U 56. minuti, kad je Manchester United vodio 1:0 i bolje stajao na terenu, isključen je Nani. Za takav (bilo je prilično očit, nenamjerni) prekršaj u Premier ligi vrlo vjerojatno ne bi dobio crveni karton, ali te je večeri na tribinama Old Trafforda sjedio šef sudačke organizacije Pierluigi Colina i turski sudac Cüneyt Çakir bio je pod pritiskom da se dosljedno drži naputaka o zaštiti igrača.

Graham Poll, bivši engleski sudac kojeg je zauvijek obilježilo davanje tri žuta u jednoj utakmici Joeu Šimuniću, u svojoj je kolumni za Daily Mail napisao da se elitni UEFA-ini suci sigurno nisu čudili Çakirovoj odluci te da je ona sasvim u skladu s preporukama. Možda nam se to ne sviđa ili čini nelogičnim, ali takva su danas pravila.

Mourinho je istog časa vidio put do pobjede kao na dlanu i bilo mu je jasno što treba učiniti. Za to se, uostalom, pripremao posljednjih godinu dana i zato je doveo Modrića. Nije mu trebao ništa posebno objašnjavati, samo reći nešto poput: 'To je to, Luka. Hic Rhodus, hic salta!'

Ali što je to Jose vidio?

Defenzivno je najznačajniji posao obavio Danny Welbeck, koji je potpuno pokrio Xabija Alonsa i nije mu dopuštao izgradnju napada. S najvećom slobodom na lopti tako je ostao Khedira, koji je ipak najmanji kreativac od svih Realovih veznjaka. Takva taktika je u velikoj mjeri u neutralizirala Mourinhovu momčad, koja je morala ganjati rezultat, što je opet Unitedu donijelo bolju i bržu transformaciju iz obrane u napad.

Međutim, sve se promijenilo kad su domaći ostali s desetoricom. Budući da je bilo još prerano i preopasno da se United posve povuče, Mourinho je ispravno procijenio da će Ferguson ostaviti Van Persieja u špici barem još neko vrijeme. To je značilo da će Welbeck morati mijenjati poziciju, što će dati više prostora ili Xabiju Alonsu ili Arbeloi. Situacija je zahtijevala momentalnu reakciju, a Mourinho je jednim potezom pokrio obje moguće opcije: umjesto Arbeloe je u 59. minuti ušao Modrić, silno energični Khedira prešao na desnog braniča, a Xabi Alonso na njegovo mjesto.


I tu se, napokon, pokazao pravi razlog zašto je trener Real Madrida toliko želio Luku. U prošloj sezoni Lige prvaka ispao je od Bayerna u utakmici u kojoj je Toni Kroos odigrao ključnu rolu. Kao ofenzivni veznjak, on se spuštao dublje u vezni red te omogućavao bolji prijenos lopte i brzi izlazak prema naprijed kad su Bavarci imali loptu, a čovjeka više u sredini protiv Khedire i Xabija Alonsa. Mourinho takvog igrača nije imao: pokazalo se da Özil ne posjeduje takvu pozicijsku polivalentnost i taktičku disciplinu, što je krajem prošle i početkom ove sezone izazvalo određene napetosti u odnosima između njega i trenera, Nuri Şahin nije se dokazao kao rješenje.

Općenito, Luka Modrić je igrač koji može zaigrati na bilo kojoj poziciji u Realovom veznom redu: on je to ove sezone i radio, što je dodatno otežalo i usporilo njegovu asimilaciju u momčad. No, konkretnije, on je igrač koji može zadržati loptu, kvalitetno je prenijeti te u oba smjera stvoriti (ili, u ovom slučaju, iskoristiti) prednost u sredini terena. Poslije dugog razdoblja prilagođavanja i uvježbavanja, Mourinho je znao da je Luka spreman. I dao je njemu, a ne Özilu, da realizira preokret. Evo ti: Hic Rhodus, hic salta.

U minutama od 59. do 71. mogli ste primijetiti kako Modrić u svakoj akciji traži loptu, čak rukama gestikulirajući prema svojim nogama. Bio je strašno napaljen i samouvjeren kao nikad dosad u Realu. Dolazio je iz drugog plana na rub šesnaesterca te šakom i kapom dijelio precizna dodavanja – samo je jednom pogriješio u predaji lopte, od ukupno 35 pokušaja u pola sata nastupa. Zabio je i gol iz fenomenalnog poteza, pokrenuo akciju za 1:2. Četiri puta se driblingom riješio igrača, a nitko drugi iz obiju momčadi nije isto napravio više od dva puta tijekom cijele utakmice.

Izgledalo je kao da ga je Mourinho 'pustio s lanca'. U neku ruku i jest, jer za ovo ga je pripremao čitavo vrijeme: Luka je donio odlučnu prednost koja je definitivno okrenula momentum u korist Real Madrida, koji sada s novom energijom i samopouzdanjem očekuje završnicu Lige prvaka. Ne radi se samo o psihologiji, nego i o imidžu i velikom novcu koji je u igri, sve i da Modrić više ništa značajno ne napravi za klub, sinoć je ostvario očekivanja zbog kojih je doveden i opravdao uloženi novac. Ili, kako je to na Twitteru slikovito rekao kolega Boris Jovanović: 'Taman da od sutra počne raditi kao kustos u Realovom muzeju, večeras im se isplatio za sve pare...'.Nakon drugog gostujućeg gola, Mourinho je u 71. hladno uveo Pepea umjesto Özila i zatvorio utakmicu. Sve to prije nego što je Ferguson išta napravio – odnosno, očajnički nabacao još trojicu ofenzivaca (Rooney, Young, Valencia), nakon čega je Mou samo zijevao: nastavak nije bio baš onoliko elegantan koliko se nadao, ali prave opasnosti nije bilo.

Na kraju, pozdravio se sa sir Alexom i napustio travnjak prije isteka vremena. Naravno, i to je bilo unaprijed predviđeno i planirano, baš kao i sve ostalo što radi. Kasnije je rekao da je bolja momčad izgubila – mnogi će tu iznenadnu pristojnost i fair play pripisati želji da zamijeni Fergusona na Old Traffordu, ali vjerojatno neće biti u pravu. Uza sve svoje isfuravanje i egoizam, Mourinho je rijetko kada bio bilo što osim realan; ovo je bila velika taktička bitka koju je dobio tek kad se pojavila neočekivana i (možda) nepravedna prednost. Sigurno bi mu bilo puno draže da je dobio u ravnopravnoj borbi.

Ovako je to bila prije svega rutina i lovački instinkt kad je namirisao krv. Da će Modrić donijeti pobjedu u takvoj situaciji, znao je još dok je trčkarao po White Hart Laneu moleći da ga puste – samo je trebalo Luku pripremiti za to.