AceRimmer malo previše gleda košarku i pokušava donijeti nekenove stvari u nogomet sa košarkom. Međutim, to su dva jako,jako različita sporta.

Mislim tom logikom može se uvest da se igra sa minimalno 6 napadača, izbacit ofsajd i gledat utakmice sa 30 golova. Ali ako to neko oće gledat neka svrati do nekog kvarta di 6.b tako igra. 

Šta se tiče Dinama, Dinamo je zapravo igra bunker. Strogo gledajući jeste jer je čak i nakon šta su imali igrača više,nisu išli na posjed nego opet pametno nazad,a naprid na brza krila i kontre.

uspješan bunker je puno teže igrati nego bilo kakav napad. zašto? prvenstveno zato što moraš isharmonirati 10 igrača da se brane bez lopte, sinkronizirano i nadasve disciplinirano. znači genijalan trener mora imati iznadprosječno inteligentne nogometaše, fizički fantastično pripremljene da odbiju svaki napad. psihički također moraju biti na najvišem nivou jer osim izdržavanja pritiska i permanentne kocentracije tu je faktor depresije kojem se moraju othrvati. naime kad imaš loptu sretan si i zadovoljan, to je iskonski osjećaj od najmanjih nogu. 'kontroliraš' situaciju i odlučuješ gdje će biti koordiniran napad. kad je nemaš onda nemaš onaj osjećaj veselja i inspiracije iz najranijeg djetinjstva, lopte nema i ne zanima te previše. braniš svog golmana. pripremiti momčad na to je puno teže nego uštimati kojekakve automatizme u fazi napada, 'igru' je li, to je repetitivno znanje koliko god bilo dobro. ai pripremiti momčad da bunkerom odoljeva najboljim napadima svijeta, to je umjetnost, to znači biti više od trenera. zato će mourinho po meni uvijek biti veći od guardiole, pogotovo ako se gleda ostavština.

Svaka čast Mourinhovim uspjesima koje ne osporavam, vjerojatno najbolji trener za izvući rezultat. Ali tko će se za recimo 30 godina sjećati njegovog naslova LP sa Interom (osim navijača Intera naravno)?
Što se tiče ostavštine, uvijek se više pamte napadačke, atraktivne ekipe nego one koje su dolazile do trofeja obrambenim pristupom. 

Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv bilo kakvog pristupa igri, na kraju krajeva, svatko želi doći do željenog rezultata na svoj način. Ali kad si već spomenuo ostavštinu...
I ovo što pišem uopće nema veze sa tom usporedbom Mourinha i Guardiole koje su mislim već svima dosadile, nego govorim općenito.

ti se šališ ili? 

ja ću pamtiti dok sam živ kako je lucio strpao u džep jednog od najvećih napadača ikad -drogbu u milanu. ni jedan zračni duel nije dobio, nijedan- ej drogba! pa spektakularno branjenje s igračem manje u barceloni, onu obranu cesara messiju, pa eto'o na beku je već uvriježena fraza u nogometnom svijetu. a finale tek, diego fucking milito 2 gola. lako moguće  jedan od najspektakularnijih pohoda ikad.

nadam se da se šališ 

Apsolutno. Taj trofej je cisti trenerski genij kojeg su fanaticno slijedili njegovi vojnici, igraci.

Pamtit cu i proslavu prolaska na camp nou od strane mou-a kao i kasniji rastanak sa materazzijem.

Edit: one of the greatest stories ever told.

teško mi se naviknuti na "novog" Potapenka pa nikad ne znam jesi li ozbiljan ili trolaš 

međutim, meni je taj naslov Intera stvarno jedan od najdražih, baš u inat nogometnim "čistuncima" koji su svi smatrali da bi pobjeda Barcelone u polufinalu bila "pobjeda nogometa"...no ako ćemo o "greatest stories ever told" onda mi je finale iz 1999. i dalje bez konkurencije na prvom mjestu 

Kako kad. Sad sam ozbiljan.

Kao veliki simpatizer intera uzivao sam u svim fazama tog pohoda.

A sto se tice 99te tada sam poceo simpatizirati United tako da...

Meni je zao back to back LP-a i poraza u finalu od Barce. Kakva bi to prica bila, od gola Kikija Portu (jednog od najboljih golova svih vremena), pa trpanje Arsenala, eh da je bilo jos hobite naguzit...