Posljednjih dana u medijima se pojavilo niz natpisa
o «Ustaškom spomeniku» koji je u Modranu pored Dervente podigla obitelj
Ćorluka. Na taj način povrijeđeni su osjećaji brojnih obitelji čiji su
najmiliji, mahom mladi ljudi, poginuli braneći svoj dom 1992. godine
prilikom srpske okupacije Dervente.
Jedino
što je za te obitelji i mene kao zapovjednika 3. bojne Modran, čiji su
bili pripadnici, ostalo sveto je spomen mjesto kojim smo im odali
počast. Njihov spomenik je u obliku srca, a nije ga podigao , kako
navodite, Jozo Ćorluka, otac našeg Vedrana, nego su spomenik
financirale isključivo obitelji poginulih branitelja. Istina je da se
srce nalazi na spomeniku žrtvama iz Drugog svjetskog rata, ali on nije
u obliku slova U nego u obliku Hrvatskoga grba. Znači li to da se
oznaka koju nosimo na automobilima, koja je na našim dokumentima,
smatra Ustaškom? Zasigurno ne. Ponos je jedino što nam je ostalo.
Jedino što je u toj priči važno i vrijedno spomena jeste velika žrtva
koje su podnijele brojne hrvatske obitelji s toga područja, koje su i
unatoč tome 1992. godine protjerane iz svojih domova. Tada nitko nije
digao glas protiv naše izdaje. Tamo su ostali životi brojnih mladih
hrabrih momaka koji su samo branili svoj dom. Obiteljima je posjet
svetom groblju na kojem su pokopani njihovi najmiliji, od kojih su
mnogi bili gotovo djeca, sve za što žive. Sve druge insinuacije i
podmetanja od onih koji su odgovorni za naše sudbine, u današnje
vrijeme, krajnje su neprimjerena. Posebno je neprimjereno da hrvatski
mediji takvima daju toliki prostor koristeći ime Vedrana Ćorluke koji
je svojim sumještanima darovao zvono jer ima veliko srce. To je hvale
vrijedno, a ne skandalozno djelo.
Obitelji
poginulih iz 3. BOJNE MODRAN pozivaju Vas da vidite ono veliko što smo
učinili i posjetite nas na istom groblju 29. 03. kada će biti održana
misa za poginule branitelje i kada ćete na licu mjesta moći osjetiti i
čuti našu bol. Od prvoga dana kada smo mogli otići u Derventu svake
godine obilježavamo obljetnicu naše bojne, uredili smo groblja,
izgradili Crkve, pokušavamo pronaći ostatke svojih života i dajemo sve
od sebe da naši najmiliji i njihova žrtva nikada ne bude uzaludna i
zaboravljena. Molimo Vas da u tome budete uz nas. Poznato je da je
Derventa bila drugi Vukovar, da su brojna hrvatska mjesta na tom
području sravnjena sa zemljom, postoje tolike bolne i teške priče,
tolike tragične sudbine, tolike neutješne majke... a toliko smo u tome
smislu zaboravljeni. Ako nam ne možete pomoći i reći istinu o našem
kraju, istinu o našoj tragediji, onda, molimo Vas, nemojte ni
produbljivati našu bol. (kontakt: 091 526 85 84 - Dijana Vuleta)
Zapovjednik 3. bojne Modran
Ivan Ćorluka
Berlin pao, Odzak nije 
