Jako cijenim antonija contea kao trenera. Ne toliko zbog rezultata ili nogometne karijere ili štajaznamčega, nego naprosto zato šta mu ekipa na terenu uvijek izgleda smisleno, logično, s jasnom namjerom, s jasnim ciljem u igri, u svim elementima i fazama igre, bolje reć. U juventusu se svaka lopta točno zna kamo ide i zašto, ništa se ne radi napamet. Usto ekipa mu je i vrlo koncentrirana, psihološki jako stabilna, čvrsta i fizički potentna.

Igraju s 3 igrača otraga šta danas i nije baš uobičajeno- barzagli, bonucci i chiellini. U sredini također s 3 igrača, 2 fizički moćna duel igrača s velikim plućima koji uz to imaju i dodatnu dimenziju u svojoj igri, mogu bit korisni i naprijed- marchisio i posebno zanimljiv igrač- vidal, te plej- pirlo. Na bokovima su igrači koje ovakav sistem mnogo potroši jer nemaju pomoć- lichtsteiner i peluso. Naprijed matri čiju svrhu ja inače baš i ne razumijem, ne volim takve igrače koji nemaju neku karakteristiku za koju se možete uhvatit- nit je neki strijelac, niti znalac, niti fizički naročito moćan, niti brz, nit ima moćan šut, nit viziju i pas. Meni se čak čini da ni ne radi nešto posebno mnogo. Uz njega znalac quagliarella.

Juve inače ima jednu osobinu u igri koja meni odmah upada u oči i koja ih po meni definira- njihov način građenja igre, građenja napada. To rade vrlo jednostavno i konkretno- izravnim pasom pirla prema jednom od napadača. Sigurno, tu sad pšostoje neke sheme, kome i kad u kojoj situaciji ide lopta i to bi se malo detaljnijom analizom moglo utvrdit i nać uzorke i varijante, al nije toliko bitno za nas gledatelje. Recimo, vole odigrat da se jedan od napadača izvuče malo dublje pa iz prvog dodira odigra široko do bočnog igrača koji opet otprve proigrava u rupu koja nastane time šta stoper prati onog napadača koji se izvuče dublje po loptu, a u tu rupu se ubacuje drugi napadač. Sinoć matri čitavih 90 minuta nije mogao ostvarit nijedan takav link up, doduše nije imao ni neku podršku.

U protivničkoj polovici su strpljivi i traže rješenja, nisu bezglavi, imaju pauzu kad to treba, oslanjaju se jako na pirla, i vučinića kad je unutra.

Brane se s 5 igrača i veznom trojkom ispred njih. I meni se čini da tu imaju malih problema, da postoji jedan mali disbalans- naime, čak 5 igrača „legne“ nisko i de facto drži liniju, a isprd njih tek trojica od kojih je jedan blago rečeno defenzivno suspektan- pirlo, naravno. To rezultira time da im protivnik kad ih dobro pritisne ko bayern sinoć prelako ulazi u prsi zadnjoj liniji, umjesto da baš prednja linija drži protivnika šta dalje od svog gola(primjer milana u prvoj utakmici kontra barce na san siru). Istina Bog, treba reći da to kontra bayerna i nije tako loše jer je bayern ponajprije udarao po bokovima, a njih su u juventusu duplirali bočni igrači sa stoperom na pripadajućoj strani.  Međutim, svejedno, nije bilo dovoljno intenziteta u branjenju prostora pred zadnjom linijom.

I još dodajte da su vrlo koncentriarni i uvježbani na def i ofenz prekidima di bi se također moglo doć do specifičnih uzoraka igre.

E sad, sve ovo na čemu se temelji igra juventusa koji je tako dominantan u italiji zadnjih godina pa i vani samo- prebrišite. Toliko ih je bayern sinoć nadigrao, rasturio. I baš ono zbog čega sam napisao da toliko cijenim contea- konkretne zamisli u igri, logika, nema stihije- sinoć je sve palo u vodu. Ne zato što je juve bio loš, već zato što je bayern bio sjajan.

