Taktika u nogometu
Johavi, tekst je zanimljiv, iako priznajem da ne razumijem ni ja ono što tebe zanima. Počeo sam čitati od početka, možda mi kontekst pomogne...
Međutim, našao sam na 3. stranici nešto o čemu sam raspravljao sa johnom32 u vezi sa mehanizmima i/ili smjernicama:
UREĐENO:
Johavi, misli se na to da drugi napadač (second striker) mora uvijek biti u prostoru između linija, u prostoru uopće, jer mora trčati od (contra) igrača. On je thinker koji neprestano traži taj prostor i "zna" kako ga iskoristiti - igrač gorespomenute "treće faze". Nikako ne smije, po van Gaalu, zalutati ispred protivničkih veznjaka - mora bit u prostoru iza njih.
Ono "boom" se ne tiče braniča već tog istog drugog napadača za kojeg govori da mora biti što dalje od protivničkih stopera, pa stoga mora biti bliže protivničkim veznjacima ali nikako ispred njih. Zašto? Pa naravno, tako može izvući protivničkog stopera iz linije, napraviti rupu koju mogu iskoristiti suigrači. Ako ga pak ne izvuče, onda ima ispred sebe prostor i može ući u "treću fazu".
NADALJE:
Sviđa mi se kako van Gaal govori kako je pas u širinu veći rizik od pasa u dubinu (s tim da se radi o zamjeni teza: on time želi reći da je pas u širinu nepotreban rizik) jer se neispravan pas u dubinu može "ispraviti" npr. presingom.
Isto tako, interesantno mi je kako van Gaal kaže da želi 7-8 linija kad napada a ne samo dvije (kao primjer navodi "rigidni" 4-4-2, gdje po njemu napada samo dvije linije). Njemu je najbolje kada se 4-3-3 pretvori u 3-1-1-1-1-1-1-1. :-))) Tu je svaki igrač kojem ide lopta odmah u onoj trećoj fazi!
Međutim, našao sam na 3. stranici nešto o čemu sam raspravljao sa johnom32 u vezi sa mehanizmima i/ili smjernicama:
PDS: You said that you want the pitch bigger... not in all moments of attack… if the ball it´s in zone of
finalization… near to the opponent goal… the defenders have to stay together…
L. van Gaal: Yes together…when you have to across a phase... I divide also the attacking moment in the first phase, second phase, third phase and fourth phase... The first phase it’s the construction, the second is the… circulation of the ball to create the pass... this is the third phase... the creative… and the fourth phase is the finalization!
PDS: The second phase it´s like creating disorganization on the opponent…
L. van Gaal: The second phase is to replace the ball, so you can see the disorganization of the opponent... and then you need creativity to give the pass, to see that moment... that's the third phase.
UREĐENO:
Johavi, misli se na to da drugi napadač (second striker) mora uvijek biti u prostoru između linija, u prostoru uopće, jer mora trčati od (contra) igrača. On je thinker koji neprestano traži taj prostor i "zna" kako ga iskoristiti - igrač gorespomenute "treće faze". Nikako ne smije, po van Gaalu, zalutati ispred protivničkih veznjaka - mora bit u prostoru iza njih.
Ono "boom" se ne tiče braniča već tog istog drugog napadača za kojeg govori da mora biti što dalje od protivničkih stopera, pa stoga mora biti bliže protivničkim veznjacima ali nikako ispred njih. Zašto? Pa naravno, tako može izvući protivničkog stopera iz linije, napraviti rupu koju mogu iskoristiti suigrači. Ako ga pak ne izvuče, onda ima ispred sebe prostor i može ući u "treću fazu".
NADALJE:
Sviđa mi se kako van Gaal govori kako je pas u širinu veći rizik od pasa u dubinu (s tim da se radi o zamjeni teza: on time želi reći da je pas u širinu nepotreban rizik) jer se neispravan pas u dubinu može "ispraviti" npr. presingom.
Isto tako, interesantno mi je kako van Gaal kaže da želi 7-8 linija kad napada a ne samo dvije (kao primjer navodi "rigidni" 4-4-2, gdje po njemu napada samo dvije linije). Njemu je najbolje kada se 4-3-3 pretvori u 3-1-1-1-1-1-1-1. :-))) Tu je svaki igrač kojem ide lopta odmah u onoj trećoj fazi!
[uredio Bogomdani - 06. svibnja 2014. u 13:54]
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda
Što se dogodilo Torresu?
Četiri godine za redom smatran je ponajboljim svjetskim napadačem, Chelsea je za njega u siječnju 2011. platio rekordnu odštetu da bi Torres u kratkom roku postao proglašen jednim od najgorih kupovina nogometa. Što se dogodilo? Trudimo se pronaći racionalne razloge, ako ne kroz moj traktat onda uz vašu pomoć i raspravu ispod.
O njegovim kvalitetama i ulozi pod Benitezom
Fernanda Torresa Rafa je doveo u ljeto 2007. godine kako bi ga postavio za centralnu figuru svog napada. Prilagodio je sustav njemu, a ovaj mu se odužio vrhusnkim igrama. Torres je u to vrijeme bio jedan od najbržih napadača na svijetu. Bio je učinkovit u realizaciji prilika, dobar u snalaženju bez lopte i imao je solidan dribling više baziran na brzini i snazi nego na tehnici, ali takav je bio učinkovit. Ovo su njegove kvalitete iz tog vremena i Rafa je istu stvar iskoristio. Liverpool je u to vrijeme bio pretežito reaktivna momčad postavljena u duboku obranu, dopuštajući protivniku vođenje igre, tražeći prilike prvenstveno preko kontri. U ovakvoj situaciji Torres je ostajao bez bitnijih zadaća u fazi obrane. Njegove su se kretnje svodile tek na povremeno praćenje linija dodavanja, ali Torres je bio centralna figura Liverpoolove tranzicije. Alonso i Gerrard osiguravaju brz protok po osvojenoj lopti, a Torres bi se ubacivao u kanale između protivničko stopera i beka (mjesto u kojem se redovito otvara prostor za kontre), iskorištavao svoju brzinu i dribling, i činio fokus preko kojeg su išle kontre. Ovo je naravno u idealnoj situaciji, ali kako je većina protivnika sjedila u krilu svog golmana, ni Liverpool ni Torres nisu uvijek imali idealnu situaciju. Ipak i kod Liverpoolova posjeda Torresova se igra uglavnom svodila na kretanje bez lopte. Uglavnom Gerrard, nekad Kuyt su se spuštali između linija, igrali leđima, a Torres je ponovno lutao oko kanala i tražio prostor u 16m.
