TheGoldenGod je napisao/la:
u redu, to je tvoje mišljenje i potrudio si se da ga opravdaš, neki će se s tobom složit, a drugi 'neće razumit'
eto meni, ako u prvoj utakmici razbijem protivnika 4-1, i to sam im poklonio taj jedan gol, a sami mi nisu prismrdili golu iako se radi možda o napadački najpotentnijoj ekipi na svijetu, dok u uzvratnoj mi u prvih 20 minuta naprave 3 zicera svih zicera, koje bi ta ekipa inače realizirala u 99.9% slučajeva, već tada umalo kompromitirajući svoju prednost, potom ne realiziram vlastite zicere da riješim pitanje prolaza, te na kraju mi nanesu prvi ovosezonski poraz, i uz to do kraja moram strijepiti za rezultat iako su karte za Wembley već bile čekirane, nikako ne bih rekao da je druga utakmica bolje odigrana, ali eto, jebi ga, ja 'ne razumim'
Vidi cijeli citat
ovako- ako polaziš od pretpostavke da je
nogomet=rezultat, onda dvojbe nema, ti si u pravu, ja sam u krivu.
ja, međutim, mislim da je ta pretpostavka netočna, odnosno, u odnosu na to koliko je ljudi shvaćaju upravo kao aksiom, ona vrlo često ne drži vodu. krajnji rezultat vrlo često vara obzirom na ono šta se odvijalo na terenu.
ja stvari pokušavam gledat iz ugla trenera, onoga koji bi trebao "postaviti igru", razraditi one kolektivne
mehanizme igre pomoću kojih tvoja ekipa odrađuje neke mini ciljeve igre u svrhu konačnog postizanja rezultata. znači- jedan cilj je, primjerice, izvući potivničku ekipu šta dublje kako bi imao što više prostora za manevar u njihovu polju- pa onda trebaš iznać rješenje za to napravit- nizom kretanja svojih igrača zadnje linije i srednje linije, nekim uigranim postvaljanjima i kombinacijama. pa onda drugi cilj može bit, recimo, ostvariti dominaciju na sredini terena- kako osigurati višak- hoćeš li se osloniti na omjer tvojih na papiru postavljenih srednjih veznih igrača prema protivnikovima, ili ćeš radit i neke rošade, pa ćeš recimo, u sredinu uvlačit i neke igrače koji "na papiru" tu nisu postavljeni, nego su, recimo, bočni igrači, ili igrači iz stražnje ili prednje linije. pa onda recimo, kad odrediš meki trbuh protovnika, mjesto gdje ga želiš pritisnuti, kariku preko koje ga želiš napasti- odrediti način kako to napraviti i s kime- kako igrača x dovest u poziciju da, recimo, napadne to "mjesto" u protivničkim redovima, na koji mu način pomoću uloge suigrača osigurat uvjete za to- opet nizom kretanja, odvlačenja, uigranih paseva i slično.
to su
elementi igre(oni ciljevi u samoj igri) o kojima govorim, i mehanizmi(načini) igre kojima se oni nastoje realizirat. i svi oni imaju neku temeljnu varijantu i onda opet niz podvarijanti. nije to baš tako sve prosto, crno bijelo, nit ja to napiešm tek tako da ispadnem puno pametan- nego zato jer to jest tako. igra neke ekipe je složen sustav, organizam koji se sastoji od niza manjih koji moraju uredno funkcionirat u ovisnosti jedni o drugima. šta urednije funkcioniraju, veća ti je šansa da ostvariš rezultat. šta je više tih mehanizama i šta su složeniji(jer nisu svi jednako zahtjevni za odigravanje!) rizik je veći, mogućnost greške veća, ali i potencijalna dobit također, da ne spominjem spektakularan dojam.
e sad, ako ja gledam utakmicu i prepoznam x ovakvih mehanizama koji uredno funkcioniraju- to je meni
vrhunska igra, na onoj trenerskoj razini. u isto vrijeme može se dogodit da sve funkcionira ok, svi znaju što treba napravit, kada i kako, ali se ponekad zalomi greška pojedinca u tom mehanizmu- i zna bit fatalno rezultatski. dok god broj takvih "iskakanja iz sistema" nije velik, mehanizmi(to je ono šta mediji vole reć-
trenerski rukopis, a najčešće nemaju pojam na šta misle kad to napišu) funkcioniraju, igra teče, živi- to je za mene vrhunska igra.
neka individualna greška može te zajebat jednom ili dvaput, ali ti ćeš s takvim radom sigurno imat rezultat u kontinuitetu.
a moj sud je da je do 4-1 došlo ponajprije zbog jako loših rekacija realove obrane kroz čitavu utakmicu, a ne u tolikoj mjeri zbog klase igre bvb-a i svega o čemu sam sad pisao. dok su u uzvratu realu na startu poklonili svojim individualnim greškama, no najveći dio utakmice odigrali realiziravše svoje ciljeve na terenu gotovo bez greške,. posve otupivši protvnika i svojom klasom u igri(funkcioniranje onih mehanizama), a ne greškama reala stvarajući za onakv utakmicu ogroman broj prilika.
to je igra, a igra je iznad svega.
individua ti rezultat može dat jednom dvaput, al kontinuitet rezultata t može dat jedino-
kolektivna realizacija svih zadanih elemenata igre-
igra, dok god je jasno sama kvcaliteta u nekoj ravnoteži.
[uredio irilov - 02. svibnja 2013. u 18:06]