Mile je napisao/la:
Kauboj je napisao/la:
rookie je napisao/la:
Dakle, da... Hajduk je možda prepoznatljiviji od Dinama, u Srbiji, to je očito... Al u svijetu
Vidi cijeli citat
Rookie, nažalost, to je istina. Za Hajduk je čuo svaki malo obaviješteniji pratilac nogometnih zbivanja. Dok za Dinamo, što se toga tiče, su čuli uglavnom oni koji znaju i za Rijeku i Varteks. Vjerojatno je to zato što je Dinamo najveće svoje europske uspjehe, osim onih iz doba Beatlesa, ostvario pod drugim imenom. Kužim da si emocionalan, ali ovo je jednostavno - činjenica. Hajduk i Zvezda su jedini općeprepoznatljivi klubovi iz ex-Yu.
I druga stvar koju si rekao, ono za Zvezdu, ja ne znam kad se takva slika o njoj stvorila. Vjerojatno zato što je Arkan par godine bio vođa njihovih navijača. Ali Zvezda je uvijek bila oličenje Jugoslavenstva. S velikim J. Od Vardara pa do Triglava. Možda ti u Zagrebu nisi imao dodir sa toliko navijača Zvezde kao ja u Sisku, ali vjeruj mi, nebrojena puta sam čuo da Zvezdaš (često imenom Samir, Tahir, Adnan...) kaže "ja ne mogu razumjeti da netko može biti Jugoslaven a da ne navija za Zvezdu." (Jugoslaven u smislu da živi u Jugoslaviji.) Dok na primjer jedan od dvojice u razredu koji su navijali za Partizan je u trećem razredu, s 8-9 godina dakle, kad je većina od nas na satu učila razliku između naroda i narodnosti, izjavio ponosno "ja sam Srbin, i moj tata je Srbin, i njegov nadimak na poslu je Srbo." Pa sad ti vidi.
Vidi cijeli citat
E kad si već spomenuo navijanje u Sisku, ovdje se dogodila jedna specifična situacija... prije rata bilo je polovica navijača Dinama, pola zvezdaši i partizanovci(puno više zvezdaša),... hajdukovaca je bilo nekoliko i moglo ih se imenom i prezimenom nabrojat.... jer situacija je bila ak si dinamovac Hrvat si dok su delije i grobari bili Srbi kojih je u Sisku onda bilo jako puno, te jugoslavenski orijentirani Hrvati... Hajduk onda nije ništa predstavljao, bio je to klub iz daleke i prijateljske Dalmacije čije bi navijače sreo ljeti kad bih išao na more... uvijek su se vodile žestoke prepirke samo na relaciji Dinamo-Zvezda, to je o mom gradu bilo jedino i najveće rivalstvo...
Onda dolazi rat, a sa njim odlazi puno Srba u svoju otadžbinu.. i na nekoliko godina se situacija što se tiče nogometa i navijanja skroz smiruje, da bi negdje 94-95, sa onim hajdukovim uspjesima odjednom bivši delije i grobari postali teški torcidaši, a sa saobom su povukli i ekipu koja je bila navijački neopredjeljena, te počeli fanatično navijat za Hajduka... meni koji sam cijeli život u nogometu i pratim sve navijačke pokrete to je bila tak tragikomična situacija, jer to njihovo navijanje je bilo na granici bahatosti i arogancije, kao kakav Dinamo, sranje od kluba, kak možeš za njih navijat, itd... I dan danas ih još ima dosta tih koji su pred 10tak godina odjednom počeli drukat za Hajduka... Kako je bilo prije žestoko rivalstvo sa Zvezdom, tako se odjednom sa istim ljudima moralo stvoriti rivalstvo sa Hajdukom... Jer Dinamo im je uvijek bio trn u oku, a Hajduk koji do tad nije ništa predstavljao, postao je predmet pomoću kojeg će izbacit svu svoju frustraciju i nekakav revolt prema Zagrebu kao gradu i Dinamu kao klubu... da ponovim, tragikomedija...