Torres ni u svojim najboljim danima nije bio kompletan napadač za taktičko poimanje nogometa. Njegova igra leđima bila je poprilično loša, dribling u situaciji gdje nije imao otvoreni prostor bio je tek na prosječnoj razini, kreativnost i kreacija za druge nikad nije ni postojala, a kretanje bez lopte se svodilo na traženje lopte u prostor. Spuštanje između linija nije bilo poželjna opcija za Torresa, tu se jednostavno nije snalazio u uskom prostoru s puno protivničkih igrača. Sve stvari koje nije morao prečesto raditi u to vrijeme u Liverpoolu.
Sljedeće dvije sezone imao je slične uvjete u igri, ali problem su postale ozljede. 2008/09 nastupio je u samo 24 prvenstvene utakmice – propustio ukupno 3 mjeseca zbog ozljede, 2009/10 nastupio je u 22 prvenstvene utakmice – propustio ukupno više od 4 mjeseca zbog ozljede, a posebno su problematični bili problemi s koljenom zbog kojeg je pauzirao u dva navrata tijekom sezone.
Za sljedeću sezonu na klupu dolazi Hodgson s drugačijim idejama, ali Torres nije isti igrač kao prije tri godine. S gubitkom vanserijske brzine njegove vrline nisu toliko dolazile do izražaja. Dribling pada na nižu razinu, kako je sporiji ni kretanje bez lopte ne dolazi toliko do izražaja, jer Torres više ne može onako ubojito iskoristiti otvoreni prostor što znači da ne zahtjeva ni poseban oprez stopera. Ostalo mu je snalaženje u 16m i realizacija. Razlika u zadaćama kod Hodgsona je najviše bila uvođenjem drugog napadača Davida N'Goga. Torres je u igri dobio više odgovornosti u igri, igrao više leđima, a to je utjecalo na njegovu slabiju formu u polusezoni. Ionako je bio slabiji igrač zbog gubitka brzine na račun ozljeda u zadnje dvije sezone, a sada je morao i puno više igrati na sve one slabije strane koje sam gore spominjao. On je ostao jednako neučinkovit u tom, ali više nije imao luksuz podređivanja igre njemu u korist. S jedne strane logičan potez Hodgsona, iako ne idealan za Torresa. Liverpool je ostao bez nekoliko bitnih igrača, a Gerrard je imao stalne probleme s ozljedama što je Fernanda činilo praktički jedinom kvalitetnom napadačkom opcijom u ekipi. On, Maxi Rodriguez, pa možda Babel ili Milan Jovanović. Torres je opet zadržao pristojan golgeterski učinak (9 golova u polusezoni), makar uz nešto slabiju učinkovitost. Statistiku je prikrio ogroman volumen lopti koje je dobivao zbog tog što je bio jedini koji je nešto mogao napraviti u napadu.
Dolazimo do velikog transfera i prelaska u Chelsea. Da se naslutiti da je Torres davno prestao biti igrač koji bi vrijedio te novce. Po mojoj procjeni krajem 2009. je bio ta klasa, onda je došla prva ozljeda koljena i karijera je krenula nizbrdo. Ne mogu ovdje dati nikakav racionalan razlog za užasnu realizatorsku formu Torresa u prvoj polusezoni (manjak samopouzdanja ne smatram dovoljnim), ali ni sustav i uloga u Chelseu nije mu išla u korist. U Chelseu je bio jedini napadač u formaciji, ali sa nešto drugačijim zadaćama. Od njega se tražilo dosta igre leđima. Ne toliko spuštanja u prostor između linija, već je većinom on odlazio u kanale, ali bez brzine i sa zadaćom uključivanja drugih u igru Torres nije bio učinkovit. Fokus je s vremenom prešao na ofanzivne veznjake: Hazarda, Matu i Oscara, smanjilo se vrijeme koje će Torres provoditi na lopti, ali karijera je nastavila padati.
Što to Torres danas nudi Mourinhu/iduće sezone vjerojatno nekom novom treneru?
On nije više u stanju pretrčati nikog. Još uvijek je zadržao dobro kretanje bez lopte u smislu korištenja kanala (prostor između stopera i beka), ali postoji problem kamo s loptom poslije otvaranja tog prostora, jer dribling nije unaprijedio, a morao je. I dalje ima nekoliko trikova ponajviše baziranih na promjeni smjera, tehnika je na istoj, prosječnoj razini kao i prije. Još uvijek je loš u igri leđima. Treneri od Hodgsona, pa nadalje su tražili ovaj element igre više no što bi on želio, ali i ovdje je lako zaustavljiv. S jedne strane prava je šteta, jer Torres ima visinu. Ne mora postati Drogba u duelu, ali ako već ostale stvari idu strmoglavo, ojačati i bolje koristiti ovu stranu njegov je najbolji pick za produživanje karijere. Od ostalog kreator za druge nikad nije bio, a realizacija se povratila na prosječnu razinu, poslije problematičnog perioda poslije prvih pola godine na Stamford Bridgeu. Ovo nije dovoljno za nijedan vrhunski klub. Čak ni za igrača u rotaciji, tako da je očekivati povratak u Španjolsku. Atletico se spominje kao potencijalna destinacija zbog povijesnih poveznica, ali ponovno nije idealno mjesto (objektivno neće dobiti minute, jer dolazi tek iza Adriana, Ville i bilo kojeg novog napadača Simeone doveo umjesto Coste). Ako planira igrati standardne minute idalno bi bilo neko mjesto koje težište igre stavlja na krila (neki dribleri trebaju biti), a uz Torresa koji je najistureniji igrao bi netko između linija tko može izvući stopera van pozicije i time otvoriti kanal Fernandu. To ili neki jači klub kod kojeg će mu biti dovoljno biti rotacijska opcija.
