Noć je prospavana, SP je za nas završeno...

Posipanje pepelom:

- Dejan Lovren - žarko smo htjeli Šutala kao prvotimca od početka turnira, a Dejo je odigrao sjajan turnir, naravno da ne bezgrešan, ali na vrlo visokoj razini, može se reći da je među zaslužnijima za onakve nastupe Gvardiola

- Zlatko Dalić - učestale kritike na prekasne izmjene, pogrešne izmjene, ponekad za pogrešnu postavku, ali čovjek je donio polufinale i 3. mjesto, od Vileta očekujem da urgira u svom gradu za naziv ulice, trga, izradu kipa, spomenika, nečega

- stručni stožer - tek tu je bilo svega i svačega, puno sranja zbog neiskustva, zbog imenovanja na temelju igračke karijere, ali budimo realni - bez stručnog stožera ne bi bilo ovog uspjeha, zato čestitke i isprike Ćorluki, Mandži i Oliću

Best of:

- Joško Gvardiol - za mjesec dana puni 21 godinu, po mnogima najbolji branič ovog SP-a, manje-više je sve rečeno, neopisivo mi je drago što mu je nagrada u obliku gola stigla u tekmi za 3. mjesto i titula igrača utakmice

- Dominik Livaković - što nije zaustavio Gvardiol zaustavio je Livi, one obrane penala, onaj nastup protiv Brazila, i naravno da je bilo kikseva, ipak je golman, ali bez njega ovu broncu mogli bi samo sanjati, kao i srebro bez Sube

- Mateo Kovačić - stalno mu se nešto zamjera, ne usudi se pucati, ne usudi se ulaziti u rizik, ali ja uvijek povlačim paralelu s Lukom, sjetite se kako je on igrao prije 10 godina, Kova je odlično odigrao turnir, dobro znamo njegove mogućnosti

- Mislav Oršić - maksimalno iskoristio dobivenu priliku, asist Majeru protiv Kanade, asist Petku za penale protiv Brazila i na kraju zabio odlučujući penal za polufinale, i šećer na kraju gol za broncu protiv Maroka, sve to u 169 minuta

- Josip Juranović - bojali smo se desne strane, i bilo je nekih problema, ali Jura je odigrao turnir za pamćenje, onaj nastup protiv Brazila pamtit će se do kraja karijere, on nije opravdao očekivanja nego ih je nadmašio

Senatori:

- Luka Modrić - istini za volju, nasekirao nas je, pogotovo s izvođenjem preida, viđali smo i bolje igre s njegove strane, ali on je vođa ekipe, bez njega to ne bi bilo isto i svojim iskustvom i fizičkom spremom je ipak bio jedan od najboljih

- Ivan Perišić - dva asista protiv Kanade, pogodak za 1:1 protiv Japana, on je opet isporučio na velikom natjecanju, a opet imamo dojam da se moglo i više da je bilo bolje suradnje sa Sosom i centralnim napadačem

- Marcelo Brozović - trči ko lud, troši se maksimalno, i to tek što se vratio od ozljede, bio od velike pomoći našoj obrani u zaustavljanju napada, posvuda ga je bilo na terenu osim u zadnjoj trećini jer su tamo više ulazili Luka i Kova

- Dejan Lovren - posipanje pepelom

Marginalci:

- Borna Sosa - lijevi bek nam je stara boljka, tradicionalno najkritiziraniji igrač (tko god igrao), očekivali smo možda malo više, barem one sjajne ubačaje kakve smo viđali u Bundesligi, ali dobro odrađen turnir

- Lovro Majer - zabio Kanadi, dobio 135 minuta ukupno, uvijek je donio svježinu kad je ušao, bilo je nesigurnosti u igri, ali nikako nije razočarao, on je naš budući LM10

- Mario Pašalić - zabio odlučujući penal protiv Japana, dobrim nastupima zaradio početni sastav protiv Brazila, a onda i protiv Argentine, igrao na krilu, iako to nije

- Nikola Vlašić - standardno ulazio u igru, dobivao 25-30 minuta po utakmici, u igri bez posebnog učinka, ali pogotkom otvorio penale i protiv Japana i protiv Brazila

- Josip Stanišić - da ne bi ostao jedini nespomenut od ovih koji su igrali (osim Jakića), dobar nastup protiv Maroka za broncu, dobro je zatvorio desnu stranu

Napadačka četvorka:

- Andrej Kramarić - dva gola Kanadi ne mogu zamaskirati nastup na cijelom turniru, startao u svih 7 utakmica, po mnogima nezasluženo, ali što je tu je, u svakom slučaju nastup ispod očekivanja od jednog standardnog prvotimca

- Bruno Petković - troši nam živce iz utakmice u utakmicu, i onda šmekerski zabije Brazilu za penale, plus ona šansa koju je stvorio Brozu, ne može se govoriti o lošem turniru za njega

- Marko Livaja - malo drugačiji profil od Petka, zabio Kanadi za preokret, nažalost jedini naš igrač s promašenim penalom, slična minutaža kao Petko i slična efikasnost

- Ante Budimir - u 44 minute protiv Japana i 10 minuta protiv Brazila nije nas nijednom ostavio paf, dovoljno govori podatak protiv Japana - ušao u 62. i izašao u 106.