Čestitke Dinamu! I drago mi je zbog nekih igrača, prije svega vratara Eduarda. 

A što se same tekme i RBS tiče, to je nešto nevjerojatno? 87 minuta, cijelo vrijeme dok je Dinamo bio u poziciji da lovi rezultat, ovi su bili stalno fokusirana da što prije dojuri jedan ili dvojica njihovih do Dinamovog igrača kod kojeg je lopta, to su radili cijel utakmicu, nakočito od 22. do 87. minite dok su branili prednost. 
Nevjerojatno nešto, s tim kratkim dodavanjima i njihovo pokrivanje prostora koliko su zbijeni a pokretljivi. Snage im nije manjkalo. Naravno, nisu bacali snagu bez veze, ali uvijek su imali snage na brzinu doletjeti do dinamovog igrača, a cijelo vrijeme su imali taj zgusnuti raspored svojih igrača. U prvom produžetku su se "razbježali", nisu više toliko zbijeno stajali, morali su više koristiti dugačke lopte, a tu je i veća mogućnost za pogrešna dodavanja, a time i za izgubiti loptu. Tu je Dinamo normalno funkcionirao. A u drugom produžetku se RBS ponovo zbio, samo sada na 20 metara od Dinamovog gola, pa bilo ih je po petorica u na najisturenijoj liniji, plus još tri koji subili  na 35 od Eduardovih vrata. Na njihovoj polovici terena, po dva stopera i vratar na 30-35 metara od gola. Kod izvođenja onog kornera, "čak" ih se pet vratili u svoj šesnaesterac.