https://www.facebook.com/GeneralPoslijeBitke?fref=nf
Četiri godine za redom smatran je ponajboljim svjetskim napadačem, Chelsea je za njega u siječnju 2011. platio rekordnu odštetu da bi Torres u kratkom roku postao proglašen jednim od najgorih kupovina nogometa. Što se dogodilo? Trudimo se pronaći racionalne razloge, ako ne kroz moj traktat onda uz vašu pomoć i raspravu ispod.
O njegovim kvalitetama i ulozi pod Benitezom
Fernanda Torresa Rafa je doveo u ljeto 2007. godine kako bi ga postavio za centralnu figuru svog napada. Prilagodio je sustav njemu, a ovaj mu se odužio vrhusnkim igrama. Torres je u to vrijeme bio jedan od najbržih napadača na svijetu. Bio je učinkovit u realizaciji prilika, dobar u snalaženju bez lopte i imao je solidan dribling više baziran na brzini i snazi nego na tehnici, ali takav je bio učinkovit. Ovo su njegove kvalitete iz tog vremena i Rafa je istu stvar iskoristio. Liverpool je u to vrijeme bio pretežito reaktivna momčad postavljena u duboku obranu, dopuštajući protivniku vođenje igre, tražeći prilike prvenstveno preko kontri. U ovakvoj situaciji Torres je ostajao bez bitnijih zadaća u fazi obrane. Njegove su se kretnje svodile tek na povremeno praćenje linija dodavanja, ali Torres je bio centralna figura Liverpoolove tranzicije. Alonso i Gerrard osiguravaju brz protok po osvojenoj lopti, a Torres bi se ubacivao u kanale između protivničko stopera i beka (mjesto u kojem se redovito otvara prostor za kontre), iskorištavao svoju brzinu i dribling, i činio fokus preko kojeg su išle kontre. Ovo je naravno u idealnoj situaciji, ali kako je većina protivnika sjedila u krilu svog golmana, ni Liverpool ni Torres nisu uvijek imali idealnu situaciju. Ipak i kod Liverpoolova posjeda Torresova se igra uglavnom svodila na kretanje bez lopte. Uglavnom Gerrard, nekad Kuyt su se spuštali između linija, igrali leđima, a Torres je ponovno lutao oko kanala i tražio prostor u 16m.
Torres ni u svojim najboljim danima nije bio kompletan napadač za taktičko poimanje nogometa. Njegova igra leđima bila je poprilično loša, dribling u situaciji gdje nije imao otvoreni prostor bio je tek na prosječnoj razini, kreativnost i kreacija za druge nikad nije ni postojala, a kretanje bez lopte se svodilo na traženje lopte u prostor. Spuštanje između linija nije bilo poželjna opcija za Torresa, tu se jednostavno nije snalazio u uskom prostoru s puno protivničkih igrača. Sve stvari koje nije morao prečesto raditi u to vrijeme u Liverpoolu.
Sljedeće dvije sezone imao je slične uvjete u igri, ali problem su postale ozljede. 2008/09 nastupio je u samo 24 prvenstvene utakmice – propustio ukupno 3 mjeseca zbog ozljede, 2009/10 nastupio je u 22 prvenstvene utakmice – propustio ukupno više od 4 mjeseca zbog ozljede, a posebno su problematični bili problemi s koljenom zbog kojeg je pauzirao u dva navrata tijekom sezone.
Za sljedeću sezonu na klupu dolazi Hodgson s drugačijim idejama, ali Torres nije isti igrač kao prije tri godine. S gubitkom vanserijske brzine njegove vrline nisu toliko dolazile do izražaja. Dribling pada na nižu razinu, kako je sporiji ni kretanje bez lopte ne dolazi toliko do izražaja, jer Torres više ne može onako ubojito iskoristiti otvoreni prostor što znači da ne zahtjeva ni poseban oprez stopera. Ostalo mu je snalaženje u 16m i realizacija. Razlika u zadaćama kod Hodgsona je najviše bila uvođenjem drugog napadača Davida N'Goga. Torres je u igri dobio više odgovornosti u igri, igrao više leđima, a to je utjecalo na njegovu slabiju formu u polusezoni. Ionako je bio slabiji igrač zbog gubitka brzine na račun ozljeda u zadnje dvije sezone, a sada je morao i puno više igrati na sve one slabije strane koje sam gore spominjao. On je ostao jednako neučinkovit u tom, ali više nije imao luksuz podređivanja igre njemu u korist. S jedne strane logičan potez Hodgsona, iako ne idealan za Torresa. Liverpool je ostao bez nekoliko bitnih igrača, a Gerrard je imao stalne probleme s ozljedama što je Fernanda činilo praktički jedinom kvalitetnom napadačkom opcijom u ekipi. On, Maxi Rodriguez, pa možda Babel ili Milan Jovanović. Torres je opet zadržao pristojan golgeterski učinak (9 golova u polusezoni), makar uz nešto slabiju učinkovitost. Statistiku je prikrio ogroman volumen lopti koje je dobivao zbog tog što je bio jedini koji je nešto mogao napraviti u napadu.
