Na stranu sad činjenica što je City cijelu ovu sezonu takav kakav je, ali jedno mi je neshvatljivo. I to bih pripisao Guardioli. Čovjek kao da ne zna prepoznati i osjetiti situaciju na terenu. Vodiš 2:1 u završnici, imaš protivnika koji je relativno zadovoljan rezultatom i ne juri pošto-poto gore da bi izjednačio. Pa zašto ne staneš na loptu i uzmeš tu minimalnu pobjedu? I dobro, primiš taj glupi gol, ali i dalje je 2:2 korektan rezultat, nema više gola u gostima, krećeš od nule u uzvratu.
Vidiš da protivnik samo čeka kraj, ne pokazuje nikakve ambicije za napasti, vadi najboljeg igrača, i ti opet srljaš. Kod rezultata 2:2 u sudačkoj nadoknadi obrana ti stoji na centru, a znaš da je Real rođen za takve situacije. Čemu takav rizik? Ovako si, ne samo u zaostatku, nego si i psihički opet potonuo. Taj element City nikad nije imao, da prepozna situaciju i prihvati ponuđeno, nego su uvijek išli do kraja. Kad su bili na vrhuncu, to ih nije toliko pogađalo jer su svakako pobjeđivali, ali sad baš dolazi do izražaja. Kad protivnik izjednači, oni su toliko izvan sebe, pogube se, i htjeli bi odmah vratiti prednost, i samo se još više pokapaju.