Fino se je zapustila tema. Ne bih da ulazim u razloge, ali vjerujem kako nekim od aktivnih sudionika diskusija žene brane pristup internetu, neki su procvrkutali pa im je postalo lakše staviti # ispred misli, neki veličaju pet titula nekog kluba. Kako bilo, Arsenal - Chelsea u par crtica, čisto da se izbjegne pretvaranje teme u reklamni blok nekog suspektnog bloga.
- Uspio sam prije utakmice uhvatiti postave, otprilike ono što sam i očekivao od Chelsea otkad sam čuo Mourinha kako govori o potrebi za balansom. Indirektno kaže da raspored sa polušpicom ostavlja za neke ljepše dane, a sad se vraća starom, funkcionalnom i do kraja isprobanom 4-3-3. U izjavi prije utakmice kaže kako je Chelsea dominirao posjedom u prethodnim utakmicama, ali taj posjed nije uspio kapitalizirati, a onda su ga protivnici iz izolovanih situacija (vjerovatno misli na kontre i prekide) kažnjavali. Još reče da je vrijeme da se Chelsea počne koristiti tim situacijama. Nastavak priče bi svima trebao biti dobro poznat.
Puno funkcionalniji 4-3-3 Chelseaju daje više sigurnosti, pogotovo u utakmici protiv protivnika koji obožava doći u ''opasnu'' zonu protivnika i tu igrati nogomet. Mourinho zna koliko je Ozil opasan, najavljuje Mikela u njegovom prostoru, ali ne samo Mikela kako se ispostavlja neko i Lamparda i Ramiresa u zoni ispred duboke odbrane koja baš ne jebe kretanja kako prika Krojf kaže. Njegovom namjerom ili nekom Wengerovom avangardnom zamisli uspjeva istjerati Ozila iz njegove zone ordiniranja i već se je u pola lakše braniti od Arsenala.
- Sama postava sa Mikelom, Ramiresom i Lampardom je najava ''ružnog'' nogometa, ali ko te to pita kada Henry kaže prije utakmice da je na ovom nivou najvažnije pobijediti. Mourinho zna da u derbiju ne smije izgubiti i tako se i postavlja. Willian kao jedno odlično odgovorno krilo i Hazard kao individualna klasa kada treba trčati (polu)kontru na još uvijek nepostavljenog protivnika. U odbrani je to već 4-1-4-1/4-5-1 koju Arsenal ne može probiti jer je lopta konstantno dvije sekunde sporija nego što treba (možda zbog terena i općenito uslova za igru, ali ni odluke Ramseya koji mi prvi pada na pamet i Rosickog nisu za pohvaliti). Arsenal je u startu usmjeren i zaustavljen, kiša ih je usporila i malo toga su u takvoj konstalaciji odnosa mogli ponuditi. Mourinho je tražio fajt i na kraju ga je i dobio. (Upitati Artetu kako su mu noge, Mikel i Ramires su ga dobro rastresli.)
- Posebno crticu valja dati Ramiresu, po meni njegova fenomenalna partija. Najofanzivniji u trojci, redovno ispomoć Torresu u presingu na zadnju liniju, uvijek kao podrška kontra napadu i na kraju stigne zatvoriti zonu ispred svoje odbrane. Nevjerovatno za jednog čovjeka. Sa njim i Lampardom Mourinho je u gušio Artetu i Ozila (o ovome malo poslije) i tjerao ih na organizaciju igre jako duboko sa svoje polovice. Arsenalovi napadi su bili spori, predvidljivi i često sa lošim ishodom, lopte na krilo koje je bilo nemoguće uhvatiti, one preko odbrane su svakako bile nemoguće zbog duboke zadnje linije.
- Ono što sam pola utakmice trudio se da uhvatim jeste rotacija Ozila i Ramseya, Ozil je čitavo prvo poluvrijeme proveo u liniji sa Artetom, Ramsey gotovo sa Giroudom. Rotacija po dužini, ne znam da li sam je ikad vidio. Ozil vjerovatno u nekoj qb shemi gdje ga se nastoji više uključiti u igru i dati mu vremena na lopti, ali Ozil daleko od gola i bez kretanja bez lopte nije ni pola igrača koji jeste. S druge strane, ako se Ramseyu oduzme trk iz drugog plana nastao iskorištavanjem Ozilovog lateralnog kretanja i opterećenjem jedne strane on je tek prosječan igrač.
- Iz svega Chelsea je više stvorio, ne znam kako nisu uspjeli kapitalizirati sve Arsenalove poklone, od Arsenala tek dvije šanse Girouda mi padaju na pamet. Jose je čitavu utakmicu radio šou uz crtu, u desetom duelu protiv Wengera mislim da ga je nadmudrio, rezultatom će vjerovatno biti zadovoljan. Jedini prigovor, Luiz za Torresa mu nije trebao, ali eto, to je Jose Mourinho.