Dolazimo do velikog transfera i prelaska u Chelsea. Da se naslutiti da je Torres davno prestao biti igrač koji bi vrijedio te novce. Po mojoj procjeni krajem 2009. je bio ta klasa, onda je došla prva ozljeda koljena i karijera je krenula nizbrdo. Ne mogu ovdje dati nikakav racionalan razlog za užasnu realizatorsku formu Torresa u prvoj polusezoni (manjak samopouzdanja ne smatram dovoljnim), ali ni sustav i uloga u Chelseu nije mu išla u korist. U Chelseu je bio jedini napadač u formaciji, ali sa nešto drugačijim zadaćama. Od njega se tražilo dosta igre leđima. Ne toliko spuštanja u prostor između linija, već je većinom on odlazio u kanale, ali bez brzine i sa zadaćom uključivanja drugih u igru Torres nije bio učinkovit. Fokus je s vremenom prešao na ofanzivne veznjake: Hazarda, Matu i Oscara, smanjilo se vrijeme koje će Torres provoditi na lopti, ali karijera je nastavila padati.
Što to Torres danas nudi Mourinhu/iduće sezone vjerojatno nekom novom treneru?
On nije više u stanju pretrčati nikog. Još uvijek je zadržao dobro kretanje bez lopte u smislu korištenja kanala (prostor između stopera i beka), ali postoji problem kamo s loptom poslije otvaranja tog prostora, jer dribling nije unaprijedio, a morao je. I dalje ima nekoliko trikova ponajviše baziranih na promjeni smjera, tehnika je na istoj, prosječnoj razini kao i prije. Još uvijek je loš u igri leđima. Treneri od Hodgsona, pa nadalje su tražili ovaj element igre više no što bi on želio, ali i ovdje je lako zaustavljiv. S jedne strane prava je šteta, jer Torres ima visinu. Ne mora postati Drogba u duelu, ali ako već ostale stvari idu strmoglavo, ojačati i bolje koristiti ovu stranu njegov je najbolji pick za produživanje karijere. Od ostalog kreator za druge nikad nije bio, a realizacija se povratila na prosječnu razinu, poslije problematičnog perioda poslije prvih pola godine na Stamford Bridgeu. Ovo nije dovoljno za nijedan vrhunski klub. Čak ni za igrača u rotaciji, tako da je očekivati povratak u Španjolsku. Atletico se spominje kao potencijalna destinacija zbog povijesnih poveznica, ali ponovno nije idealno mjesto (objektivno neće dobiti minute, jer dolazi tek iza Adriana, Ville i bilo kojeg novog napadača Simeone doveo umjesto Coste). Ako planira igrati standardne minute idalno bi bilo neko mjesto koje težište igre stavlja na krila (neki dribleri trebaju biti), a uz Torresa koji je najistureniji igrao bi netko između linija tko može izvući stopera van pozicije i time otvoriti kanal Fernandu. To ili neki jači klub kod kojeg će mu biti dovoljno biti rotacijska opcija.
https://www.facebook.com/GeneralPoslijeBitke?fref=nf
http://generalposlijebitke.blogspot.com/2014/05/bayern-munchen-real-madrid-0-4.html
Uvjek na vrijeme, polufinale LP!
Uvjek na vrijeme, polufinale LP!
http://generalposlijebitke.blogspot.com/ Ω
Naslijeđe sir Bobby Robsona
Koliko ova slika ima smisla?
Koliko ova slika ima smisla?
[uredio The Phantom - 20. svibnja 2014. u 18:36]
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.
Značaj golmana za posjed i igru momčadi
Michael Vorm nije neka golmanska klasa. Igrao je u Utrechtu, bio na posudbi u Den Boschu, prije nego ga je Brendan Rodgers 2011. doveo u Swanseu u svojoj potrazi za golmanom koji je smiren u posjedu. Nije takvog bilo u Engleskoj, skauting se proširio na druge zemlje, a Vorm, bez obzira što je jedva prosjek (pa i slabiji od toga) u ostalim kategorijama, ovdje je vrhunski. Razina njegove smirenosti s loptom u nogama na razini je jako dobrog vanjskog igrača.
Zašto je Rodgers išao sve do Nizozemske u potrazi za savršenim golmanom? Ovdje smo da dokučimo značaj ovakvog tipa golmana za ekipu , čisto racionalno posložimo argumente kako bi vidjeli prednosti i slabosti koje ovaj dodatan dio slagalice donosi treneru.
Brendan Rodgers je te sezone u Swanseu favorizirao netipičan stil igre. Posjed se i prije njega koristio kao defanzivna taktika, u velikoj mjeri od strane Barcelone, još bolje izraženo od strane Del Bosqueove Španjolske, ali Swansea je kod ovog pomaknula granice još dalje. Swansea je te godine bio autsajder u ligi. Taj autsajder je u drugoj ligi, godinu prije igrao nogomet karakterističniji za Primeru. Rodgers je unutra imao dosta tehnički potkovanih igrača, nadigravali su se s protivnicima i tražili kontrolu posjeda u svakoj utakmici. Ovakav prebačaj iz konteksta u kojem si ti ipak gornja klasa kvalitete u jaču ligu gdje je Swansea jedna od slabijih, ali s istim igračima potkovanim za tehnički dotjeran nogomet popriličan je problem za trenera. Nova situacija zahtjeva prilagodbu pristupa. Morat će se braniti u puno više utakmica, a Swansea nije ekipa građena za bunkersku obranu. Uostalom, takvu nisu ni znali igrati, a zaokret i prilagodba tom tipu bi zahtijevao dosta novih igrača i izgradnju novog identiteta ekipe – stvar koju Rodgers nije želio. Kratki uvod kako bi posložio informacije u kontekst. Zašto je Rodgersu bilo racionalnije igrati kontra svih utvrđenih pravila Premier lige, nego ići u prilagodbe prema već iskušanim metodama građenja novog prvotimca po ideji Tony Pulisa.
