ANTUN NOVALIĆ sudjelovao je u kriminalnom lažiranju prvenstva za što je njegov klub Osijek trebao dobiti 200.000 DEM od DinamaTri godine nakon što je odlukom Franje Tuđmana i uz angažman SZUP-a i kriminalnog miljea tadašnja NK Croatia ukrala državno prvenstvo u sezoni 1998./99.i u posljednjem kolu pretekla Rijeku, ovih je dana do kraja složen mozaik najveće otimačine u povijesti hrvatskog sporta. Nakon što je već dobro poznat angažman glavnih sudionika skandala – zadarskog nogometnog suca s debelim policijskim dosjeom Rene Sinovčića, nogometnih sudaca Alojzija Šuprahe i Zorana Krečka, kao i vodećih ljudi klubova i nogometnog saveza, Nacional odnedavno posjeduje i glavni materijalni dokaz čitave operacije – tajni ugovor po kojem je Croatijin direktor Mirko Novosel predsjedniku Nogometnog kluba Osijek Antunu Novaliću platio 200.000 njemačkih maraka za sudjelovanje u lažiranju prvenstva.

Do naplate su trebala proći tri mjeseca, otkako je 30. svibnja 1999. odigrano posljednje prvenstveno kolo u kojem je Osijek na Kantridi uz sudačku pomoć izvukao neodlučenih 1:1 protiv Rijeke. Prvog rujna iste godine Novalić i Novosel sklopili su fiktivni ugovor kojim je Croatia praktično darovala Osijeku 200.000 DEM.

I pravno i logički, to je sporazum nad kojim bi svatko imalo upućen zastao u nevjerici. Dokument, napisan na službenom obrascu NK Osijeka, donosi informaciju o interesu Croatije za angažman Jurice Vranješa, tadašnjeg člana mlade reprezentacije i jednog od najperspektivnijih hrvatskih nogometaša. S druge strane, Osijek se obvezao da će maksimirskom klubu omogućiti prvootkup Vranješa, a ako se nekim čudom ne dogovore, daroviti nogometaš otići će u neki drugi klub. “NK Croatia izjavljuje svoj interes za kupnju Jurice Vranješa kada ga NK Osijek odluči transferirati. NK Osijek se obvezuje da će o transferu Jurice Vranješa u drugi klub najprije kontaktirati Croatiju te njoj ponuditi kupnju Jurice Vranješa… NK Croatia se obvezuje za pravo prvootkupa isplatiti 200.000 DEM… NK Osijek nema obvezu vraćanja novca”, tako glase najvažniji dijelovi sporazuma s ukupno osam članaka.

Na kraju je tako i bilo, Osijek je uzeo 200.000 maraka, a već iste zime Jurica Vranješ i Marko Babić prodani su Bayeru iz Leverkusena i nikada nije ni bilo šanse da zaigraju za državne prvake. Cilj je postignut, fiktivni ugovor između Novosela i Novalića omogućio je Croatiji isplatu duga za lažirano prvenstvo, makar i uz pomoć sporazuma koji je u biti protuzakonit. Oba potpisnika dobila su što su htjela: Novosel prvenstvo, a time i nastavak Tuđmanove naklonosti, jer je bivši predsjednik osobno rukovodio tom kriminalnom operacijom, a Novalić svotu od 200.000 maraka i Kup Hrvatske. Treći sudionik afere Jurica Vranješ, prema tvrdnjama njegovih dugogodišnjih prijatelja koji su željeli ostati anonimni, nikada nije doznao da postoji međuklupski ugovor o njegovoj karijeri. No, kako bi se shvatila pozadina cijele afere, treba se vratiti unatrag i prisjetiti dramatičnih događaja, posebno nakon što je Nacional objavio dokaze da su vodeći obavještajci po naredbi Franje Tuđmana skrojili završnicu nogometnog prvenstva.

Kako bi ponovno postali prvaci, igrači Croatije u pretposljednjem kolu najprije su morali pobijediti na gostovanju u Osijeku. To se i dogodilo, a trijumf je osigurao gol Koznikua desetak minuta prije kraja. U posljednjem kolu zabilježena je još jedna rutinska pobjeda i čekalo se što će napraviti Osječani na Kantridi. Ondje je Rijeka imala imperativ svladati Novalićeve nogometaše i tako prvi put u klupskoj povijesti osvojiti državno prvenstvo. Umjesto toga nastao je golem skandal koji tek sada postaje potpuno jasan.

Na Kantridi je izgledalo je da će zbog razlike u kvaliteti kandidati za prvake imati lak posao, ali gosti su poveli, a Riječani na jedvite jade uspjeli izjednačiti. Igrala se 89. minuta kad je napadač Rijeke Admir Hasančić iz kontranapada postigao regularan gol, koji je pomoćni sudac Zoran Krečak poništio. Cjelokupna sportska javnost znala je da je susret lažiran kako bi Tuđmanova Croatia još jednom trijumfirala, ali tek dva dana poslije, u utorak, 1. lipnja, postali su jasni razmjeri farse.

Zahvaljujući izvoru bliskom vrhovima obavještajne zajednice, Nacional je objavio stenograme koji su dokazali kako su po izravnoj Tuđmanovoj naredbi SZUP i HIS lažirali prvenstvo, a mjesecima prije toga prisluškivali i pratili nogometne suce i dužnosnike, sportske novinare i navijače, te o svemu informirali Franju Tuđmana. Akciju je vodio bivši šef Službe za zaštitu ustavnog poretka Ivan Brzović, a izvršitelji su bili glavni sudac utakmice Rijeka – Osijek Alojzije Šupraha, inače šef Centra SZUP-a u Splitu, te zadarski nogometni sudac Reno Sinovčić koji je vodio glavne Croatijine utakmice, kao i finale Kupa između Osijeka i Cibalije koje je nakon sudačke prevare dobio Novalićev klub.

