Već godinama se povlači ta priča o mentalitetu. O tome kako zagrepčani ne vole sport ili kako su navijači Dinama izbirljivi. A slično je i kod drugih gradova. Npr. Cibalija je prošle godine imala jednu od najboljih sezona o prosijek gledatelja isti kao i inače. Ili Šibenik. MIslim da su oba kluba imala veću gledanost u drugoj Yu ligi nego danas. Kaj se tiče Dinama i ljubavi Zagrepčana neke stvari se stalno provlače i na kraju postanu "istina". Taj isti Dinamo je redovito imao jednu od najvećih prosjećnih posjeta u jugi. Mislim da je uvijek bio među prva dva - tri. Čak i u lošijim sezonama tipa sredina 80-ih kada je bio u sredini tabele, koliko se sjećam onih almanaha tamo sezona 86/87 ili 85/86 kada je bio u sredini ljestvice prosijek 26 000 gledatelja. Pa onda onaj isječak iz novina sezona 84/85 30 000 članova kluba, naspram 8000 partizana, ili 15 000-ak zvezde, a klub u kurcu. Cibona je i 70-ih prije velikih rezultata imala redovito dobro ispunjen tuškanac. Dakle tu neke stvari ne stoje, očito je da Zagrepčani vole sport, i da Hrvati opčenito vole sport. 

Promjena se dešava nakon osamostaljenja. I tu ima nekoliko razloga. Prvi je kvaliteta lige. Činjenica je da su se Dinamo, Hajduk, Rijeka i Osijek našli u društvu bivših niželigaša, klubova bez tradicije, navijačke baze i sl. Ruku na srce jedan Slaven, Primorac ili Inker nisu mogli biti rivali u smislu npr. Sarajeva, Želje, Vojvodine. Samim time i nisu magnet za publiku, pa je ičekivati da će posjeta pasti. I da pobjeda na Radnikom ili Pazinkom nema istu težinu kao nad npr. Veležom. 

Druga stvar je, koja je po meni još bitnija, je da su ljudi izgubili vjeru u sport. Naš sport je sustavno uništavan. Npr. u rukometu su jedan Bjelovar i Metković klubovi sa tradicijom i rezultatima upropašteni, a trebali su biti nosioci nove hrvatske lige. U košarci je ista sudbina zadesila Šibenku i Split. Svaka čast Cedeviti i kk Zagrebu ali teško da oni mogu imati istu težinu kao ova dva legendarna kluba. KLubove vode mutni tipovi, stalno se priča o aferama koje se nikada ne raščiste. Previše je negativnosti. Priča se o svemu osim o sportu. Tako svi znamo tko je na čelu Hajduka, Dinama, Cibone, RK Zagreba, KK Zadra, a pol ljudi nebi znalo nabrojati par prvotimaca tih klubova. Stalno se u prvi plan guraju takvi ego manijaci, polu kriminalci, politčki podobni vođe i lokalni baje koji zapravo rade madvjeđu uslugu klubovima. Ne rade na tome da povečaju gledanost, navijačku bazu, njeguju, obilježavaju i grade identitet svog kluba jer nemaju znanja i volje da se time bave. Zato pol naših klubova ima grbove kao da ih je dijete crtalo, dresove s placa a o stadionima ili minimumu komfora da ne pričamo. NJih te stvari ne zanimaju. Kada se priča da je pol tekmi namješteno, kada se sustav natjecanja mijenja svakih 2 godine bez obzira na stvarno stanje, mogućnosti i potrebe hrvatskog nogometa kako očekivati gledanost i vjeru ljudi u sport kada jedino kaj vide je zadovoljavanje interesa uskog kruga ljudi. Te stvari tjeraju ljude, a ne nekakav "mentalitet" koji je eto svojstven nama. Da je tako Dinamo bi imao 2000 ljudi i u jugo ligi. A hajduk bi tu i tamo u euforiji napunio stadion, a svi znamo da nije tako bilo.

I na kraju 3. stvar je specifična za Dinamo. Naš klub je sustavno uništavan zadnjih 20 godina. Mijenjali smo ime tri puta, grb 5-6 puta, godinu osnutka bar 4 puta. A i sami više neznamo koje su nam dresovi boje. Koliko ljudi je prestalo ići na Dinamo 90-ih zgađeni onime kaj su napravili od kluba tada "gazde"? To je cijela jedna izgubljena generacija. Koliko je Dinamo izgubio navijača izvan Zagreba? Pustite ankete, tak svejedno dal Dinamo ima miliun ili deset miliuna navijača, ako ga na stadionu gleda 2000 ljudi sa besplatnim kartama. Tak sam i ja deklarativno navijač Medvešćaka kada bi me netko anketirao, a na ebel ligu nisam niti jednom otišao. Dinamo je izgubio gomilu ljudi koji su prestali ići na stadion, kojima je dosta uprava, politike, Canjuga, Mamića, afera... Znam desetke ljudi koji su prestali ići 90-ih jer im se smučilo da im drotovi otimaju Dinamov šal na ulazu ili ne smiju ući na stadion sa Dinamovom sjedalicom, okrenuli su se drugim stvarima i Dinamo stavili po strani razočarani svim time. Kada se vratilo ime, opet se nije ništa raščistilo. Sada imamo klub koji živi u nekom paralelnom svemiru, pun kao brod, dobro gura u europi, titule se nižu, lijep nogomet, a mora dijeliti besplatne ulaznice da bi imao 25000 ljudi na euro tekmi. Zašto? Zato kaj je taj klub uništen, uništen mu je duh, ubijena tradicija, razbijeno sve kaj su generacije gradile. Novi klinci su stasali, kojima roditelji nisu pričali o "svetom klubu" zato kaj su se mnogi zgađeni projektom "Croatia" ili "Mamić unitedom" razočarali i udaljili od kluba. Nove generacije gledaju izvršnog dopredsjenika, statute, mumiju, psovanje na tv-u, luđačke ispade, cajke... dal se oni mogu poistovijetiti? Da li bi tako trebao izgledati Dinamo, ono kaj smo mi nekada zvali svetinjom. I onda netko priča o mentalitetu, ma pišući sve ovo pitam sam sebe od kuda mi želudac još uvijek pratiti Dinamo, a ja spadam u one zagriženije, di neće netko kome je to 10 stvar na pameti reć fala lepo i doviđenja.

POD ZAŠTITOM POLICIJE

Mamićev 'bosanski grb' Rijekinim navijačima

Utakmici na Kantridi prisustvovao je i izvršni dopredsjednik Dinama Zdravko Mamić koji je imao i verbalni okršaj s domaćim simpatizerima, ali šake nisu radile

Gdje je Mamić tu nije dosadno. Tako je bilo i na tribinama riječkog stadiona. Navijači Rijeke su počastili gazdu maksimirskog kluba s povicima 'Mamiću cigane!', ali ni on nije ostao dužan.

'Poslao' je prema domaćim gledateljima 'bosanski grb', uputio par uvreda, a u jednom trenutku i stavio prst na usta aludirajući prema njima da ušute nakon Dinamovog gola.

Naravno, bilo je i onih koji su se htjeli obračunati s Mamićem, ali izvršni dopredsjednik bio je okružen s nekoliko pripadnika specijalne policije pa na tribinama nije došlo do fizičkog sukoba.




bravo cigane i primitvče najvećeg opsega,još jedan u nizu tvojeg debilizma