Dakle, Swansea želi kontrolirati posjed i na višoj razini. Neizbježno će ih čekati visoki presing protivnika na loptu, a to kako bi mogli nastaviti s posjednom zahtjeva i golmana kojem igrači mogu dodati. Sa Vormom na golu Swansea ima još jednu opciju za dodavanje, što je posloženo hipotetski (formacija 4231/433) – bekovi daju širinu, stoperi stoje dosta široko, jedan vezni prilazi oko vrha 16m, tu su još ova dvojica veznjaka ispred sa dosta slobode kretanja kako bi se mogao nastaviti posjed. Kako bi protivnik mogao kvalitetno napasti ovako posloženu obranu njemu treba šest igrača. To nije kocka koju će puno trenera preuzeti. Hoće, na kratki rok, nekih 15 minuta, ali u slučaju da Swansea uspije u svom pohodu zadržavanja posjeda i što više protivničkih igrača izlazi u visoki presing, otvorit će se potencijalne prilike za okomite izlaske preko tri isturena napadača. Presing da bi bio učinkovit mora zahtijevati i povlačenje zadnje linije visoko na terenu što je popriličan rizik, obzirom da su Dyer i Sinclair brži od bilo koje obrane.
Ovo može završiti na dva načina. Prvi je da protivnik pokuša s presingom, igra to 10-15 minuta bez uspjeha, Swansea ih kazni s jednom ili dvije kontre – trener to skuži i povuče obranu, Swanseu prepusti kontrolu posjeda na utakmici. Drugi scenarij je da Swansea ne uspije savršeno mirno odigravati u obrani, zezne s nekim dodavanje i to dovede do prilike za protivnika, vrlo često i do gola.
Ovaj rizik greške u posjedu i sam Rodgers je komentirao u par navrata. Swansea nije ekipa koja može igrati dugotrajni bunker na duže razdoblje. To smo utvrdili. Izbijanje lopte iz obrane će resetirati napad protivnika, obrana ostaje u 16m, protivnički napad se produžuje, a Swansea se dovodi u situaciju bunkera, tako da čak i povremena greška koja može odvesti u primljeni gol na dugi rok je bolja opcija od izbijanja lopte protivniku. Radi se o kvantiteti napada protivnika na gol Swansea. Makar će im dodavanje u 16m dati bolje prilike, razlika je u tome što će tih prilika biti manje. Uz uvjet da posjed bude išao po planu i pokoja okomita kontra kazni visoku liniju protivnika, Swansea neće ni morati cijelu utakmicu igrati u svojih 16m. Sve to da bi funkcioniralo – potreban je Vorm. Bez njega fali jedna sigurna opcija za dodavanje i teže je zadržati loptu bez izbijanja. Vidjeli smo već da je ovakva strategija uspjela Rodgersu. Swansea je bio malo čudo, a Rodgers zaradio transfer u Liverpool.
Liverpool je drugi slučaj za ovu temu. Idealan je, jer tu imamo golmana koji može dodati u jednoj sezoni (Reina) i golmana koji to ne može u drugoj (Mignolet). Ono što se previdi u ovakvoj sezoni gdje je napad odigrao iznad svih očekivanja je to koliko je Reinina sposobnost dodavanja lopte značila za Liverpool. Svako toliko bilo kod hvatanja rezultata, bilo kao dio strategije protivnik bi izlazio na visoki presing prema obrani Liverpoola. S Reinom na golu ovaj bi presing uglavnom bio kratkog vijeka, jer Reina, Skrtel (užasan dodavač, ali sistem ovdje olakšava posao zbog dovoljno opcija), Agger, Lucas, Gerrard, Coutinho su redovito bili u toj zoni oko što je protivnički presing od 4 igrača činilo laganim zadatkom za otarasiti se. Izlaziti s više igrača popriličan je rizik obzirom da s druge strane čekaju Suarez i Sturridge. Godinu dana kasnije Mignolet je na golu. Sada su 4 protivnička igrača dovoljna, jer Mignolet neće nastaviti posjed u bilo kojem kritičnijem slučaju, već situacija dovodi do izbijanja što produžava napad protivnika, obrana Liverpoola ne stiže izaći iz 16m i imamo situaciju da protivnik vrlo lako uspijeva izgraditi dugotrajni pritisak u 16m Liverpoola. Ovo se ponavljalo u dosta situacija tijekom sezone, od Ville, Stokea, Citya… Napad je bio dovoljno učinkovit da nadoknadi problem, ali taj je svejedno ostao nerješiv za Rodgersa. Jednostavno – Mignolet nije bio dio slagalice koji odgovara. Ovdje ne umanjujem njegove druge kvalitete. Sa strane ostalih karakteristika Mignolet je bolji od Reina. Ovdje se radi o mogućnostima i razlici koju donosi golman koji zna igrati nogom.
Kao dodatan materijal imamo i video-analizu El Clasica u kojoj se vide i prednosti i nedostaci inzistiranja na posjedu.
http://www.dailymotion.com/video/xn2gn8_gary-neville-mnf-analysis-of-el-clasico-10-12-2011_sport
https://www.facebook.com/GeneralPoslijeBitke
Michael Vorm nije neka golmanska klasa. Igrao je u Utrechtu, bio na posudbi u Den Boschu, prije nego ga je Brendan Rodgers 2011. doveo u Swanseu u svojoj potrazi za golmanom koji je smiren u posjedu. Nije takvog bilo u Engleskoj, skauting se proširio na druge zemlje, a Vorm, bez obzira što je jedva prosjek (pa i slabiji od toga) u ostalim kategorijama, ovdje je vrhunski. Razina njegove smirenosti s loptom u nogama na razini je jako dobrog vanjskog igrača.
Zašto je Rodgers išao sve do Nizozemske u potrazi za savršenim golmanom? Ovdje smo da dokučimo značaj ovakvog tipa golmana za ekipu , čisto racionalno posložimo argumente kako bi vidjeli prednosti i slabosti koje ovaj dodatan dio slagalice donosi treneru.
