cesari je napisao/la:
dam se kladiti da sigurno preko 70 % hrvata misli da je hrvatska reprezentacija i luka modrić važniji od pravne sigurnosti države i suca županijskog suda...samo zato što sudac nije medijski eksponiran i nije javna ličnost...i tako treba i ostati jer medijska pažnja samo stvara pritisak, a ovo je najosjetljivije područje društva...sva ta razmišljanja "ma možda on je
grub ali je smiješan" i "neka krade ali i nama dade" su bolesne izjave glupih i bolesnih ljudi...mi smo patološko društvo, mlade demokracije i većina državljanja nema pojma
značenje tih riječi...inače, u ovaj rat koji smo mi prošli nekako je logično da su ljudi išli jer su željeli demokraciju i izbore i veća ljudska prava koja do tada nisu imali, ali ne, velika većina ljudi u rat je išla zbog nekih
kockica, hdza, rvacke i ostalih imaginarnih simbola...
Vidi cijeli citat
SUDAC NE SMIJE biti medijski exponiran! U biti si želio reći da bi zakon trebao biti iznad svih, a ovo sudac županijskog suda kao slikovito izražavanje.
U rat se išlo prvensteno u obranu, a sve ostalo su nalijepljene ideološke etikete. S tim da se meni čini da su cijelo vrijeme rata postojali na terenu nevidljivi politički komesari koji su "usmjeravali" što je poželjno a što ne!? Uglavnom, nakon četiri godine rata, i tri mirne reintegracije, stvoreno je javno mijenje takvo kakvo je, s tim da ne isključujem da je to jedna struja sudionika rata stvarno vjeruje u ovo što ti kažeš da se u rat išlo, zbog ovih raazloga koje ti navodiš! Što se značenja riječi tiče, mislim da je sasvim dovoljno da kod nas 25 godina od pada berlinskog zida ljudi generacijama ne razlikuju odnosno poistovječuju pojmove komunizam i ateizam. Ja kužim da je za vrijeme rata bilo "propagande" silom prilike, ali složenice tipa srbo-četnička-komunistička-okupatorska vojska i slične jezične konstrukcije su duboko pridonijele takvoj logici. Ovo je samo jedan od primjera, ali ima ih još.
A ovo grub ali
smiješan, nije problem u grubosti, jednak problem bi bio i da je bez grubosti jer zlouporaba povoljnijeg položaja bi ostala i da nema grubosti, da je on ili netko drugi na toj poziciji vrlo taktičan i šarmantan to ne bi bilo toliko uočljivo na prvi pogled, jer ovo je očigledno svima, ali ono što je problem ne Mamića i Dinama, već medijskih sloboda, tj. korištenje medijskih sloboda u nepredviđene svrhe, a takve su nam takve mustre poznate iz nogometa, iz HNL-a još od ranije koje zlouporabljuju ili su
drsko zlouporabljivali dostpnost medijskom prostoru. I to je jednom dijelu gledateljstva smiješno i simpatično ali ne kuže koliko je takav princip kao princip štetan.