Sredinom svibnja SZUP je sastavio poseban dosje o Reni Sinovčiću čiji je zaključak da se radi o osobi ogrezloj u kriminal i sklonoj druženju sa sličnim ljudima. Spis je sadržavao impozantan popis protuzakonitih aktivnosti za jednog suca: od krađe dvaju jogi madraca, stola i stolice iz zapaljene srpske kuće, preko reketarenja do osvajanja monopola nad zadarskom ribarnicom. Ali to je bio samo dio SZUP-ova izvještaja koji je obradio i novinare, predstavnike klubova te nekolicinu BBB-ovaca osumnjičenih da zahtjevom za povratak imena Dinamo destabiliziraju državu.

Posebno je upečatljiv razgovor između Sinovčića i jednog od direktora NK Croatije, Branka Ljaljka. Komentirajući predstojeće utakmice Reno Sinovčić je sugovorniku objasnio da se s Antunom Novalićem dogovara da Osijek pusti Croatiji, dok bi zauzvrat Sinovčiću bilo dodijeljeno suđenje finala Kupa između Osijeka i Cibalije. Narednih dana njegove su riječi do u tančine provedene u djelo. Najprije je u pretposljednjem kolu Croatia u gostima pobijedila Osijek, čime se Croatia ponovno vratila u kombinaciju za osvajanje titule. Sedam dana poslije Osječani su stigli na prepunu Kantridu odigrati za njih beznačajnu utakmicu, jer nikako nisu mogli poboljšati plasman na ljestvici.

No igrali su kao da su oni kandidati za prvake i uz režiju suca Alojzija Šuprahe i njegova pomoćnika Zorana Krečaka uspjeli sačuvati neriješeni omjer kojim je maksimirski klub ipak osvojio prvo mjesto. A onda se, u skladu sa Sinovčićevim riječima koje su snimili agenti SZUP-a, morao odraditi još jedan poslić kako bi, uz materijalnu, Osijek dobio i sportsku satisfakciju. Završni dio namještaljke, kad je riječ o utakmicama, bio je finale Kupa koji je svojim suđenjem Sinovčić pretvorio u lakrdiju. Kad je Cibalia neplanirano povela, Sinovčić im je isključio dvojicu igrača i produžio utakmicu do 94. minute, jer je tek tada Osijek uspio izjednačiti. U produžetku devetorica Vinkovčana više nisu imali nikakve izglede i Novalićev Osijek pobijedio je zgoditkom postignutim u 97 minuti. Osječkim uzimanjem državnog kupa završena je i pretposljednja faza lažiranja prvenstva i kupa. Posljednja je realizirana 1. rujna kad su Antun Novalić i Mirko Novosel potpisali fiktivni ugovor kojim je Croatia “naslijepo” poklonila Osijeku 200.000 DEM za igrača koji je nikad nije ozbiljno zanimao.

Zanimljivo je objašnjenje Nacionalu ponudio Antun Novalić: “To je bila kapara za eventualni Vranješev dolazak u Croatiju. Ali nisu nam platili ostatak novca pa smo ga prodali Bayeru”. Na pitanje koliko je trebao biti Vranješev zagrebački transfer, Novalić nije znao odgovoriti: “Zaboravio sam o kolikoj se svoti radilo, ali ovih 200.000 maraka u cijelosti su nam platili”, glasio je komentar predsjednika Osijeka. Zlatko Canjuga, tadašnji predsjednik maksimirskih prvaka, tvrdi da nema veze s ugovorom, dodajući da na papiru nigdje nema njegova potpisa: “Ne znam o kakvom je sporazumu riječ. Jedino pamtim da se u to vrijeme govorilo kako Croatia još uvijek duguje nekakav novac Osijeku za Igora Cvitanovića i Davora Šukera i moguće je da se tako pokušalo kompenzirati dugove”, glasi Canjugina pretpostavka. Mišljenje Mirka Novosela nije bilo moguće dobiti jer je isključio mobitel, tako da je izostala priča drugog potpisnika fantomskog sporazuma.

Ono što je poznato bili su događaji koji su uslijedili kad je objavljen tekst o lažiranju nogometnog prvenstva u organizaciji Franje Tuđmana. HDZ-ov režim reagirao je represijom na Nacionalovo otkriće. Autori članka privedeni su na policiju, pretreseni su im stanovi i uredi, a bili su i pod stalnim obavještajnim nadzorom. Unatoč tomu SZUP i Ivan Brzović nikada nisu doznali tko je krtica koja je redakciji dostavila podatke o lažiranju prvenstva 1998./99. Unatoč brojnim najavama, protiv redakcije nije pokrenut sudski postupak. Razlog je jasan: nakon Tuđmanove smrti i kolapsa njegova režima prestali su politički pritisci na pravosuđe i zahtjevi za suđenjem zbog objavljivanja državne tajne.

Makar je Novalić utvrdio kako je Croatia isplatila cjelokupni iznos, nekoliko maksimirskih dužnosnika potvrdilo je da je osječki čelnik nedavno posjetio novo Dinamovo vodstvo i zahtijevao isplatu ostatka svote, ne definirajući o kolikom se iznosu radi. Iako je  sadržajno sporazum besmislen, obje klupske administracije uspješno su ga tri godine skrivale od javnosti, kako bi Novalić sada zatražio isplatu cjelokupnog iznosa od 200.000 maraka. S obzirom na katastrofalno financijsko stanje u Dinamu, ne iznenađuje da se u Osijek vratio bez ijedne kune