Ova utakmica protiv Perua, odlično je poslužila svrsi, kojoj služe sve otrežnjavajuća sredstva, kava s limunom rasol, aspirini  i sl. Također kao noćna signalna raketa osvijetlila je stanje na ratištu. Da pokušam malko rezimirati
1. Pokazala je da nemamo toliko jaki motor da možemo u leru ili nižim brzinama ikoga preteći. Motor nam mora raditi neprestano na visokim okretajima, a što posljedično uzrokuje brza pregrijavanja, te se ne može očekivati da će dugo trajati čak niti na turniru od tri do šest utakmica. Procjena prije tri negoli četri (uvrhglave) utakmice.
2. Još jednom se pokazalo da je Strinić strateški promašaj ne samo ovoga već sada cijelog niza izbornika. Igrač koji je brojem svojih reprezentativnih nastupa već gotovo senator svakom nas utakmicom uvjerava kako je svaki izbornik koji ga bira na uštrb drugih (osim jednog još lošijeg), zapravo serator. Od njega(i jedine mu alternative) nije teško biti bolji lijevi bek. Hoće li ikoji kandidat dobiti kredit prije njegove mirovine da zaradi povjerenje. U zadnjoj deceniji nitko, osim jednako lošeg mamićevog poluproizvoda, nije dobio priliku (čitaj set od barem petšest utakmica u nizu). Dualizam Strinić Pivarić koji oslikava dualizam Dinamo Hajduk, uništava prespektivu naše reprezentacije kao što ovaj klupski uništava perspektivu našeg nogometa.
3. Ideja da rezerva u drugorazrednom europskom klubu (Brozović) ima prvenstvo pred rezervom u prvorazrednom svjetskom klubu, koja uz to igra i puno više (Kovačić), jest novi doprinos i novog izbornika zbirci taktičkih besmislica na koje su nas poslovično navikli svi dosadašnji izbornici. Daliću preporučujem Google translate, ako ne zna talijanski pa da pročita pokoji od tisuća komentara navijača Intera o Brozu.
4. Kaliniću nije napravio uslugu stavivši ga u napad nakon što je ovaj zaboravio što je ozbiljan nogomet u Milanu. To je bilo vidljivo i prije ove turneje, i za to nije trebala generalska pamet ni prije niti poslije bitke. I neka Dalić kaže što to treba Kramarić napraviti da bi bio starter u ovoj reprezentaciji.
Da rezimiram: od osam poluvremena u Dalićevom mandatu Tri su bila dobra (drugo protiv Ukrjine i oba kući protiv Grčke), tri loša (prvo protiv Ukrajine i oba protiv Grka vani), a ova dva su bila iz nočne more. Kako li ćemo se osjećati nakom meskalina u Dalasu? A kako nakon Rusije?
Ova turneja umjesto team buildinga postala je sve evidentniji team destructing, a Dalić je blizu da u rekordnom roku (što nije uspjelo niti njegovim prethodnicima) izgubi momčad.