Jel to bilo prošle godine pred meč Arsenal-Dinamo ?

 

nemam pojma, osamdesetih?

 

Zanimljivo, ti spominješ razdoblje nakon 1975. godine kad se Hajdukova zlatna generacija počinuje osipati, te kad Dinamo s tada poletarcima Zajecom, Kranjčarom , Bogdanom Mustedanagićem, Bručićem itd, počinje polako ali sigurno kročiti prema vrhu yu nogometa. Istina, Dinamo je 70-tih bio slab, ali opet ne kao Hajduk 60-tih koji se tih godina borio za opstanak a jednom su čak i proširivali ligu samo da na padne u drugu ligu. Dinamo je početkom 70-tih ušau u krizu rukovođenja budući da je nakon sloma hrvatskog proljeća smijenjena cijela uprava Dinama, a najveći gubitak je bio u smjeni Otta Hoffmana krajem 50-tih i početkom 60-tih najboljeg menađera u ondašnjme yu nogometu koji je znao u Dinamo dovesti prave sponzore te tako stvoriti financijsku konstrukciju za zadržavanje ključnih igrača te dovođenje nekih kvalitetnih sa strane ukoliko je to naravno bilo moguće. Uglavnom, u razdoblju za koje ti govoriš Hajduk nije puno bolji od Dinama. U sezoni 1978/1979 DInamo i Hajduk se bore za prvo mjesto i to Hajduk predvođen na klupi s povratnikom Ivićem te Dinamo na čelu s ambicioznim i čvrstim Vlatkom Markovićem koji je prije toga stvorio onu čuvenu zagrebovu generaciju koju su zvali " mali Ajax" te koja je imala sve predispozicije da dominira i u prvoj ligi. U toj sezoni Hajduk nije bio jači od DInama na terenu, ali je zato bio jači u igrama izvan terena. Naime, u prvom kolu te sezone Dinamo je igrao protiv Rijeke u Rijeci izgubio 1:2,ali se poslije te utakmnice žalio zbog toga što je za Rijeku igrao Edmond Tomić koji je u toj sezoni došao iz prizrenske Lirije te je iz druge lige vukao 2 žuta kartona tako da nije imao pravo nastupa u toj utakmnici. Sasvim opravdano, natjecateljska komisija FSJ-a je tu utakmnicu registrirala 3:0 za Dinamo. Međutim,kad se prvenstvo zahuktalo te kad je Hajduk vidio da mu je DInamo glavni konkurent za naslov prvaka, nahuškao je Rijeku da se žali na tu odluku iako bodovi s te utakmnice Rijeci nisu ništa a značili jer je bila prikovana za sredinu ljestvice. Koristeći svoje veze Hajduk je uspio ishoditi novu odluku a ta je bila da se utakmncia registrira rezultatom kojim je i završila, znači 2:1 za Rijeku. Ta nova odluka se mogla pobijati samo tužbom sudu Udruženog rada što je DInamo i napravio, ali se Hajduk preko svojih beogradskih veza potrudio da se odugovlači tja postupak tako da je presuda u korist DInam donijeta tek nakon dvije godine.

Ono što je još oblilježilo tu sezonu je svakako bio i zimisli prijelazni rok u kojem inatljivi Šajeber i Jerković nisu htjeli pustiti Božu Bakotu tada najbolje desno krilo u Jugoslaviji da pojača Dinamu, te Markovićevu gentlemenstvo u odnosu na Hajduk. Naime, zbog neispunjenih financijskih obveza Hajduk je te zime napustio njegov napadač Slaviša Žungul, dok je hajdukov libero i najpouzdaniji igrač obrane Luka Peruzović ušao u svađu s hajdukovom upravom zbog toga što mu nisi dodijelili obećani stan. Peruzović je htio prijeći u Dinamo i to je već bila gotova stvar budući da je Dinamo imao svoje simpatizere među direktorima građevinskih tvrtki u Zagrebu koji su baš za DInamo u tadašnji zagrebačkim novogradnjama gradili katove na crno i davali DInamu te stanove na raspolaganje. Međutim, Vlatko Marković je htio da se poštuje globalni dogovor između DInama i Hajduka o tome da igrači iz jednog kluba u drugi mogu prijeći jedino sporazumom njihovih uprava, tako da nije htio ni čuti da Peruzović pojača Dinamo. U nastavku sezone Dinamo je igrao odlično, te pobijedio Hajduk u derbiju na staroj plinari rezulatom 2:1 , onom čuvenom bombom Vabeca u rašlje negdje minutu prije kraja. U toj utakmnici DInamo je Hajduk stvarno očitao lekciju iz pravog nogometa. Naime, Vlatko Marković je postavio igru tipično, bosanski šeretski. DInamo je igrao cijelu utakmnicu na kratke pasove po zemlji prvom slobodnom igraču  a u obrani čvrsto po sistemu dinamov vezni obrambeni igrač odmah uz hajdukovog bez slobodnog prostora. Takva taktika je izluđivala igrače Hajduka koji su na terenu djelovali totalno nemoćno. Frfa Mužinić je pokušao isprovocirati Peru Bručića, velikog znalca i trkača ali ga je omaleni Bručić išamarao na terenu kao osnovnoškolca. Nikad neću zaboraviti konferenciju za tisak nakon utakmnice, onu snuždenu Ivićevu facu i radostan šerestki Markovićem osmjeh te njegove riječi da je Hajduk na terenu djelovao kao neka nižerazredna momčad koja samo napucava loptu. Nakon toga, svi su DInamo vidjeli kao novog prvaka a u novinama su se već spremale reportaže o DInamu. Međutim, Dinamo ostalo je još 6 kola do kraja.

Dinamo je igrao tri utakmnice kod kuće te tri utakmnice vani te je neplanirano ostao bez bodova u Nišu protiv slabog Radnčkog koji je tu utakmnicu igrao kao da se radi o finalu kupa prvaka iako mu ona ništa nije značila. Igralo se po velikoj vrućini. Dinamo je pritiskao Radnički koji je igrao bunker te iz dvije konte u prvom poluvremenu zabio dva gola za 2:0. U drugom poluvremenu je Dinamo još više stiskao ali je uspio samo smanjiti na 1:2. Na kraju tog prvenstva Hajduk i Dinamo su imali jednak broj bodova ali je Hajduk bio bolji na gol razliku. Kasnije ću još nešto napisati i o zadnjem kolu tog prvenstva.

 

naravno da moze... ovo je forum i, fala bogu, svatko ima pravo na svoje misljenje