Ne znam zašto treba mistificirati brojke, kao što ne treba ni glorificrati prosječnog(za hrvatske prilike odličnog, ali samo za hrvatske) trenera kao Kužea. Prosjek u jesen je bila vrlo visoka, ne znam napamet brojke, al bilo je max 2-3 utakmice s 6000 ljudi kao minimum(Dinamo-Inter 0-0 je jedna mislim). Onda smo imali famozni derbi gdje je neki kripl s tribine nažalost promašio Kranjčara gdje se stvarno tražila karta više.

Ali na proljeće posjeta nije bila posjeta ne znam šta. Sjećam se Kamena kad je sjever bio pun i bilo je ziher 15tak tisuća, sjećam se kad je naslov osvojen s Osijekom pred kišom i pred nažalost nedovoljno ljudi, i Rijeka(1-2, prokleti Vuga) je bilka fino popunjena. Ostalo oko 5000.

Ukupan prosjek kaže 11 024, ali uzmite u obzir da je tu najboljuu posjetu u zadnjih 15 godina HNL-a, ipak su povećala 2 krcata stadiona s Hajdukom. Na ostalim utakmicama bi prosjek bio oko 6-7 tisuća.

A vezano uz što sam spominjao za trenera. Kao prvo vrijedi upamtiti da ta sezona uopće rezultatski nije bila kao iz bajke, dapače, Naftaš je bila prilična blamaža, a i samo neosvajanje kupa s onakvom konkurencijom je teški neuspjeh.
Drugo, Kuže je taman prije Europe počeo sa svojim famoznim božićnim drvcima koja se pokazala apsolutnim neuspjehom(za razliku od 4-4-2 koja je funkcionirala, barem za HNL, vrlo dobro).
Treće, posjeta je bila onakva kakva je bila prvenstveno radi jedne činjenice, a ta je da je Dinamo posložio finu generaciju uskomponiranu s činjenicom da smo bili 2 godine bez naslova, i s teškom blamažom samo godinu prije. Takve stvari naravno da ljudima tjeraju inat i naravno da je tada gušt osvojiti naslov, za razliku od danas kad je sve osim rutinskog osvajanja naslova, poziv na katastrofu.
Četvrto, a to nitko gotovo i ne spominje. Zašto je Dinamo igrao atraktivno, s realno ekipom daleko manje kvalitetnom nego šta je danas(zajebite Eduarda, Modrića i Ćorluku, nisu samo oni igrali) ? Jedan od većih razloga je činjenica da se danas ekipe redovito zabunkeriraju s 5 autobusa na Maksimiru i centar često smiju preć možda 2 igrača.
A tada je Dinamo 2 godine bio u kurcu, u onoj sezoni lige za ostanak svaka budala je mogla dobit Dinamo. Zašto bi onda netko s takvim Dinamom igrao defenzivno, čega su se imali bojat ? Daleko je lakše igrati protiv ekipa koje se otvore(kao Slaven u kupu ili Hajduk u prvenstvu), i samim time igra je lijepša sama po sebi.
Čak i Barcelona protiv dobre obrane, koja stvarno vrhunski zna odigrat bunker, može izgledati sporo i dosadno. To smo uostalom na desetke puta vidjeli.

ovo ti je najpametnije što si dosada napisao 

moram priznat da si u pravu.

Na jesen na Hajduku pun stadion (0:0), Na Varteksu 20 000, Rijeka prek 10 000 ostalo doma oko 6-7, osim Slavena di je bilo manje, uostalom slaven je vec bio u dubokoj zimi, kad standardno zbog hladnoce i uvjeta na stadionu pada gledanost. Proljeće, Hajduk opet pun stadion, Rijeka 20 000(famozna koreografija nakon kaj je mafijaš propucao našeg člana na parkingu prije koncerta povodom 20 godina) Kamen ingrad preko 15 000, Osijek i Varteks oko 10 000. To je u ligi za prvaka, nemrem se sjetiti bas svih tekmi, ali prije lige za prvaka, bio je prvi Kamen ingrad na proljeće di je bilo dosta ljudi (sancta snactorum zastava prek pol sjevera). Na Nk Zagrebu po suncanom vremenu isto hrpa ljudi. Posjeta je zbilja bila izvanredna pogotovo na proljeće, kako doma tako i vani. Koliko mene sjećanje prati bilo je dosta tih prek 10 000 ljudi tekmi, tak da mi ovaj prosijek od 11 000 djeluje premali, mada i to je jebena brojka.

Malo sam pogledao svoju foto arhivu i video iz te sezone i to je stvarno bilo nezaboravno. Nevjerojatno je da se sve to izgubilo u samo nekoliko godina.

http://www.nacional.hr/clanak/13300/nogometni-mesetar-prisvojio-je-dinamo

Članak iz 2002. godine.
Tada je možda bilo nerealno u to vjerovati, ali kako to sve drukčije izgleda kad se gleda iz današnje perspektive.

DOSTA VIŠE!