Brendan Rodgers je te sezone u Swanseu favorizirao netipičan stil igre. Posjed se i prije njega koristio kao defanzivna taktika, u velikoj mjeri od strane Barcelone, još bolje izraženo od strane Del Bosqueove Španjolske, ali Swansea je kod ovog pomaknula granice još dalje. Swansea je te godine bio autsajder u ligi. Taj autsajder je u drugoj ligi, godinu prije igrao nogomet karakterističniji za Primeru. Rodgers je unutra imao dosta tehnički potkovanih igrača, nadigravali su se s protivnicima i tražili kontrolu posjeda u svakoj utakmici. Ovakav prebačaj iz konteksta u kojem si ti ipak gornja klasa kvalitete u jaču ligu gdje je Swansea jedna od slabijih, ali s istim igračima potkovanim za tehnički dotjeran nogomet popriličan je problem za trenera. Nova situacija zahtjeva prilagodbu pristupa. Morat će se braniti u puno više utakmica, a Swansea nije ekipa građena za bunkersku obranu. Uostalom, takvu nisu ni znali igrati, a zaokret i prilagodba tom tipu bi zahtijevao dosta novih igrača i izgradnju novog identiteta ekipe – stvar koju Rodgers nije želio. Kratki uvod kako bi posložio informacije u kontekst. Zašto je Rodgersu bilo racionalnije igrati kontra svih utvrđenih pravila Premier lige, nego ići u prilagodbe prema već iskušanim metodama građenja novog prvotimca po ideji Tony Pulisa.
Dakle, Swansea želi kontrolirati posjed i na višoj razini. Neizbježno će ih čekati visoki presing protivnika na loptu, a to kako bi mogli nastaviti s posjednom zahtjeva i golmana kojem igrači mogu dodati. Sa Vormom na golu Swansea ima još jednu opciju za dodavanje, što je posloženo hipotetski (formacija 4231/433) – bekovi daju širinu, stoperi stoje dosta široko, jedan vezni prilazi oko vrha 16m, tu su još ova dvojica veznjaka ispred sa dosta slobode kretanja kako bi se mogao nastaviti posjed. Kako bi protivnik mogao kvalitetno napasti ovako posloženu obranu njemu treba šest igrača. To nije kocka koju će puno trenera preuzeti. Hoće, na kratki rok, nekih 15 minuta, ali u slučaju da Swansea uspije u svom pohodu zadržavanja posjeda i što više protivničkih igrača izlazi u visoki presing, otvorit će se potencijalne prilike za okomite izlaske preko tri isturena napadača. Presing da bi bio učinkovit mora zahtijevati i povlačenje zadnje linije visoko na terenu što je popriličan rizik, obzirom da su Dyer i Sinclair brži od bilo koje obrane.
Ovo može završiti na dva načina. Prvi je da protivnik pokuša s presingom, igra to 10-15 minuta bez uspjeha, Swansea ih kazni s jednom ili dvije kontre – trener to skuži i povuče obranu, Swanseu prepusti kontrolu posjeda na utakmici. Drugi scenarij je da Swansea ne uspije savršeno mirno odigravati u obrani, zezne s nekim dodavanje i to dovede do prilike za protivnika, vrlo često i do gola.
Ovaj rizik greške u posjedu i sam Rodgers je komentirao u par navrata. Swansea nije ekipa koja može igrati dugotrajni bunker na duže razdoblje. To smo utvrdili. Izbijanje lopte iz obrane će resetirati napad protivnika, obrana ostaje u 16m, protivnički napad se produžuje, a Swansea se dovodi u situaciju bunkera, tako da čak i povremena greška koja može odvesti u primljeni gol na dugi rok je bolja opcija od izbijanja lopte protivniku. Radi se o kvantiteti napada protivnika na gol Swansea. Makar će im dodavanje u 16m dati bolje prilike, razlika je u tome što će tih prilika biti manje. Uz uvjet da posjed bude išao po planu i pokoja okomita kontra kazni visoku liniju protivnika, Swansea neće ni morati cijelu utakmicu igrati u svojih 16m. Sve to da bi funkcioniralo – potreban je Vorm. Bez njega fali jedna sigurna opcija za dodavanje i teže je zadržati loptu bez izbijanja. Vidjeli smo već da je ovakva strategija uspjela Rodgersu. Swansea je bio malo čudo, a Rodgers zaradio transfer u Liverpool.
Liverpool je drugi slučaj za ovu temu. Idealan je, jer tu imamo golmana koji može dodati u jednoj sezoni (Reina) i golmana koji to ne može u drugoj (Mignolet). Ono što se previdi u ovakvoj sezoni gdje je napad odigrao iznad svih očekivanja je to koliko je Reinina sposobnost dodavanja lopte značila za Liverpool. Svako toliko bilo kod hvatanja rezultata, bilo kao dio strategije protivnik bi izlazio na visoki presing prema obrani Liverpoola. S Reinom na golu ovaj bi presing uglavnom bio kratkog vijeka, jer Reina, Skrtel (užasan dodavač, ali sistem ovdje olakšava posao zbog dovoljno opcija), Agger, Lucas, Gerrard, Coutinho su redovito bili u toj zoni oko što je protivnički presing od 4 igrača činilo laganim zadatkom za otarasiti se. Izlaziti s više igrača popriličan je rizik obzirom da s druge strane čekaju Suarez i Sturridge. Godinu dana kasnije Mignolet je na golu. Sada su 4 protivnička igrača dovoljna, jer Mignolet neće nastaviti posjed u bilo kojem kritičnijem slučaju, već situacija dovodi do izbijanja što produžava napad protivnika, obrana Liverpoola ne stiže izaći iz 16m i imamo situaciju da protivnik vrlo lako uspijeva izgraditi dugotrajni pritisak u 16m Liverpoola. Ovo se ponavljalo u dosta situacija tijekom sezone, od Ville, Stokea, Citya… Napad je bio dovoljno učinkovit da nadoknadi problem, ali taj je svejedno ostao nerješiv za Rodgersa. Jednostavno – Mignolet nije bio dio slagalice koji odgovara. Ovdje ne umanjujem njegove druge kvalitete. Sa strane ostalih karakteristika Mignolet je bolji od Reina. Ovdje se radi o mogućnostima i razlici koju donosi golman koji zna igrati nogom.
