Vice Karin: prvak Europe bit će - Juventus!

Ovogodišnje polufinale Lige prvaka je najuzbudljivije u zadnjih nekoliko godina, jer se vjerojatno nitko ne bi iznenadio na bilo kakav scenarij i rasplet do kraja turnira. Nedavno smo u podcastu spomenuli prvu misao vodilju koja me vodila do zaključka, a nju je potvrdio i moj prijatelj Riki u jučerašnjem tekstu. Za osvojiti Ligu prvaka ne trebaš biti savršen, niti je svaka ekipa koja ju osvoji ona koja mijenja trendove i postaje nogometnu epohu. Dovoljno je biti - bolji od ostalih, a nekad čak ni to. I dok sam prije početka sezone prognozirao Bayernovu europsku titulu, bolnica u njihovoj svlačionici i sastav polufinalista natjerali su me da promijenim mišljenje.

Prve dvije stavke su one koje često previdimo. Juventus je de facto osigurao naslov u Italiji i to mu u odnosu na španjolski duo (pa tako i Real protiv kojeg igra u polufinalu) donosi komparativnu prednost, mogućnost rotacije i odmora kada to bude potrebno. Od ozljeda, tek Pogba od kapitalaca vjerojatno neće nastupiti u prvoj utakmici, ali moguće je da će se oporaviti za uzvrat. To vrijedi i za Caceresa, u slučaju potrebne obrambene rotacije. Mislim kako u ovom trenutku Juventusu manje fali Pogba, nego Realu njegovi izostanci (Modrić prije svega). Vezna linija u sastavu Pirlo, Marchisio i Vidal je , na kraju krajeva, ono što je i diglo ekipu na ovu razinu i sjajna su opcija.

Što se zbivanja na terenu tiče - svaki od tri preostala polufinalista donekle "luta", bilo u kadrovskom (Bayern), taktičkom (Real Madrid) ili strateškom (barcelona) smislu, što znači da ni za jednu od te tri ekipe ne postoje jasne prognoze kako će igrati i što će tražiti u dvomeču. Juventusova prednost je u tome što pred ostalima nema što sakriti - smatram kako neće igrati svoju igru, koliko će igrati protiv igre svojih suparnika. U najvećim utakmicama sezone, one ekipe koje nemaju jasno definirane osnovne postavke, upravo su ekipe koje su najbliže načiniti grešku. Koja se u ovoj fazi teško oprašta. Uzmemo li Juventusovog suparnika za primjer- kako će Ancelotti uklopiti Jamesa i Chicharita u slučaju duljeg izbivanja Balea i Benzeme? Hoće li i dalje inzistirati da James starta s krilne pozicije, iako sa statičnim Ronaldom i Chicharitom naprijed napadu fali dinamike, uzoraka kretnje koji otvaraju nove opcije? Ukoliko Juventus Realu prepusti loptu, a vjerojatno hoće, Real će morati izaći s linijama visoko u posjedu, vjerojatno često s loptom preko bekova ukoliko Juve zaigra u 3-5-2 formaciji. Tada je za očekivati nešto više prostora za njih, pa bi Marcelu njegova sposobnost kreacije i ofanzivne potentnosti trebala dati prednost nad Coentraom. Međutim, Juventus bi to mogao iskoristiti - vrlo lako prebacuju s tri na četiri nazad, baš zbog univerzalnosti svojih braniča. Protiv Monaca, Lichteiner je veći dio prvog dijela ciljano ostajao ispred obrambene linije, nastojeći iskoristiti malo hrabriji izlazak Monaca - idealna prilika za Pirlovu dijagonalu jednom kada Juventus osvoji loptu. Ulascima iz drugog plana, kojim protivnika vole testirati i bekovi i veznjaci (posebno Marchisio), trebali bi staviti zadnju liniju suparnika pod pritisak. A Real već dvije sezone s tim ima problema, Ramos ima tendenciju zakasniti ili ne ispratiti Pepeov izlazak prema naprijed. I za razliku od preostalih ekipa, dva napadača cntralno i visoko daju im veće šanse da osvoje tu prvu okomitu, dužu loptu u polukontri. Ukoliko Real osujeti takav plan, možemo očekivati da će se svaki Juveov branič pomaknuti "za jedno mjesto" prema lopti, a veznjak i bek na toj strani aktivno pritisnuti Marcela - s Tevezom i Moratom koji brane povratnu opciju, tu bi Real morao bez lopte raditi mnogo više nego inače da ne upadaju u takvu zamku.

