Da , i to su isti ti ljudi koji idu i na Eurosong , koncerte i raznorazne dogadaje i spektakle radi provoda i zabave da se mogu pohvaliti sa selfijima na fejsbuku i sl.

To je za mene osobno strani svijet s kojim nemam apsolutno nista , nisam tako odrastao niti osobno poznajem nekog takvog ali naravno na njima se najvise zaraduje. 

Potraznja je takva , tako je kako je samo ja u tom svijetu kako vec rekoh ne zivim niti me zanima.

Nego kao sto kolega rece neka njima superliga a nama sirotinji ova Uefina natjecanja i svi zadovoljni.

tri stvari

podjelom na Superligu i Uefina natjecanja, ta ista Uefa ostaje bez sponzora, TV novaca i bez mogućnosti i volje financirati sirotinju

imali bi Superligu i imali bi natjecanje za ostatak nešto tipa FIBA Cup koji apsolutno nikog ne zanima i kojeg hrvatski klubovi odbijaju igrati jer im je nezanimljiv i skup

po meni je osnovna stvar zadržati mogućnost da prvak Islanda ima priliku biti prvak Europe. Kreće od prvog pretkola, ali ima šansu

sad će netko reći da nema baš nikakve šanse, ali nije imao niti 1984/74/64, pa su to danas zlatna vremena

što se tradicije tiče, to je vrlo sklizak teren jer nešto što je tradicionalno 1980, ne mora više biti tradicionalno 2020 ili nije bilo tradicionalno 1960. Dva primjera

Union St.Gilloise se bori za naslov u Belgiji i sve puno priče a tko su ovi, nikad čuo i slično. Odeš vremeplovom u 1970. i svi te čudno gledaju na takvo pitanje jer je to najveći belgijski klub. Club Brugge? Tamo neki klubić iz Flandrije. Cercle Brugge je glavni klub u gradu. Koja je onda njihova tradicija, ona današnja kada nitko ne zna za njih ili ona iz 1970?

drugi primjer: plakalo se i naricalo tu nad sudbinom Parme i kako su ispali u treću ligu i kuku lele etc. Ta ista Parma kada se pojavila početkom devedesetih je bila talijanski PSG, klub koji se pojavio niotkud, odjednom dobio ogroman novac, počeo kupovat igrače - sve to u 20. po veličini gradu u Italiji. Nisu Crespo, Veron i Zola došli iz omladinske škole Parme. Danas su tradicijski klub. 1990. su bili Carpi na steroidima

U ovom sistemu euro natjecanja imamo problem termina i broja utakmica. Veliki klubovi žele veći broj utakmica, a vezano za termine je za mene veći problem sustav kvalifikacija koji počinje prerano.

Kako to riješiti? Već sada imamo princip da se euro natjecanja igraju kroz tjedan, a nacionalna uglavnom preko vikenda. To pokazuje da bi mogli imati dva paralelna sustava, ali pod uvjetom da nacionalne federacije sve svoje utakmice (liga i kupovi) igraju preko vikenda.

U tom slučaju bi mogli imati dva, tri ili četiri ranga europskih liga, za koje ne bi postojale kvalifikacije, koje bi funkcionirale kao klasične lige, a najniži rang tih liga bi se popunjavao iz nacionalnih liga po nekom ključu. U tom smislu bi Uefa morala odobriti i formiranje regionalnih liga ako za njih postoji interes.

Tako bi pomirili želju velikih za najjačim natjecanjem, ali u kojem postoji protočnost, zadržali nacionalne lige i izbjegli glupe kvalifikacije koje počinju u lipnju,  a također i kontrolirali broj utakmica.

Znam da ovo djeluje kao utopija, ali ovo je samo moje razmišljanje, a potaknuto time što mi se ovaj sustav koji imamo sve manje sviđa.

Ok, ali se pretjeruje s "oni i sirotinja".

Kaj je s cjelokupnim njemačkim nogometom? Preostalim šanjolskim, talijanskim, engleskim i francuskim klubovima. Europski nogomet nisu tih 12 klubova. Evo sam si napisao da stvari dolaze i odlaze. Misliš da se ne bi nakon nekih kriznih 10ak godina opet polako počelo dizati. nogomet ne može umrijeti. Čak i da propadne 90% klubova u europi, drugi dan će drugi doći na njihovo mjesto.