Kao dodatan materijal imamo i video-analizu El Clasica u kojoj se vide i prednosti i nedostaci inzistiranja na posjedu.
http://www.dailymotion.com/video/xn2gn8_gary-neville-mnf-analysis-of-el-clasico-10-12-2011_sport
https://www.facebook.com/GeneralPoslijeBitke
Gledajuci Atletico Madrid i u nekim utakmicama Liverpool imam dojam da je 4 2 3 1 pozicijski u plitkoj obrani prevaziden i da 4 4 2 postaje svrsishodniji. Znam da se kao argument za 4 2 3 1 prije 10-ak godina govorilo da imas igraca vise u veznome redu no to vise nekako ne stoji kada se ekipe kao cijelina dosta bolje krecu. Molio bih komentar o tome i kako vas par aktivnih na temi o tome razmislja.
Talijanski nogomet
Vlašić asistirao na povratku nakon ozljede, Juriću pobjeda preokretom
SuperSport HNL
Izigrana obrana Varaždina i novi pogodak Jakupovića
Engleski nogomet
Manchester United zaslužio novi šamar, lekciju mu održao i Tottenham
![[UŽIVO] Mreže miruju nakon prvog poluvremena](/photos/_resized/515/11/0000000000515117_800_460_cut.jpg)
SuperSport HNL
[UŽIVO] Mreže miruju nakon prvog poluvremena
To je standardna evolucija nogometa i vrćenja u krug. Priča sa viškom igrača u veznom redu je nastala ili se intenzivnije počela pričati nekada kada je Barcelona, a onda i Španija preuzele primat u nogometu i okrenule ga ka posjedu. Kako je cilj spojiti i otvoriti što više trokutova onda je taj tzv. igrač viška u veznom redu postao od izuzetnog značaja. Prvenstveno jer je većina ekipa tada bila naviknuta na 442, odnosno tandem igrača u veznom redu, onaj defanzivni vezni nije imao svog čuvara pa su ekipe koje su imale trojicu umjesto dvojice u sredini terena lako dominirale utakmicom. Mourinhov prvi pohod na Englesku je uglavnom bio baziran na tome, Makelele, Essien i Lampard su imali brojčani višak u odnosu na većinu ekipa. Odgovor na to stiže spuštanjem jednog od napadača na desetku, odnosno postojanje igrača koji će držati balans, 3v3 u sredini terena je jako dobro. Nogomet dalje evoluira pa se izmišlja lažna devetka, sada ponovo ekipe koje traže loptu i posjed imaju višak, Messi (uzimam ga kao primjer) se spušta u vezni red i čini romb Busquets-Xavi-Iniesta-Messi imaju višak ponovo u odnosu na 4231, ovaj put 4v3.
Ako staviš 433 vs 4231 na papir vidjet ćeš da svi igrači su okupirani osim jednog od štopera. Tu nastaje onaj dio sa evolucijom štoperske pozicije gdje se sad od njih traži vrhunska tehnika i smisao za organizaciju, Van Gaal kaže da su upravo ti igrači danas playmakeri umjesto ofanzivnih veznih koji imaju sve manje prostora. Onda se ide sa postavljanjem veznog na mjesto štopera jer: a) nema striktnog čuvara, b) ako ekipa igra presing (a presing i veliki posjed su posljedično vezani) onda taj igrač igra tamo gdje je i navikao, otprilike na 40 metara od svog gola i više. Primjetno je da ekipe se sve manje oslanjaju na štopere koji kližu, skaču, rade sve, ali ne igraju nogom, drugim riječima ''ekipe danas imaju štopere koji ne znaju da se brane'' (Carragher).
Odjednom dolazimo u situaciju kada Barcelona iz ovog ili onog razloga gubi primat, nogomet se ponovo okreće fizičkoj dimenziji, višak igrač u sredini nije toliko potreban jer se više ne teži 60+% posjedu lopte, ali ekipe i dalje mahom imaju makar jednog štopera koji ne zna da se brani. Šta je logično uraditi? Napasti ih sa dvojicom napadača ili jednim napadačem i desetkom koji je više polušpica, nego organizator-playmaker. Ferguson je to pred svoju zadnju kampanju primijetio, doveo Van Persieja i praktično igrao 442 na gol više. Danas Klopp i Simeone se sve više okreću ka 442 jer: a) navedena evolucija igre i problem sa štoperima; lopta nam više nije toliko bitna, napadat ćemo vertikalno, b) to su primarno reaktivne ekipe čiji je playmaker protivnik, oni postavljaju visoki blok ispred protivničke zadnje linije, a da bi što efektivnije pokrili prostor ''zonskim presingom'' prema Sacchiju 442 je najbolji izbor. Opet se ta 442 kod produženog napada protivnika pretvara u 451 kad se ofanzivni vezni/jedan od špiceva vrati u blok.
Ako staviš 433 vs 4231 na papir vidjet ćeš da svi igrači su okupirani osim jednog od štopera. Tu nastaje onaj dio sa evolucijom štoperske pozicije gdje se sad od njih traži vrhunska tehnika i smisao za organizaciju, Van Gaal kaže da su upravo ti igrači danas playmakeri umjesto ofanzivnih veznih koji imaju sve manje prostora. Onda se ide sa postavljanjem veznog na mjesto štopera jer: a) nema striktnog čuvara, b) ako ekipa igra presing (a presing i veliki posjed su posljedično vezani) onda taj igrač igra tamo gdje je i navikao, otprilike na 40 metara od svog gola i više. Primjetno je da ekipe se sve manje oslanjaju na štopere koji kližu, skaču, rade sve, ali ne igraju nogom, drugim riječima ''ekipe danas imaju štopere koji ne znaju da se brane'' (Carragher).