I opet će se dogodit da će se vezivanje vezica na cipeli nekog trenera proglašavat vrhunskim , vanserijskim taktičkim potezom, genijalnoišću, jer se, eto, stvorila takva medijska fama oko njega/njih, dok se za ovakve briljantne stvari čistog, koncentriranog, nerazrjeđenog nogometa, proaktivnog, napadačkog, seksi nogometa trenera odgovornog za takvo što neće ni spomenut. Jer on ne gradi sebi imidž i nije „imao nos za zamjenu kojom je rijašio utakmicu“, nije „uspio zaustaviti protivničke napade svojim genijalnim zamislima(nikad se ne kaže kojima, naravno)“, a posebno interesantno je kako se ovakvi atributi obično pripisuju trenereima čije ekipe više razmišljaju o tome kako da protivnika spriječe u igranju nogometa nego o tome kako da same igraju nogomet. To šta je čovjek na klupi bayerna napravio ono najteže u nogometu danas, neizmjerno teže nego samo opstruirati protivnika i čekati ga- stvorio igru, organizirao ekipu tako da dominira terenom- to valjda dođe samo od sebe. Margaritas ante porcos. I zato, jupp osram heynckes, chapeau, kapa dolje, kako bi rekli francuzi- ovo je vaše djelo. Kakva šteta što čovjek čiji orkestar izgleda ovako dobro odlazi na kraju sezone.

Bayern je igrao izvanredno. Zapravo ne znam šta analizirat, naprosto nema potrebe. Meni u čitavoj utakmici dva elementa igre padaju na pamet u bezbroj njih a da su išla po conteovoj zamisli-a i to djelomično i tek privremeno- prekidi u kojima je bayern bio defenzivno tek blago nesiguran odakle je i došla jedna velika prilika za juve(korner) te dio igre nakon ulaska vučinića koji je prvih par minuta nakon ulaska ostvario bolju suradnju s prilom nego matri u čitavoj dotadašnjoj utakmici. Kasnije je conte mijenjao i sustav, prešao na igru s 4 otraga, ali ništa.

Bavarci su igrali sistemom u kojem su već godinama- 4-2-3-1, koji njima paše odlično. Pritiskali su juve jako visoko i agrtesivno i provocirali brojne greške talijana koji očito nisu baš navikli na takvu igru. Već tu su razbijali tijek njihovih napada. Drugi faktor je bio preuzimanje pirla. Kako je vrlo rano zbog ozljede morao vani kroos, a ušao robben, u sredinu je otišao moller između riberya i robbena, te su ovisno o situaciji on i mandžukić preuzimali pirla. To je bio drugi dio posla, nakon onog presinga. Treći dio odradili su bayernovi stoperi koji su konstantno bili na leđima quagliarelli i posebno matriju, tako da kad bi pirlo i došao do daha i uputio onaj okomiti pas naprijed , od te lopte zbog odlilne agresivne i u načelu riskantne igre van buytena i dantea nije bilo ništa. Ono što se da zaključit je da juve nema pregršt opcija u građenju svog napada- tek više podvarianti ove gorespomenute. Kad su im to blokirali bavarci, postali su impotentni. Širinu nisu imali, jer im to jedini mogu dat lichtsteiner i peluso, a onisu bili zauzeti riberyem i robbenom te čuvali bokove stoperima, a u juventusovom planu igre vidal i marchisio nisu igrači koji bi se upuštali u složeniju kombinatoriku i pokušaj stvaranja viška na sredini terena. Tako da je s ova 3 navedena poteza heynckes riješio juventus, a ona u načelu riskantna igra dantea i van buytena na kraju se pokazalo uopće nije bila riskantna, iako su igrali jako visoko i daleko od neuera.

Ofenzivno, fokus igre bayerna su dva silno neugodna uvjetno rečeno, krila- ribery i robben. Uvjetno rečeno, jer klasična krila „povuku crtu“ do kornera i zavrću napamet. Danas „krila“ igraju znatno složeniju igru. Postoje dva tipa. Jedan su, recimo, krila kod barcelone koja su de facto napadači koji zapreavo najčešće igraju bez lopte te se s boka ubacuju u prostor iza zadnje linije na loptu nekoga iz sredine terena- tu je fokus igre na središtu terena, dok s boka dolazi tek finale, realizacija talve igre, govorim u globalu, jasno.

