igrača (Piquea ili Puyola), i prekomanda tog jednog igrača negdje naprijed gdje je procjenjeno da može više dati.''

Ne možeš, ne smiješ, ne želiš ostaviti štopera ma koliko kvalitetan bio 1 na 1 sa napadačem, štoper uvijek mora imati pomoć u vidu nekoga ko će ili izlaziti na loptu i zatvarati ili ostajati kao cover. Napadač na širokom prostoru kada ide na 1 na 1 je nezaustavljiv i samo neka njegova greška može izvući ekipu koja se nađe u takvoj situaciji. S obzirom da je Guardiola fan Bielsine nogometne filozofije, njegov sljedbenik u mnogo čemu uvijek mu je u cilju da odbrana nadbroji napad, s obzirom da ne robuje nikakvim zakonitostima rasporeda, ako protivnik napada sa trojicom Guardiola će držati četvoricu nazad, ako napada sa dvojicom, trojicu, ali uvijek jednog više od protivnika. Bielsa recimo ovisno o protivničku mijenja izgled svoje zadnje linije po par puta u toku utakmice. Time ne rizikuje nazad, ali omogućava ostatku tima da puno manje misli o zatvaranju prostora onda kada je za to kasno.

Sad možeš izbaciti jednog od njih i premjestiti ga negdje drugdje čime sigurno remetiš sigurnost bekova koji će biti u grču, ali možeš uraditi ono što je Guardiola radi već dugo, staviti veznog na štopera. Sa visokom odbranom koju igra taj igrač će svakako biti u svojoj prirodnoj zoni, a kako te protivnik ne napada, nego ti kontrolišeš dešavanja na utakmici u njemu u fazi sa loptom u nogama imaš praktično još jednog veznog igrača tako da ovaj jedan pravi, klasični štoper ostaje sa pozornošću na napadača, a ti u igri imaš dodatnu pas opciju. U slučaju gubitka lopte ovaj vezni sve i da je ''pola'' odbrambenog igrača bit će dovoljna pomoć štoperu da zaustavi protivničkog špica.

Moram se uključiti u ovu priču o 4 ili 3 otraga i secirati taj dio na sami srednji dio obrane. Dakle, bekove otkidamo za ovaj slučaj.

3 otraga su idealna kad čuvaju 2 jer dvojica stopera igraju tzv. ˝man marking˝, dok je jedan osigurač. 2 otraga su idealna kad čuvaju jednog jer ga jedan čuva, a drugi je višak. Govorim samo o tom dijelu, nikakvom ulasku veznjaka i krila.

3 vs 3 ili 2 vs 2 su situacije koje svaki trener želi izbjeći jer svaki put kad napadač ostvari prednost nastupa gol šansa. Uglavnom. Uvik je dobro imati igrača viška. Uz ovu duel igru, postoji i problem branjenja druge stative kod 2 vs 2 i 3 vs 3. Igrač viška u svakom slučaju donosi prednost obrani.

Ajmo sad proširiti situaciju i dodati ˝holdere˝ i bekove.

Kad ekipa igra s 3 otraga protiv ekipe koja igra s 3 naprijed. (Bayern-Juve), bekovi se često vraćaju u zadnju liniju kako bi duplirali bokove te tada imamo 5 vs 3. 5 vs 3 znači da protivnička ekipa negdje drugdje ima višak. Najčešće su to bekovi ekipe koja igra s 3 naprijed jer nemaju izravnog protivnika.

To je nekad dobro ako čuvate rezultat, ali vas nekad protivnik i sabije u 20 metara jer njegovi bekovi nemaju protivnika i mogu ići naprijed. Stvori se obruč oko zadnje linije i imate velikih problema.

Uz ove stvari, problem nastupa i kad napadaš jer ti prilikom kontre tvoja tri ostaju na širokom prostoru i taj dio je posebno problematičan. Kako ga riješiti? Po meni, moraš imati dva ˝holdera˝, i onda imaš balans.