Odjednom dolazimo u situaciju kada Barcelona iz ovog ili onog razloga gubi primat, nogomet se ponovo okreće fizičkoj dimenziji, višak igrač u sredini nije toliko potreban jer se više ne teži 60+% posjedu lopte, ali ekipe i dalje mahom imaju makar jednog štopera koji ne zna da se brani. Šta je logično uraditi? Napasti ih sa dvojicom napadača ili jednim napadačem i desetkom koji je više polušpica, nego organizator-playmaker. Ferguson je to pred svoju zadnju kampanju primijetio, doveo Van Persieja i praktično igrao 442 na gol više. Danas Klopp i Simeone se sve više okreću ka 442 jer: a) navedena evolucija igre i problem sa štoperima; lopta nam više nije toliko bitna, napadat ćemo vertikalno, b) to su primarno reaktivne ekipe čiji je playmaker protivnik, oni postavljaju visoki blok ispred protivničke zadnje linije, a da bi što efektivnije pokrili prostor ''zonskim presingom'' prema Sacchiju 442 je najbolji izbor. Opet se ta 442 kod produženog napada protivnika pretvara u 451 kad se ofanzivni vezni/jedan od špiceva vrati u blok.
Sve što je D. napisao stoji, ali postoji jedna bitna razlika u odnosu na Barcelonin posjed i okomitu igru Atletica/Borussije. Barcelona je praktično odgojila jednu generaciju koja igra nogomet na posjed. Ono što nisu imali, jednostavno su kupili. Atletico i Borussia igraju takvu igru jer je okomita igra sa fizički (ne toliko tehnički) spremnim igračima jedini način kako danas konkurirati klubovima koji bjesomučno troše enormne novce. Ako Realu, Barceloni, Bayernu i sličnima nedostaje igrač nekakvog profila, oni ga jednostavno kupe i to kupe najbolje što je u tom trenutku dostupno, odnosno želi doći u klub. Sa druge strane, Atletico i Borussia ne mogu egzistirati na taj način. Kad se pogleda profil momčadi, vidi se da su "pokrpani" na mnogo pozicija i nemaju širinu, ali su iznimno spremni i imaju pametne trenere.
Ja čak ne bih rekao da je igranje nogometa na posjed kao kod Barcelone zastarjelo. Veći je problem što su nositelji te igre već u poznim nogometnim godinama. Zlatna Barcelonina generacija diše na škrge, a teško je pokrpati momčad igračima koji bi zamjenili Xavija ili Iniestu. Lopta u posjedu je uvijek brža od igrača u trku. Stvar je organizacije i koncentracije. Slično će vjerojatno mučiti i Španjolsku u Brazilu + vremenski uvjeti. Ne bi bilo čudno da Španjolci razočaraju, a onda će svi prozivati nogomet na posjed. Razlog će trebati tražiti u starosti igrača i iznimno dugoj sezoni svih klubova iz kojih španjolci dolaze.
Ja čak ne bih rekao da je igranje nogometa na posjed kao kod Barcelone zastarjelo. Veći je problem što su nositelji te igre već u poznim nogometnim godinama. Zlatna Barcelonina generacija diše na škrge, a teško je pokrpati momčad igračima koji bi zamjenili Xavija ili Iniestu. Lopta u posjedu je uvijek brža od igrača u trku. Stvar je organizacije i koncentracije. Slično će vjerojatno mučiti i Španjolsku u Brazilu + vremenski uvjeti. Ne bi bilo čudno da Španjolci razočaraju, a onda će svi prozivati nogomet na posjed. Razlog će trebati tražiti u starosti igrača i iznimno dugoj sezoni svih klubova iz kojih španjolci dolaze.
[uredio 0viking0 - 21. svibnja 2014. u 23:05]
- Najnovije
- Najčitanije
![[UŽIVO] Mreže miruju nakon prvog poluvremena](/photos/_resized/515/11/0000000000515117_400_230_cut.jpg)
Oporavljeni Oršić ponovno na terenu, Trabzonspor glatko slavio
44 min•Europske lige
Luka Mamić ublažio poraz Varaždina u završnici
1 sat•SuperSport HNL
Manchester United zaslužio novi šamar, lekciju mu održao i Tottenham
1 sat•Engleski nogomet
Izigrana obrana Varaždina i novi pogodak Jakupovića
1 sat•SuperSport HNL
Arnel Jakupović iz slobodnog udarca načeo mrežu Varaždina!
1 sat•SuperSport HNL
Osijek strepio, ali ipak uzeo pobjedu protiv Varaždina!
2 sata•SuperSport HNL
Prvijenac Franje Ivanovića potvrdio pobjedu Royale Uniona
3 sata•Europske lige
[UŽIVO] Mreže miruju nakon prvog poluvremena
1 sat•SuperSport HNL
Igor Matanović zabio svoj prvi bundesligaški pogodak u karijeri
4 sata•Njemački nogomet
Bjelica: 'Moj Dinamo će tražiti pobjedu u svakoj utakmici, a Petković će opet biti na željenoj razini'
2 dana•SuperSport HNL
Kronologija: Pobjeda Osijeka protiv Varaždina
4 sata•SuperSport HNL
Bjelica: 'Sretan sam što imam ovako kvalitetnu momčad, boli me dva dana glava koga ću staviti u igru'
15 sati•SuperSport HNL
Vlašić asistirao na povratku nakon ozljede, Juriću pobjeda preokretom
4 sata•Talijanski nogomet
Croatia Zmijavci nastavlja s dobrim rezultatima, upisana nova pobjeda!
4 sata•Prva NL
Bjelica vraća Dinamo na stare staze, dobar nastup i uvjerljiva pobjeda protiv Lokosa
23 sata•SuperSport HNL