Kad gledate Juventus, ono što vas se najviše dojmi, je njihova univerzalnost i sposobnost adaptacije. Barceloni možete oštetiti prvotni plan ukoliko uspijete Messija i Neymara izolirati na krilu i svesti ih na igru 1 na 2, Realu napraviti slične probleme, Bayern možete presingom držati u prvoj fazi napad mnogo dulje nego bi to htjeli. Što go Juventusu "oduzmete", bilo dijagonalu kojom otvarate napad, bilo striktno markiranja Pirla - mnogo će lakše preboliti od ostalih i pronaći nešto novo, uvijek s čvrstim blokom držati tempo utakmice niskim dok suparnik vodi igru. Čak su i međusobno, po linijama, jako kompatiblini - defenzivno suspektnom Pirlu pridruženi su trkački/fizički moćni veznjaci, stoperi koji igraju skupa već milijun godina i imaju osjećaj kada moraju izaći u veznu liniju da dodatno kompresiraju prostor oko Pirla. Dva špica također - dok Morata voli tražiti dubinu i razvlačiti obranu (nerijetko baš on svojom kretnjom otvara prostor u zadnjoj trećini za ulaske ostalima), Tevez je onaj koji se spušta po loptu, djeluje kao spojka ili desetka i igra u ponajboljoj formi života. Iako vas Juve neće umoriti cirkulacijom i rijetko kada će u istom napadu sudjelovati više od 4 igrača, testiranjem i pomalo atipičnim mehanizmima u današnjem nogometu (rotacije između bekova, veznjaka i napadača prilikom kojih suparnik mora odraditi više preuzimanja), mogu vas iznenaditi. Možda se najbolje ta univerzalnost očituje u mogućnosti balansiranja različitim obrambenim stilovima. Od njih nećete vidjeti visoki presing kroz dulje periode utakmice, ali zona im ima milijun i jednu podvrstu, i svaka od njih suparniku nudi prostor na drugom mjestu. Nije isto brani li Marchisio Pirla s boka, ili izlazi prema organizatoru suparnikove igre - niti će se ostatak Juventusove ekipe ponašati jednako kao i u svakom drugom slučaju. Ako se to ne prepozna na vrijeme, jako ih je teško, gotovo nemoguće probiti. Hoćete li, ako ste Real, dozvoliti Pirlu da vodi igru? Ronaldove i Chicharitove defenzivne odgovornosti i nisu visoke, jeste li spremni žrtvovati jednog veznjaka i time ostaviti mogućnost da Juventusov napad okupira prostor oko Kroosa i tu prima loptu? Teške dvojbe su pred Ancelottijem.

Juventus je jedini koji, ukoliko prvi zabije, kudikamo može okrenuti utakmicu na svoj mlin. Bayern, Barcelona i Real su ekipe koje defenzivne manjkavosti sakrivaju baš igrom u napadu, i oni se ne mogu poput Torineza povući u duboku zonu. Jednostavno, ekipe koje stvaraju posjedom, težće brane prednost jer ih njihova priroda (igra s loptom u suparnikovom polju) razvlači u odnosu na realnu potrebu (čuvanje rezultata i oprezniju igru). Sjetite se samo Barceloninih i (posebno) Bayernovih muka (npr. protiv Arsenala) kada su branili prednost iz prvih utakmica. U utakmicama u kojima ne očekujem spektakl šansi i razbijanja, obrambena linija i golman najbolje djeluju kod Talijana. Utakmice niskih rezultata im više odgovaraju, jer njima ionako i pobjeđuju cijelu svoju povijest.

NBA rječnikom, Juventus nema neki očiti mismatch ili slabost koju suparnik može eksploatirati na sustavnoj i konstantnoj razini. To, potpomognuto Realovim problemima s ozljedama i bremenu favorita, daje neku kompletniju sliku zašto mislim da bi baš ovo mogla biti Juventusova godina. Dok svi gledaju u tri objektivno najjača kluba Europe u ovom trenutku, mislim da je rijetko tko svjestan opasnosti koje donosi Stara dama. Bilo bi pomalo i poetično da Juventus vrati titulu u Italiju, nakon sezona i sezona u kojima se priča (ne bez razloga) o totalnoj degradaciji lige. Ali brate, kladi se protiv Talijana ako ti dinari nisu mili.