Drugi tip „krila“ su ribery i robben- koji težište igre  prebace na sebe, na bokove, prime loptu široko i s njom kreću u traženje rješenja. Zato njima trebaju i for u sredini i istureni vezni da opterete stopere i daju im više prostora za 1 na 1 ali i opciju za kombinatoriku, dok kod barcinih „krila“ više do izražaja dolazi ofenzivna korist od bekova, bočnih braniča(ali zato se jedan vezni mora spustit nisko da bude osigurač stoperima), koji kod bayerna nisu toliko izraženi prema naprijed(pa kod njih nema toliko potrebe za pomoći veznog stoperima).

A ribery igra sjajno, strašno je neugodan, i šteta je samo što još više ne surađuje sa suigračima, tada bi njegova 1 na 1 igra dobila joiš više prostora i još više došla do izražaja. Robben, iako mnogima na crnoj listi još je uvijek veliki bonus bayerna, njegovi problemai u gri više su psiholpške naravi nego ikakve druge i od njega bayern u ovoj završnici sezone može dobit jako puno.

Još jean igrač kojega bih istakao uz riberya u sinoćnjoj utakmici bio je bastian schweinsteiger, tip igra nogomet života. Toliko pametno, zrelo, pravovremeno, vrhunsko postavljanje, otvaranje i sebe i suigrača, apsolutni gospodar igre bayerna, arrhitekt od kojeg sve polazi, a u isto vrijeme jako koristan i defenzivno.

I konačno- mandžukić. Ako nekome nije bilo jasno zašto ima prednost pred gomezom koji je tako nemilice trpao, vjerujem da je sinoćnjanutakmica definitvno dala odgovor. Ne zato što je mandžukić bolji strijelac, vještiji igrač i tako to, već zato što mandžukić radi, radi ko konj, njegov „suhi“ doprinos igri je nemjerljiv. A gomez to nema.

I još jedan detalj da spomenem- iako je bayern fina momčad koja traži loptu, miluje je, a ne da ju se boji i gleda je se riješit šta prije u 2-3 pasa, bayern u slučaju eventualnih problema ima uvijek i rezervnu opciju u prednjoj središnjoj osovini u igri- muller-mandžukić/gomez/pizarro. Oba igrača tu su fizički potentna, jaki duel igrači, dobri skakači te i priprostu dugu loptu mogu ukrotiti i učinit jako opasnom u produžetku napada.

Ne, sraz nije riješen, iako je bayern definitivno bolja momčad od juventusa, u svim segmentima igre, osim možda prekidima. Sjetimo se osmine finala i arsenala. Napadačke momčadi čiji je identitet kreiranje igre i napad, uvijek imaju problema kada treba kalkulirati, jer ne možeš napadati ako čuvaš rezultat, ne možeš ni posjed čuvat ako se ne krećeš prema naprijed. Tu je zamka za heynckesa, i ma koliko bilo zanimljivo vidjet šta conte može spremit za uzvrat(može li uopće išta drugačije), da moram stavit novac na nekoga to bi definitivno bio bayern.

Da zaključim s još jedinim detaljem- lani je bayern izgubio mogućnost da osvoji ikoji od 3 trofeja u de facto 2 sedmice na samom kraju sezone. I to je ostavilo traga, pozitivnog. Ova momčad je gladna, ima ogromnu želju i motiv, dokazati svima, a najprije sebi, rekao bih, da mogu, da mogu do kraja. A k tome, zasad na terenu izgledaju fantastično. Kao netko tko prije svega cijeni kvalitetan nogomet, ne hvatanje rezultata izbjegavanjem i opstrukcijom same igre, već dominaciju i proaktivnu igru, iako nemam nekih posebnih simpatija spram bayerna ne bih imao ništa protiv da na kraju slave i u ligi prvaka.