Hrvatska liga je prilično "mekana", od duela do intenziteta i općenito fizičke spreme, to je po meni glavni problem, a ne što nam suci sjeckaju igru.

Kad imaš dobru ekipu koje može pratiti europski ritam neki random sudac je tu najmanje bitan, prilagodiš se njegovom kriteriju i igraš čvrsto. Sve se svodi na kvalitetu.

Rijeka je u europi imala top suđenje u 90% slučajeva. Ovako na prvu sjećam se dvije velike pogreške u zadnjih 10 godina (50 + utakmica). Salzburgu poništen gol na rujevici, a ristovski leži na gol aut liniji i vešoviću poništen gol u liegu zbog nepostojećeg zaleđa..

Ma slažem se, ali mislim da suci nisu ključni problem.

Recimo ove sezone bilo je dosta sudaca koji su puštali igru kao strukan i bel, dosta kartona su oprostili, ali to ovakvim igračima malo koristi.

Oni i dalje trčkaraju, a ne šprintaju, ne pritišću igrača nego stoje 3 metra od njega i dalje ne mogu istrpiti duel.

Kad ti dođu neki skandinavci ili ekipa koja igra čvrsti nogomet tipa češka, škotska i slični, opet će se odbijat od njih i širit ruke i proklinjat "kriterij suđenja". Po meni problem počinje u omladinskim školama i upornom potenciranju hrvatske tehnike nauštrb ostalih segmenata nogometne igre..

to s padanjem i sucima je "tko je bio prvi: kokoš ili jaje" pitanje

kod nas su i igrači i suci i navijači naviknuti na to da je svaki kontakt faul, svaki faul minimalno žuti karton, a svaki muški prekršaj je crveni, mesarija i slično. Gledajući HNL mi se često čini da gledam košarku. Doslovno svaki kontakt svi staju, gledaju suca, čekaju zvižduk, navijači užasnuti grubošću

Slazem se s ovim o fizikalijama i sucima. Medutim ima tu jos jedan veci problem a to je mentalitet ljudi s ovih prostora.

Nekad nismo previse zaostajali fizicki sve do 20-og stoljeca ali se nogomet naglo promjenio i postao je ozbiljniji/profesionalniji. Dok si nekad mogao piti , pusiti + igrati na visokom nivou , sad je to jednostavno nemoguce. A ljudi ovdje najvise vole sjedati negdje u kaficu , uzivati i pametovati umjesto kao npr. C.Ronaldo ostati do ponoci vjezbati    ( cast izuzecima).

Na kraju krajeva u ovoj nasoj ligi ti je sasvim dovoljno da se setas po terenu , tu i tamo odsprintas nesto itd. jer je pola lige na jako niskom nivou sta znaci da se naviknes na to. A kad dodes u Europu dozivis sok jer si iznenaden tj. nisi navikao igrati protiv takvih (Osijek - CSKA dobar primjer) i tako se desavaju iznenadenja protiv nominalno slabijih ili slicne kvalitete. A protiv jacih da ne govorim.

Kad bi recimo Hajduk igrao 15 utakmica protiv Man.Citya rezultati bi bili sve bolji s obzirom na odigranih dvoboja. Jer se naviknes na taj ritam i kolicinu truda kojeg moras uloziti protiv takvih.

Zato je Dinamo tu gdje jest i dosao je do toga da tu i tamo moze nekoga jakog pobjediti ali je zato morao ici krvavim putem. Na pocetku je bio predmet sprdnje u LP , pa cak i u EL.

Zavrsio bih jednom izjavom Sammira :

' Tek sam naucio sta je profesijonalni nogomet kad sam otisao u Getafe'

I to dolazi od bivseg igraca Dinama a kakvi su tek ostali.

Najbolje se ta fizička sprema, mekoća i tolerancije iste vidi kad ovde karijeru dođu spašavat igrači tipa Ćorić, Murić i Caktaš koji bi se van HNLa svagdi odbijali ko loptice u squashu i ne bi in statistika bila vele vridna spomena ko ovde. Ovde više prolaze haklovi i malonogometne finte nego u većini top 20 liga Europe...