misli 21.stoljeća....
ova utakmica me podsjetila na zgodu kad sam devedesetih bio na gostovanju kod moje tadašnje djevojke Jarmile...
nakon što smo se na vratima srdačno pozdravili,popili smo par žestokih pića i tada naoko prijateljska takmica odjednom se poprilično otvorila.oborio sam je na madrac,preuzeo naglo inicijativu i efektno u par navrata poentirao.....
uz uzdahe i stenjevačku klapu zatražio sam odmor radi velike nužde.sjeo sam na školjku i žurno tiskao đubar iz crijeva što je na kraju bilo kobno.naime u želji da se što prije vratim na karanje,čmarni mišić je ocvikao balegu napola i s tim osjećajem poluprazna dupeta sam ponovno umetnuo jednookog u Jarmilino okno.u toj silnoj nelagodi polako sam gubio inicijativu i Jarmila me isisala cijelog,posramila me predamnom samim.osjećao sam se ko jebač bez pokrića,bez škole i papira,a Jarmila me napucala ko pseto....
i eto tih jebenih petnaest minuta pauze me koštalo ko danas Liverpoola
[uredio abidal anebi - 18. svibnja 2016. u 23:12]