Tu dolazimo do Guardiole i problema s 3-3-4 u Barci. On je to igrao s rombom i jednim holderom. Problem trojca u obrani i branjenja krilnih pozicija je riješio vraćanjem Busquetsa u zadnju liniju, ali je naišao na golem problem ispred te četvorke po cijeloj širini terena, a posebno u sredini zbog igre ostalih veznjaka. Naime, Xavi, Iniesta i Thiago u povratnoj trci se ugase na nekih 30 metara od svog gola i ne prate igrače do kraja, a uz to nisu dobri za igranje obrane u toj zoni. Oni su super u presingu licem prema protivniku, ali za druge stvari nisu. Onda se Barca branila sa 4 igrača u liniji protiv protivničke navale. To je osuđeno na propast.

Guardiola je htio s jednim igračem viška u prednjoj liniji dobiti na presingu, ali presing ti ovisi i o tome što radiš sa zadnjom linijom, a ovdje se Busquets morao vraćati u zadnju liniju i time je otvarao protivničkoj 10-ki previše prostora i vremena za primiti loptu, što je za posljedicu imalo da cijeli presing padne u vodu jednim dodavanjem prema naprijed. Ako bi pak Busquets blokirao 10-ku, protivnik bi odigrao na krilo i onda kroz 1 na 1 dolazio do gola. Igranje u liniji visoko u polju je dobro samo ako ti zamka zaleđa dobro funkcionira, te ako imaš adekvatne obrambene igrače. Naravno, ovisi i o prednjoj liniji i o tome s koje udaljenosti protivnik igra loptu iza tvojih leđa.

Dakle, postavljanjem dva holdera u 3-4-3 bi dobio situaciju da može braniti i sredinu i bok, ali i imati igrača viška, i to je ono što mislim da bi mogao probati ovdje. Ako uopće proba to s 3, ja mislim da će probati igrati s 4 igrača iza mandžukića koji će se neprestalno rotirati i izluđivati protivnike. Ali o tome drugi put.

Da povučem paralelu, Van Gaal je igrao 90-ih s 3 otraga gdje bi se bez problema Rijkaard vraćao u zadnju liniju, ali je tu recimo bilo igrača koji su odgovorniji u povratku natrag od Xavija, Inieste i ostalih.

Dakle, 2 holdera, Javi Martinez i Schweinsteiger. Ispred njih Kroos a naprijed Gotze,Ribery, Robben i Mandžukić.

Ili na skici:

            Boateng         Dante          Badstuber

                     

                     Martinez   Schweinsteiger

                                 Kroos      

 

         Robben            Gotze(Muller)    Ribery

                               Mandžukić

Međutim, ovaj sustav ima problema s manjkom širine kod organizacije igre čime bi nekad morali biti previše okomiti što bi ih dovodilo u probleme. Umjesto nekog od stopera mogu i Alaba ili Lahma, teško oba. Ono što ja vidim kao rješenje problema širine je dolazak Gotzea i Kroosa po loptu u neke šire pozicije što bi uznemirilo protivničku obranu.

Detaljnije o dolasku Gotzea i Kroosa, kao i rotaciji ovih prednjih igrača u nekom drugom postu, sad moram večerati :)

 

Za podsjećanje, 3 ili 4 u Barcinoj obrani...

https://www.youtube.com/watch?v=IpieITHxo3s

Foreign Desk 9 / Barcelona Defence

Nemam puno vremena da obrazložim svoju ideju, ali mislim da će se dvojba tri ili četiri u zadnjoj liniji i kako to lakše izvesti kod Bayerna rješavati po logici da Alaba i Lahm mogu igrati i naprijed i nazad. S druge strane postoje vrlo mobilini vezni igrači ili krila (tipa Muller) koji u sebi imaju kapacitet da pokrivaju bukvalno od gola do gola. Ja kad vidim Mullera, ja vidim Maria Stanića.