Ok, možda sam u krivu, iskreno nisam prije imal niš protiv većine tih klubova. Al kad su ovaj senilac Perez i njegov protege Agnelli počeli plakat u stilu da im milijarda godišnje nije dosta za njihove budžete i onda im je genijalna bila ideja - idemo osvnovat vlastitu ligu umjesto - idemo malo racionalizirati poslovanje. Pitati dal baš trebamo ovo ili trebamo baš onog platiti 598 milijardi eura. Ma općenito svaki njihov javni nastup il intervju vezan uz ovo je bio kao "case study" ljudi potpuno odvojenih od realnosti i ostatka čovječanstva.

Ja neću suzu pustiti u slučaju propasti nijednog od 12 s popisa, štoviše. Po meni je UEFA barem jednog od navedenih trebala izbaciti iz svojih natjecanja na minimlano 5 godina, čisto ko primjer ostalima (Juventus ili Real kao predvodnike)

@en_passant

Meni ne zvuči ko utopija xD Draž europskog natjecanja mi je u tome da je strukturirano ko neko europski ili svjetsko prvenstvo. Moraš se kvalificirati, onda imaš grupnu fazu gdje s nestpljenjim isčekuješ izvlačenje. Ako prođeš ulaziš u knock out fazu. Osobno mi se užasno čini onaj sustav koji uvode za dvije godine.

Po pitanju regionalnih liga. Ko voli... U našem slučaju, ako misliš na ex-yu, nikada više pa ni onda. Čak ni sa drugima. Liga 10 je odlična i iskreno ne bi ju mjenjao za niš na svijetu. Čak i da se ta druga regionalna igra paralelno u uefa terminima, već sam napisao da mi se ne sviđa ligaški ustroj takvog natjecanja. Ono kaj sam pisao da bi mi bilo super je da par država spoji svoje kup natjecanja.  Recimo hr-slo-hun kup.

Vjeko, niti ja nisam za regionalnu ex-yu ligu, to nam ne treba,

Također, definitvno bih uvijek zadržao našu HNL u kojoj bi igrali svi naši klubovi.

Razmišljanje o regionalnim natjecanjima mi je bilo ovakvo. Ako bi imali tri europske lige u kojima bi preko tjedna igrali Dinamo, Hajduk, Osijek, Rijeka, Oni igraju i preko tjedna neku euroligu. Ostali klubovi iz HNL nemaju utakmice preko tjedna, a u tom smislu za njih bi mogli imati neka takva natjecanja. HNS bi mogao odabrati zemlje s kojima će igrati.

Naravno da nisam išao u analizu i detalje.

Imao sam ja unazad par godina post u kojem sam razradio kako bi izgledalo da se klubovi koji se ne plasiraju u međunarodno natjecanje skupe s drugima iz okolnih zemalja i igraju svoje natjecanje u tim terminima ali dobro se pisalo u smislu - da li imaju oni interes i želju za tim, koja bi im bila motivacija iza toga i tko bi to financirao. Da li bi tako nešto privuklo dovoljno gledatelja da bude isplativo. Da li naši klubovi mogu ouopće držati takav ritam.

Vezano za tradiciju, ništa nije vječno, pa u tom smislu nije vječno niti da će jedna Parma uvijek biti klub koji nema tradiciju. Kroz vrijeme takav klub dobije značaj za lokalnu zajednicu, simpatije navijača iz drugih krajeva ili zemalja. Parma je i za mene bila nepoznanica i uljez, ali klub koji je godinama igrao značajnu ulogu u europi, za koji su igrali Zola, Asprilla, pa i naš Stanić je stvorio ime i postao značajan.

Isto to, pa i više vrijedi za PSG.

Teško je povući jasnu liniju kada je neki klub postaje značajan u europskim ili nacionalnim okvirima.

To se možda najbolje vidi po brojnosti navijača, meni je trenutno simpatičan BFC Dynamo Berlin, iako se za taj klub vežu mračne konotacije iz doba DDR-a. Oni su bili umjetan režimski klub, ali sada imaju tradiciju. Volio bih ih vidjeti u Bundesligi jednog dana.